Hrvatski Ratni Spomenar-3/4 c2 doc.

U BENKOVCU osvanuli leci s popisom imena uglednih Benkovčana ( 34 Hrvata i sedam Srba ), koje će, kako piše na letku, “likvidirati srpski nacionalni otpor”. U KNIN tzv. Martićevoj miliciji u posjet iz Beograda došao četnički vojvoda Vojislav Šešelj. KAPELICU rimokatoličke crkve Svetog Josipa na ulazu u Pakrac, vrijedan spomenik kulture iz 1865. godine, srušila podmetnuta eksplozija nepoznatog počinitelja. TERORISTI nedaleko Josipdola minirali dalekovod, zbog čega je bio u prekidu željeznički promet na relaciji Zagreb-Split.

1992.
NATO preuzima ulogu u mirovnim misijama izvan granica svojih zemalja članica. NA BEČKOM zasjedanju “Izbjegličkog samita” zaključeno da je u Hrvatskoj i BiH došlo do najvećeg egzodusa nakon 1945. godine. U HRVATSKOJ 505,833 prognanih i izbjeglih osoba. HRVATSKA vojska oslobodila Čepikuće iznad Slanog. PRIHVAĆANJEM uredbe sa zakonskom snagom Predsjedništvo BiH ozakonilo stvaranje oružanih snaga BiH.

1993.
SPORAZUM o prekidu vatre i svih neprijateljstava u zaleđu Zadra i južnom zaštićenom području UN u Hrvatskoj nije potpisan u Topuskom, jer se na sastanku hrvatskog izaslanika i predstavnika lokalnih srpskih vlasti iz Knina nije pojavio srpski general Milan Novaković.
IRSKA sekcija “Amnesty Internationala”, na nagovor Srba, zahtijeva uspostavu nove Jugoslavije.
U JAVNOST prodrli novi slovenski zemljovidi o hrvatsko-slovenskoj granici, u kojima je osam spornih točaka, a najsporniji je zahtjev Slovenije za “veliko more”.

1994.
PREDSJEDNIK Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman pri otkrivanju spomenika don Mihovilu Pavlinoviću u Podgori rekao čvrsto NE svim aspiracijama talijanskih neofašista na hrvatsku obalu, ali se založio da Hrvatska održava prijateljske odnose s demokratskom Italijom.
SRBI se nisu uistinu nikada povukli iz zone od tri kilometra od središta Sarajeva, već su svoje vojnike preobukli u policijske odore, potvrdio je to glasnogovornik Mirovnih snaga Rob Annink.

1995.
PREDSJEDNIK Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima predsjednika Međunarodne parlamentarne unije dr. Otta von Habsburga, koji mu je predložio uspostavu hrvatskog ministarstva za europska pitanja.
NOVI zapovjednik odmetničkih srpskih snaga u Hrvatskoj general Mile Mrkšić građanin je Srbije i na platnom popisu glavnog stožera Vojske Jugoslavije.
NA BIHAĆKOM području traju žestoke borbe sa srpskim formacijama.

1996.
TOČNO u podne na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema započela demilitarizacija, a prema riječima generala Kleina, treba završiti točno za mjesec dana.
NAKON gotovo pet godina ponovno uspostavljena telefonska veza s Baranjom, a prvi razgovor obavili general Klein i Ivica Vrkić, koji se nalazio u Osijeku.
MUSLIMANSKA strana i službeno zatražila odgodu izbora u Mostaru zakazanih za 31. svibnja.
HAŠKI sud donio odluku s dosad najdalekosežnijim političkim značenjem – uskoro će se održati javno preslušavanje o zločinima Karadžića i Mladića.

 

Dogodilo se 22. svibnja

1991.
HRVATSKA Vlada donijela odluku o neprimjenjivanju odredbi saveznog Zakona općenarodnoj obrani na teritoriju Republike Hrvatske.
TEŠKA parlamentarna kriza u BiH, SDS-ovi ultimatumi pokazali da srpske poslanike ne zanima napad na jednog od ministara (Ostojića), već potpuna blokada i opstrukcije parlamenta, a sve po diktatu Radovana Karadžića, predsjednika SDS-a.
POSLANICI srbijanskog parlamenta prihvatili prijedloge da se na slijedećoj sjednici podrži tzv. SAO Krajina i njeno pripajanje Srbiji.
SKUPŠTINA Republike Slovenije konstatirala da je neizborom Stjepana Mesića, člana Predsjedništva SFRJ iz Republike Hrvatske, za predsjednika Predsjedništva SFRJ grubo kršen ustav SFRJ.
RASTE napetost i neizvjesnost oko okupiranog šibenskog sela Bratiškovci.
MINIRANA pruga Virovitica-Banova Jaruga između Brezina i Kukunjevca.
PROVOKACIJE tzv. JNA na području Vrlike, a njezine akcije, tvrde mještani, usuglašene s akcijama samozvane Martićeve milicije.

1992.
REPUBLIKA Hrvatska primljena u članstvo Ujedinjenih naroda, aklamacijom odlučila Generalna skupština UN.
NA 46. zasjedanju Glavne skupštine UN govorio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, te naglasio da Hrvatska u svemu prihvaća Povelju Ujedinjenih naroda i da će biti privržena načelima Povelje i vladavini međunarodnog prava.
PRILIKOM primanja u članstvo UN Hrvatske, Slovenije i BiH govorio i E. J. Perkins, predstavnik SAD u UN, te naveo da je za strahote na području bivše Jugoslavije odgovorna vlada u Beogradu.
WASHINGTON poduzima dodatne mjere kažnjavanja Beograda protjerivanjem srbodiplomata iz SAD.
AMERIČKI predsjednik George Bush obavijestio pismom talijanskog premijera G. Andreottija da vlada u Washingtonu ozbiljno razmatra nove mjere kojima bi sa zaustavila srpska agresija na BiH.
EUROPSKA komisija predložila europskoj dvanaestorici trgovinski embargo protiv Srbije.
U NAPADIMA na Zadar tri osobe ranjene, pričinjene velike materijalne štete, tenkovskim granatama gađan otok Ugljan.
VOĐA srpskih terorista u BiH Radovan Karadžić insistira na podjeli Sarajeva na dva dijela.

1993.
HRVATSKO-turska misija dobre volje krenula je iz Međugorja prema Mostaru, radi normalizacije hrvatskog i muslimanskog naroda u BiH, kao i radi oslobađanja svih zatočenika.
U NOVOM zločinu muslimanskih snajperista u Vitezu poginula tri Hrvata.
ZENICA postala obrascem razaranja HVO-a i progona Hrvata, koje muslimanske postrojbe hapse, premlaćuju, istjeruju iz kuća i stanova, pale hrvatske zastave.
SAMOZVANI predsjednik tzv. krajine Goran Hadžić, zamjera “braći Srbima iz Bosne” zašto nisu potpisali Vance-Owenov mirovni plan jer za njih Srbe to “mrtvo slovo na papiru”.
SAD ponudile da svojim zračnim snagama štite trupe UN koje brane “zaštićene zone”.

 

 

1994.
CRNOGORCI iznenada odlučili vratiti oko 600 slika, skica i crteža poznatog dubrovačkog slikara Milovana Stanića, koje su prilikom agresije opljačkali iz njegove kuće u Štikovici i odnijeli ih u Crnu Goru.
OD DANAS će cijeli Mostar, prvi puta nakon izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba, moći slobodno prijeći iz istočne na zapadnu stranu grada.

1995.
PREMA posljednjim podacima kojima raspolaže UNCRO, oko 3.800 Srba, koji su za vrijeme operacije “Bljesak” izbjegli iz zapadne Slavonije, ovih je dana iz Bosne premješteno u istočnu Slavoniju.
ZAPADNU Slavoniju u konvojima UNHCR-a dosad napustile 1.694 osobe srpske nacionalnosti.
NASTAVLJAJU se pritiscii protjerivanja Hrvata iz Bapske, Lovasa, Šarengrada i drugih naselja u istočnoj Slavoniji.
U OSIJEČKOM istražnom zatvoru, nakon akcije “Bljesak” u zapadnoj Slavoniji, nalazi se 31 osoba osumnjičena, optužena, ili u odsutnosti presuđena, za najteži oblik oružane pobune protiv Republike Hrvatske – kazneno dijelo koje ne podliježe zakonu o oprostu.
BANJALUČKI biskup dr. Franjo Komarica već šesti dan štrajka glađu zbog stalnog terora srpskih ekstremista nad nasrpskim pučanstvom, ubijanja nedužnih civila, svećenika, te nezainteresiranosti međunarodne zajednice za sprječavanje terora i progona.
“NE ŽELIM muslimane u svojoj državi”, izjavio vođa bosanskih Srba u intervjuu njemačkom tjedniku “Der Spiegelu”.
MINISTAR savjetnik u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri UN u Ženevi Neven Madey uputio visokim svjetskim dužnosnicima u Ženevi apel Zajednice prognanih i izbjeglih Hrvata, u kojem je zatražena pomoć za zaštitu ljudskih prava Hrvata i drugih građana nesrpske narodnosti u Vojvodini, koji su izloženi učestalom teroru srbijanskih vlasti i neometanih skupina bandita.

1996.
HRVATSKI ministar obrane Gojko Šušak i ministar obrane Ukrajine Valerij Šmarov u Zagrebu potpisali Memorandum o vojnoj suradnju.
ZA UHIĆENJE Karadžića i Mladića mjerodavan je Slobodan Milošević, koji je odgovornost za to preuzeo potpisom na Daytonski sporazum, izjavio glavni tajnik NATO-a Xavier Solana.
REŽIM u Beogradu prkosio cijelom svijetu, što su zorno pokazale TV-kamere na Beogradskom groblju, kada je među nekoliko tisuća prisutnih na pokopu optuženika iz Haaga generala Đorđa Đukića bio cijeli vojni vrh “SRJ”, a u prvom redu stajao Radovan Karadžić, za kojim je raspisana međunarodna tjeralica.

 

Dogodilo se 23. svibnja

1990.
U SLOVENIJI, kao i u Hrvatskoj, oduzeto oružje Teritorijalnoj obrani i smješteno u skladišta JNA, učinjeno je to po nalogu Saveznog sekretarijata za narodu obranu iz Beograda a sve zbog straha da bi Slovenija i Hrvatska mogle i oružjem štititi svoje težnje sumjerene ostvarenju suvereniteta.
ODRŽANA sjednica Predsjedništva SR Hrvatske, kojoj je predsjedavao predsjednik Ivo Latin, a raspravljalo se o povlačenju naoružanja Teritorijalne obrane u skladišta JNA, te konstatirano da ovo Predsjedništvo o tome, nije bilo obaviješteno, iako je Teritorijalna zaštita pod izričitom nadležnošću Republike.

1991.
RADOVAN Karadžić optužio SAD i predsjednika Busha da se javno miješaju u unutarnje stvari druge države, te da mu nije jasno kako Amerika ima prigovor na jedan demokratski (ne)izbor Stipe Mesića za predsjednika Predsjedništva SFRJ.
OKLOPNE jedinice JNA izašle su na ulice Maribora i opkolile centar Teritorijalne obrane Slovenije. -Radi se o pokušaju da se u Sloveniji “isprovocira konflikt sličan onome u Splitu i da se bez uvođenja ratnog sranja izvrši djelomična okupacija Slovenije – rekao Janez Janša, ministar obrane Republike Slovenije.
SKUPŠTINA Republike Slovenije stavila moratorij na služenje vojnog roka slovenskih mladića u JNA.
DVADESETAK istarskih policajaca srpske nacionalnosti odbilo po zadatku otići u Slavoniju, te se žalilo pulskom SDS-u, Miloševiću i Vladi Srbije.
ZLOGLASNI Martićevci uhitili više od 40 Hrvata iz Kruševa.
TERORISTI kod Obrovca pucali na kamion splitske “Dalme” i tom prilikom ubili vozača.
U Polaču u benkovačkoj općini pristigla tri tenka JNA, stanovnici Polače odmah postavili barikade na cestu, ne dopuštajući im ulazak u središte sela.
U SRBIJI prisvojili više od 30 poslovnica Dubrovačkog trgovačko-turističkog sistema, čime su oštetili Hrvatsku za više od 30 milijuna njemačkih maraka.

 

 

1992.
VIJEĆE sigurnosti UN – na prijedlog Britanije, Francuske i SAD – razmatra uvođenje naftnog embarga protiv Srbije.
HRVATSKA vojska osvojila brdo Križ, jedno od najjačih četničkih uporišta iznad Zadra.
PRVI puta napadnut Bihać.
IRAN neće prodavati naftu Jugoslaviji.

1993.
VLADIMIR Šeks, sudionik hrvatsko-turske misije dobre volje, nakon povratka, svjedoči kako u područje Jablanice, Konjica, Zenice, Viteza i Travnika nisu mogli ući bez jamstva UNPROFOR-a jer od Armije BiH nisu mogli dobiti ni puku suglasnost da se osigura prolaz područjem koje je pod njezinom kontrolom.
NAKON što je muslimanska strana iznad planine Vranica pucala po helikopteru koji je prevozio ranjenike iz Novog Travnika u Split, načelnik Glavnog stožera HVO-a Milivoj Petković uputio je prosvjed Visokom povjereništvu UN.
BEOGRAD poručio Ujedinjenim narodima da je protiv suda za ratne zločine.
SAD, Rusija, Britanija, Francuska i Španjolska dogovorile se o zajedničkoj akciji zaustavljanja sukoba u BiH, a rješenje krize vide jedino u pregovorima.

1994.
U MOSTARU počela provedba sporazuma o prelasku civila iz jednog u drugi dio grada, potpisanog u Međugorju, preko nadzorne točke u središte grada dvjesto civila otišlo u posjet rodbini na lijevoj i desnoj obali Neretve.
GLASNOGOVORNIK UNHCR-a Peter Kessler drži da Srbi nepropuštanjem humanitarnih konvoja za Bihać žele taj grad “ugušiti”.
NAKON višednevnih priprema, tijekom kojih se ojačala topništvom i dovela svježe ljude, vojska bosanskih Srba napada crte obrane slobodne hrvatske zajednice Usore.
IZJAVA hrvatskog predsjednika Tuđmana glede talijanskih pretenzija prema Istri i Dalmaciji nema opravdanja – rekao talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Martino i dodao – uopće ne dovodimo granicu u pitanje.
SNAGE bosanskih Srba nisu ispunile sporazum o povlačenju iz tri kilometra široke zone oko “zaštićenog područja” Goražda, izjavio glasnogovornik UNPROFOR-a Rob Annink.
NEMA napretka u “odmrzavanju” hrvatsko-srpskih odnosa nakon otvaranja Ureda Hrvatske u Beogradu i Biroa u Zagrebu, jer Srbi ne prihvaćaju Hrvatsku.

1995.
ČAŠA teških nepravdi i trajne obespravljenosti, nezaštićenosti i neizvjesnosti već je prepuna! Trebamo hitno konkretnu, učinkovitu pomoć u oduzetim nam i pogaženim osnovnim ljudskim i građanskim i slobodama, stoji u pismu banjalučkog biskupa Komarice predsjedniku Tuđmanu.
NAKON spaljivanja katoličke crkve u Hrtkovcima, pogrdnih grafita na crkvama u Subotici i nekim drugim mjestima Vojvodine, u kojima se traži smrt ili protjerivanje Hrvata iz Vojvodine, srušena do temelja katolička crkva u naselju Vašice pokraj Šida.
PREDSJEDNIK Srpske narodne stranke (SNS) Milan Đukić na konferenciji za novinstvo u Zagrebu ocijenio “model reintegracije primijenjen u zapadnoj Slavoniji neuspješnim”.
KARADŽIĆEVE vlasti uvele od siječnja ove godine posebnu pristojbu za Hrvate i Muslimane od 30 DEM po članu domaćinstva za boravak u srpskoj paradržavi.
SRBIJANSKI predsjednik Slobodan Milošević odbio novi plan kontaktne skupine o priznanju BiH u zamjenu za suspenziju većine gospodarskih sankcija, izvijestio “New York Times”, pozivajući se na izvore u američkoj administraciji.

1996.
PLENARNOM sjednicom u Beču počeo posljednji krug pregovora Hrvatske, BiH i “SRJ” o subregionalnoj kontroli naoružanja i njegovu smanjivanju.

 

 

 

Dogodilo se 24. svibnja

1991.
PREDSJEDNIK Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđmanu dvodnevnom posjetu Italiji i Svetoj Stolici.
PREDSJEDNIŠTVO Slovenije priopćilo javnosti da JNA više nije slovenska.
PREDSJEDNIŠTVO Skupštine općine Maribor noćnu akciju Armije i otmicu zapovjednika TO Slovenije za istočnu Štajersku Vladimira Miloševića ocijenilo kao “čisti terorizam i napad na suverenost Republike Slovenije”.

1992.
RUSIJA podržava razmještanje vojnika UN na širem prostoru bivše Jugoslavije.
OVLAŠTENI predstavnici SDA, HDZ BiH i SDS u Ženevi potpisali sporazum Međunarodnog Crvenog križa, po kojemu se zaraćenim stranama zabranjuje ubijanje, mučenje i okrutno postupanje s osobama koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, uzimanje talaca, izricanje i izvršavanje smrtnih presuda bez prije provedenog postupka.
POČELO seljenje jugovojske iz sarajevskih vojarni.
JUGOVOJSKA danas napušta Lastovo.
OBILJEŽENA 100. godišnjica rođenja Josipa Broza Tita.

 

 

1993.

“NAKON iskustva ovog rata pogotovo sam uvjeren da Bosna i Hercegovina može postojati samo na konfederativnim temeljima kao zajednica triju naroda pod nadzorom UN” – istakao dr. Tuđman u intervjuu danom njemačkom “Die Welt”.
U MOSTARU je mirno, ali muslimanska strana ne ispunjava u potpunosti međugorski sporazum.
HRVATIMA u Sarajevu, zbog učestalih pritisaka i pljački, sve teže.
SVJETSKI mediji o sporazumu iz Washingtona pišu kako je svijet priznao srpska osvajanja.
AMERIČKI mediji razočarani ishodom Clintonova premišljanja što učiniti u Bosni, utjecajni senatori Dole i Moynihan oštro optužuju “Washingtonski plan”, kojim je, kako kažu, “ozakonjen genocid”.

1994.
U SABORU Republike Hrvatske izabrani novi predsjednici Zastupničkog doma – dr. Nedjeljko Mihanović – i Županijskog doma – dr. Katice Ivanišević.
MINISTRI obrane zemalja NATO-a izjasnili se protiv jednostranih odluka o povlačenju “plavih kaciga” iz BiH, posebice aludirajući na Francusku i Veliku Britaniju.
UNPROFOR izvijestio o teškim borbama koje su se u proteklih 24 sata vodile u sjevernoj Bosni i koje su izazvane napadom Armije BiH na srpske položaje zapadno od Tešnja.

 

1995.
“NAREĐIVAO je klanja i mučenja”, izjavio je za “Večernji list”, u povodu uhićenja u Splitu jednog od zapovjednika zloglasnog logora Manjača Mirka Graorca bivši logoraš Boris Duvnjak, rodom iz Mrkonjić Grada.

1996.
MOSTARSKI upravitelj Perez Casado objavio da na predstojećim izborima mogu glasovati svi građani koji su 1991. živjeli u Mostaru, a glasovanje će biti organizirano i u Njemačkoj, Švicarskoj, Norveškoj i Švedskoj.
SINOĆ oko 21 sat pokraj Otoka, nedaleko od Vinkovaca, Srbi ispalili pet minobacačkih granata, u Vinkovcima objavljena opća opasnost. To je najveća oružana provokacija na tom području od kada je potpisano primirje.

 

Dogodilo se 25. svibnja

1991.
U Bileći došlo do sukoba civilne i vojne nadležnosti nad kamionom s oružjem, dok vojni tužitelj ne dopušta istragu MUP-a BiH, iz Bileće bježe civili.

1992.
BRITANCI najavljuju koordinirane sankcije protiv Srbije.
WASHINGTON i Bonn jedinstveni u pogledu oštrih kazni protiv Beograda – suglasili smo se da valja razmisliti o slanju mirovnih snaga u skladu sa 7. poglavljem UN – rekao njemački ministar Kinkel.
VIS i Lastovo JA napokon napušta, a promatrači EZ-a bi na tim otocima trebali ostati cijelo vrijeme “izmještanja” jugomornarice, odnosno do njihovog konačnog iseljenja.
ČETNIČKI vojvoda Vojislav Šešelj izbjegao atentat za svog posjeta Podgorici, naime, na njega je nepoznata osoba bacila ručnu bombu.
AMERIČKI ministar vanjskih poslova James Baker prvi put usporedio današnju Srbiju s Hitlerovom Njemačkom.
HRVATSKA delegacija posjetila Memorijalni centar za izučavanje holokausta “Yad-Vashem” u Jeruzalemu, gdje je u “Šatoru sjećanja” položila vijenac pred pločom s natpisom “Jasenovac” te razvila zastavu Republike Hrvatske.

1993.
NASTAVLJA se spor između Hrvatske i Slovenije oko granice na rijeci Dragonji – dokumenti pokazuju da je granica stari tok, no tu činjenicu Slovenci ne prihvaćaju.
PREDSJEDNIK tzv., SR Jugoslavije Dobrica Ćosić rekao specijalnom Jeljcinovom izaslaniku Čurkinu da odbija međunarodni nadzor, odnosno postavljanje promatrača na srbijansku i BiH granicu.
SRPSKO topništvo napada već pet dana Maglaj na sjeveru Bosne, u kojem je trenutačno 32.000 ljudi, od čega 12.000 izbjeglica.
UNPROFOR podnio plan za demilitarizaciju Sarajeva, koja bi trebala biti široka 20 km od središta grada.
U SREDIŠNJICI NATO-a, u Bruxelles-u, “Washingtonski plan” za Bosnu ocjenjuje se kao “važna indicija da se više ne računa na vojnu intervenciju NATO-a u toj državi.
NESVRSTANE zemlje koje su stale iza bosanskih Muslimana, privatno tvrde da je Washingtonski plan bacanje “prašine u oči” i da “nagrađuje” srpska osvajanja.
PUKOVNIK Jack A. Kingston, predsjednik Odjela za nacionalu sigurnost SAD, predlaže vojnu intervenciju SAD u BiH.

1994.
U KNINU zasjedala vlada tzv. republike srpske krajine, javio Radio Beograd, dodajući kako je odlučeno da se organizatori Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i hrvatsko-srpskih pregovora obavijeste da tzv. republike srpska krajina ne odustaje od Ženeve kao mjesta pregovora.
ZAPOVJEDNIK UNPROFOR-a za BiH Michael Rose ocijenio pred izaslanstvom NATO-a da je rat u BiH dosegao mrtvu točku i da muslimanske snage nemaju izgleda postići odlučujuću pobjedu.

1995.
HRVATSKA ulaže goleme napore da postigne poštivanje ljudskih prava na najvišoj razini, izjavio izaslanik glavnog tajnika UN Yasushi Akashi nakon razgovora u Zagrebu s ing. Hrvojem Šarinićem, koji ga je upozorio da se ne koriste dvostruka mjerila kod ocijene zaštite ljudskih prava.
HRVATSKA Vlada uložila oštar prosvjed Uredu Vlade SRJ u Zagrebu, u kojem zahtijeva da organi SRJ sve učine kako bi zaštitili građane hrvatske nacionalnosti i spriječili daljnja flagrantna kršenja njihovih osnovnih ljudskih i građanskih prava.
BANJALUČKI biskup Franjo Komarica prekinuo štrajk glađu, nakon što ga je posjetio episkup zahumsko-hercegovački Atanasije Jeftić, koji mu je predao “Saopćenje za javnost Svetog arhijerejskog sinoda od 18. svibnja 1995.”, te izrazio žalost zbog svih tragičnih događaja što su se u toj biskupiji dogodili u posljednja tri tjedna, a koji su posebno pogodili Katoličku crkvu.
IAKO još ne posjedujem sve podatke, mogu reći da u akciji Hrvatske vojske nije bilo masovnijeg kršenja ljudskih prava, izjavio na konferenciji za novinare u Zagrebu posebni izvjestitelj UN za ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije Tadeusz Mazowiecki.
ŠEST lovaca-bombardera iz sastava zračne flote NATO-a bombardiralo srpske položaje blizu Pala, “pogođen je samo jedan cilj, što je trebalo da bude znak opomene”, izjavio zapovjednik južnog krila NATO-a u Napulju američki admiral Leigton Smith. Napad je zahtijevao Yasushi Akashi jer srpski pobunjenici nisu do kraja poštovali ultimatum koji im je večer ranije uputio zapovjednik UNPROFOR-a u BiH general Rupert Smith, da prekinu borbe i vrate četiri topa ukradena iz skladišta “plavih kaciga”.

1996.
NA SASTANKU hrvatskih, muslimanskih i srpskih predstavnika s upraviteljem EU u Mostaru Ricardom Perezom Casadom definitivno potvrđeno da se odgađaju izbori u Mostaru, zakazani za 31. svibnja. Time je Casado udovoljio muslimanskoj strani, koja je tražila odgodu izbora.

 

 

 

Dogodilo se 26. svibnja

1991.
KOMANDA vojne pošte u Zagrebu najavila da će 28. i 29. svibnja jedinice Ratnog zrakoplovstva “prema redovnom planu obuke provoditi vježbovne aktivnosti s povećanim naletom aviona”.
U IVANJICI, bosansko-hercegovačkom mjestu nadomak Dubrovnika, Srbi postavili barikade i prijeteći lovačkim puškama pretresali putnička vozila, uzimajući sve što im se prohtjelo pred očima trebinjskih policajaca.

1992.
U New Yorku odlučeno da se snage UNPROFOR-a u sektoru Istok pojačaju kako bi zaustavile nasilno iseljavanje civila koje provode srpski odmetnici i dijelovi bivše jugoslavenske armije.
UNATOČ brojnim pregledima “srpskih carinika”, izvjestitelji “Liberationa”, “Figaroa” i AFP-a uspjeli prokrijumčariti film sa snimkama masakra 29 Muslimana u Novoj Kasabi.
PREDSJEDNIK SAD George Bush najavljuje, ako sankcije protiv Jugoslavije ostanu bez rezultata, pokretanje “Balkanske oluje”.
DUBROVNIK potpuno slobodan, okupator se u bijegu povukao s dubrovačkog područja.
NAKON susreta u Sarajevu, Izetbegović i Kozirev izjavili da se zalažu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
BOMBARDIRANO sarajevsko rodilište.
STRAVIČNI četnički zločini u Bratuncu – otac morao piti sinovljevu krv.

1993.
“DRŽIM da su Muslimani nasjeli špijunskim igrama i obećanjima stranih obavještajnih službi i napali hrvatske postrojbe i hrvatski narod u BiH” – rekao je u intervjuu za “Večernji list” mr. Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna.
THORVALD Stoltenberg, boraveći u Sarajevu, izjavio da Vance-Owenovu planu nema alternative.
ARMIJA BiH, nakon još jednog muslimansko-hrvatskog sastanka, deblokirala Turbe.
IZMEĐU Muslimana i Hrvata posljednjih je dana u srednjoj Bosni porasla napetost, nakon što su muslimanske snage napale hrvatske položaje u blizini Viteza – potvrdio je UNPROFOR.
VITALIJ Čurkin ima dokaze da Srbija ne provodi “embargo” protiv bosanskih Srba.
VIJEĆE sigurnosti donijelo Rezoluciju 827, kojom uspostavlja Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji – ova rezolucija stavljena pod VII “ratno” poglavlje Povelje UN.
VEĆINA državljana Europske zajednice podržava međunarodnu vojnu intervenciju na područja bivše Jugoslavije, pokazala anketa provedena u 12 europskih zemalja.

1994.

PREDSJEDNIK Tuđman priopćio novinarima u Zagrebu da je parlamentarna kriza, koju su izazvali predsjednici Zastupničkog i Županijskog doma, Mesić i Manolić, prevladana izborom novih predsjednika obaju domova Sabora, a HDZ je ostao i dalje većinska stranka.
AMERIČKI predsjednik Bill Clinton uputio poruku Kongresu, u kojoj zahtijeva da se i dalje primjenjuju ekonomske sankcije protiv Srbije i Crne Gore, jer je politika kakvu provodi “SRJ” stalna prijetnja SAD-u.
RUSIJA zatražila od veleposlanika pri UN da “preuzme inicijativu” za razgovore u Vijeću sigurnosti o nastavku ofenzivnih vojnih akcija koje provodi Armija BiH protiv bosanskih Srba.

1995.
PREDSJEDNIK Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima prvog potpredsjednika Islamske Republike Irana Hasana Habibija, koji ga je izvijestio o odluci da se uspostavi mješovita komisija za unapređenje gospodarske suradnje između Hrvatske i Irana, s jedne strane, te između Irana, Republike Hrvatske i Republike BiH, s druge strane.
ZRAKOPLOVI NATO-a ponovno bombardirali srpska skladišta oružja i streljiva u Jahorinskom potoku blizu Pala, nakon što su Srbi prekršili i drugi ultimatum koji im je postavio zapovjednik zaštitnih snaga general Rupert Smith. Srbi, za odmazdu, ponovno bombardirali civilne ciljeve u Sarajevu.
POSLIJE neuspjeha u Zapadnom sektoru, Srbi su prvi put shvatili da su na gubitničkoj strani, izjavio u intervjuu “Večernjem listu” hrvatski ministar obrane Gojko Šušak”.
PREMINUO jedan od najboljih košarkaša u povijesti hrvatske i svijetske košarke i hrvatski diplomat u SAD Krešimir Ćosić, javlja HINA iz Washingtona.

1996.
BRITANSKA kontraobavještajna služba MI6, kako navodi “Sunday Times”, još 1992. upozorila kabinet premijera Johna Majora da u blagajnu Konzervativne stranke dotječe Miloševićev i Karadžićev novac.

 

 

 

Dogodilo se 27. svibnja

1991.
PREDSJEDNIK Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić izjavio da neće ići na sjednicu Predsjedništva SFRJ, koju je sazvao Sejdo Bajramović, nelegalni predstavnik Kosova, jer on nema pravo sazivati sjednice.
TIJEKOM promocije Srpske narodne obnove u Prištini, vođa te stranke Mirko Jović obećao da se “pohodi na Hrvatsku neće zaustaviti sve dok se u cijelosti ne oslobode svi Srbi zatočeni od vječnih srbomrzaca Hrvata”.

1992.
EUROPSKA dvanaestorica donijela odluku o ekonomskom embargu protiv Beograda i o isključenju tzv. Savezne Republike Jugoslavije iz znanstveno-tehničke suradnje, športskih natjecanja te potpunom prekidu zračnog prometa s Beogradom.
SLOVENIJA zatražila isključenje Savezne Republike Jugoslavije iz UN.
U LISABONU prekinuta Mirovna konferencija o BiH. Muslimanska delegacija se povukla zbog srpskog bombardiranja Sarajeva.
STATE Department najoštrije osudio teroristički napad srpskih odmetnika i bivše JNA na Sarajevo.
PREDSJEDNIŠTVO BiH odlučilo poslati Vijeću sigurnosti UN zahtjev za vojnu intervenciju.
OD četničkih granata u Sarajevu poginulo i ranjeno više desetaka građana.

 

 

1993.
KAD su Srbi počeli otvoreno govoriti o cijepanju Bosne i Hercegovine, Hrvati su na referendumu glasovali ZA jedinstvenu BiH, kad ni nakon srpske invazije na BiH Izetbegović nije ništa poduzeo, Hrvati u BiH počeli su se sami organizirati – rekao u intervjuu za “Večernji list” Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske.
MUSLIMANSKA strana i dalje ne poštuje međugorski sporazum, njihove postrojbe i dalje napadaju u Mostar, a dramatičan položaj Hrvata je i u Jablanici i Vitezu.
FRANCUSKA i Britanija spriječile aktivnije uključivanje NATO-a u rješavanje bosanske krize – zauzvrat, Turci i Nijemci odbili poduprijeti “Washingtonski plan”.
RUSKI ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev ne isključuje mogućnost mijenjanja granica na području bivše Jugoslavije.
KOMISIJA UN za ratne zločine na području bivše Jugoslavije počela s prikupljanjem podataka za novi Međunarodni sud, a početkom jeseni provesti će istragu u Ovčari.
VOĐA srpskih radikala Vojislav Šešelj tajnim podacima o ratnoj pljački napada Glavni stožer vojske “SRJ”, obznanivši da je blago opljačkano na dubrovačkom području završilo u Valjevu (Srbija).

1994.
– U povodu Dana državnosti predsjednik Tuđman u Predsjedničkim dvorima razgovarao s urednicima hrvatskih listova i tom prigodom, među ostalim, rekao kako je 17. kolovoza 1990., kada se vraćao iz Splita, naredio da se rastjera Martić i društvo, no nisu to učinili oni koji su sada htjeli izazvati krizu (Manolić i Mesić).
– U Mostaru moraju biti glavne hrvatske institucije, hrvatsko sveučilište, hrvatsko kazalište, hrvatski nogometni klub i institucije sada Hrvatske Republike Herceg-Bosne, dok se ne ostvari federacija, rekao novinarima u Zagrebu predsjednik Tuđman.
– U Parizu završila dvodnevna konferencija o stabilnosti u Europi prihvaćanjem završnog dokumenta te dogovorom o organiziranju dvaju okruglih stolova o baltičkim zemljama i o zemljama srednje i istočne Europe, kojim bi se trebalo spriječiti da balkanska vatra ne izbije i drugdje.

1995.
I MILOŠEVIĆ i drugi čimbenici u Beogradu došli do zajedničkog zaključka da je program ostvarenja velike Srbije na račun hrvatskih područja neostvariv, izjavio predsjednik Tuđman u intervjuu glavnim urednicima hrvatskih glasila.
UVJEREN sam da su energija i duh hrvatskog naroda dorasli izazovima državne izgradnje. Vaše je društvo napredovalo u jamčenju dostojanstvenog postupka prema svim osobama u Hrvatskoj i u odgovornom vođenju svojih inozemnih odnosa, stoji u čestitci Billa Clintona predsjedniku Tuđmanu u povodu Dana državnosti.

1996.
UNATOČ početku procesa demilitarizacija u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, Srbija još uvijek novači stanovnike područja pod upravom UNTAES-a u redove vojske “SRJ”, stoga je Ivica Vrkić uputio pismo generalu Kleinu kako bi se to spriječilo.

 

Dogodilo se 28. svibnja

1990.
U POVODU upita i protesta iz Slovenije i Hrvatske predstavnici JNA objasnili da oružje slovenske i hrvatske Teritorijalne obrane nije oduzeto već samo premješteno u sigurnija skladišta.
PREDSJEDNIŠTVO SFRJ nama namjeru zaustavljati proces demokratizacije, osporavati rezultate obavljenih višestranačkih izbora niti uvoditi izvanredne mjere, ali će tražiti “poštovanje ustavnosti i zakonitosti”, rekao u Skupštini SFRJ novi predsjednik Predsjedništva Borisav Jović.

 

1991.
PREDSJEDNIK Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obavio na stadionu NK “Zagreba” u Zagrebu smotru Narodne garde te ovaj čin označio kao povijesni, začetak hrvatskih oružanih snaga.
ZA sudjelovanje u tragičnim događajima u Borovu Selu osumnjičeno 40 osoba.
U NARODNOJ skupštini Srbije izdano priopćenje o razgovoru predstavnika Narodne skupštine i vlade s delegacijom tzv. SAO krajine, u kojem se kaže da su “rezultati referenduma od 12. svibnja, kojim je izražena želja stanovnika Krajine za ujedinjenje sa Srbijom, izraz političke volje srpskog naroda u Krajini”.

 

 

1992.
KINA ne prihvaća uvođenje sankcija protiv “Jugoslavije”.
GLAVNI tajnik UN Boutros Ghali protivi se sazivanju mirovne konferencije o Jugoslaviji.
AUSTRIJA neće dozvoliti otvaranje nikakve jugoambasade u Beču, izjavio šef austrijske diplomacija Alois Mock.
HRVATSKA akademija znanosti i umjetnosti usvojila Deklaraciju o BiH.
BRIGADA “Kralj Tomislav”, pod zapovjedništvom Mate Šarlije-Daidže, postala prvi korpus BiH vojske.
OSLOBOĐENA Župa Dubrovačka.
ČETNICI na Sinj ispalili više od 70 granata.
ŠRI LANKA priznala Republiku Hrvatsku.

1993.
PREDSJEDNIK HZ Herceg-Bosna Mate Boban poslao pismo Komisiji UN za ljudska prava, tužeći se na jednostranost pristupa problemu njenog predsjednika Tadeusza Mazowieckog.
SRBI topništvom napali Mostar.
MUSLIMANSKA II vojska okupirala hrvatsko selo Vrace.

1994.
PREDSJEDNIK Udruge starosjedilaca Srbije Vlajko Popović izjavio kako u MUP-u Srbije radi 28.000 policajaca iz tzv. krajine.

1995.
NA SVEČANOSTI u Predsjedničkim dvorima u povodu dana oružanih snaga, Dana državnosti i pete obljetnice samostalne Hrvatske, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao i promaknuo u više činove više vojnih i civilnih osoba. U ime promaknutih i odlikovanih zahvalio je stožerni general Janko Bobetko.

 

1996.
POLICIJSKU postaju Ravne/Brčko posjetila predstavnica američkog veleposlanstva u Sarajevu zadužena za vezu između međunarodne policije (IPTF-a) i policije oba entiteta Janice Elmore, te naglasila da do ustroja federalne policije treba doći najprije u Sarajevu.

Dogodilo se 29. svibnja

 

 

1991.
NIJE uspio pokušaj “koordinatora” i nelegalnog predstavnika Kosova u Predsjedništvu SFRJ Sejde Bajramovića da održi sjednicu Predsjedništva SFRJ, pozivu se nisu odazvali predstavnici Makedonije, BiH, Slovenije i Hrvatske.
ČLAN Predsjedništva SFRJ Vasil Tupurkovski se nelegalnim sjednicama Predsjedništva SFRJ, jer makedonski parlament priznaje jedino Stipu Mesića za predsjednika Predsjedništva SFRJ.
INFORMATIVNA služba Pete armijske oblasti priopćila da su 27. svibnja iz tvornice TAM Maribor nasilnim putem, uz prijetnju oružjem i pod zaštitom Teritorijalne obrane Slovenije, oteta četiri borbena vozila vlasništvo JNA.

 

1992.
“SJEDINJENE Američke Države zaključile da Jugoslavija više ne postoji. Štoviše, mi ne držimo da su Srbija i Crna Gora nasljednici Jugoslavije” – rekao na sjednici KESS-a vođa američke delegacije R. V. Perina.

1993.
HRVATSKO veleposlanstvo pri UN poslalo pismo Vijeću sigurnosti s upozorenjem da su militantni Srbi ponovno prekinuli pregovore s hrvatskim vlastima. To je njihov odgovor na popustljivu politiku svjetske zajednice.
FRANCUSKI premijer Edouard Balladur i njegov britanski kolega John Major složili se u izjavama da se srpskim osvajačima neće priznati vlast nad okupiranim područjima u BiH.

1994.
PRVI dosje sa svjedočenjima predan je tužitelju Međunarodnog suda za ratne zločine učinjene na prostorima bivše Jugoslavije, objavilo u Parizu društvo “Liječnici svijeta”.
PISMO, koje su poslali Mesić i Manolić američkom kongresu, 23. svibnja, smatra se vjerodostojnim, izjavio novinarima u Zagrebu zamjenik ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader. U pismu je Hrvatska optužena za vojno sudjelovanje u ratu u BiH.

1995.
HRVATSKA – politički i moralni pobjednik, naglasio u poslanici prigodom Dana državnosti i 5. obljetnice samostalnosti hrvatske države predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na svečanoj sjednici hrvatskog Sabora.
PREDSJEDNIK Tuđman svečano u Zagrebu otvorio novu zgradu Nacionalne i sveučilišne biblioteke, gdje će na 45 tisuća četvornih metara biti smješteno oko dva milijuna knjiga i druge pisane građe, a nova će spremišta moći primiti pet milijuna svezaka.
U POVODU pete obljetnice hrvatske državnosti, predsjednik RH dr. Franjo Tuđman pomilovao 534 pravomoćno osuđene osobe.
“PRIMANJE Hrvatske u UN 1992. godine, onaj povratak iz New Yorka u Zagreb, slavlje i ona masa ljudi na Trgu bana Jelačića se ne zaboravljaju. Taj trijumfalni povratak bio je pobjeda Hrvatske, koja je od 1990. bila u grču, u utrci s vremenom , u rat”, rekao predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske ing. Hrvaoje Šarinić u intervjuu “Večernjem listu”.
BOSANSKI Srbi srušili helikopter u kojem se nalazio ministar vanjskih poslova BiH Irfan Ljubijankić. Poginuli svi putnici i posada helikoptera.

1996.
ČELNICI bosanskih Srba Karadžić i Mladić ponovno u Beogradu, gdje su s vlastima Srbije i “SRJ” razgovarali o Daytonskom sporazumu, te o statusu Brčkog, a od Karadžića se, navodno, zatražilo da pismeno potvrdi svoje povlačenje s vlasti.

 

 

 

Dogodilo se 30. svibnja

1991.
– Održana konstituirajuća sjednica višestranačkog Sabora SR Hrvatske.

1992.
– Papa Ivan Pavao II osudio napad na Sarajevo.
– Prihvaćena Rezolucija 757 s najtežim političkim, ekonomskim i diplomatskim sankcijama protiv velikosrbijanske agresije.
– Sarajevo i dalje u plamenu – napadnuta bolnica “Koševo”.
– U Mostaru neprijateljsko topništvo srušilo još jedan most, ovoga puta najprometniji Titov most.
– Vis napokon bez jugo-brodova.
– Četnici opet napali Dubrovnik.
– “Svekolikoj javnosti i svjetskim političkim čimbenicima upućujem apel za spas Hrvata i Muslimana Prijedora, Ljubije, Kozarca i Sanskog Mosta u BiH koji su izloženi svakodnevnoj strahovladi i zločinima srpskih paravlasti. Pomognite dok ne bude prekasno!” – rekao je u Zagrebu predsjednik Zavičajne zajednice Ljubija Luka Gavranović gostujući u TV emisiji “Slikom na Sliku” HTV-a. Javnost je tada po prvi put čula za postojanje koncentracijskih logora Keraterm, Omarska i Trnopolje na prostoru općine Prijedor, a u kojima se od 22. svibnja odvode i zatvaraju tamošnji Hrvati i Muslimani.
– Bosanski Srbi su izveli oružani napad na Hrvate i Muslimane grada Prijedora. Ubijeno je više stotina osoba a više tisuća preživjelih je zatvoreno u logore Keraterm, Trnopolje, Omarsku.

1993.
– U Hrvatskoj proslavljen Dan državnosti.
– U povodu Dana državnosti, dr. Tuđman istaknuo kako Hrvatska predlaže Vijeću sigurnosti UN da se mandat UNPROFOR-a može produžiti na idućih šest mjeseci, ali pod uvjetom da se osigura provedba Vance-Owenova plana.
– Iz svoje utvrde u Gornjem Zemuniku Srbi, nakon nekoliko dana zatišja, topništvom ponovno gađali Zadar.

1994.
– Proslavljen Dan državnosti.
– Hrvatski dinar zamijenjen novom valutom – kunom i lipama – jedna kuna se mijenjala za 1.000 hrvatskih dinara a, zamjena se mora izvršiti do ponoći 5. lipnja.
– Iako je prošlo dva mjeseca od potpisivanja zagrebačkog sporazuma, mještani Glinske Poljane, koji su se već i prije počeli vraćati u svoje selo, morali su ga napustiti jer su tako odlučili pripadnici francuskog bataljuna UNPROFOR-a.
– Na Drugom zasjedanju Ustavotvorne skupštine Federacije BiH, koja je održana u Sarajevu, Krešimir Zubak je ustvrdio da bi uspostava srpskog koridora značila prejudiciranje globalnih političkih rješenja i narušavanje integriteta BiH.
– Tuzlanska zračna luka Dubrave, koja je pod kontrolom UNPROFOR-a, bombardirana od strane Srba upravo u trenutku kada je trebao sletjeti zrakoplov čiji let osigurava UNPROFOR.
– Bosanski Srbi će pristati na podjelu 51:49 posto u korist Muslimana i Hrvata, ali uz uvjet da, kako kaže lider bosanskih Srba dr. Karadžić, Srbi dobiju Sarajevo i Tuzlu.
– Bosanski Srbi napali Bugojno i Travnik.

1995.
– Na jezeru Jarun u Zagrebu održan, u povodu Dana državnosti, svečani mimohod, dosad najveći prikaz hrvatskih oružanih snaga – na kopnu, moru i u zraku. Ispred svečane tribine, pred predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom kao vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, prodefiliralo više od 3.700 sudionika, oko 220 borbenih vozila, četrdesetak letjelica, patrolni i diverzantsko-desantni čamci, pontonske amfibije, ronioci te padobranci.

1996.
– U Hrvatskoj proslavljen 30. svibnja – Dan državnosti. Predsjednik Tuđman položio vijenac na Oltar hrvatske domovine na Medvednici.
– Upravitelj EU-a u Mostaru Ricardo Perez Casado izjavio da će se izbori u Mostaru održati 30. lipnja, to je dogovoreno, kako je naglasio Casado, na sastanku Savjetodavnog vijeća.

 

 

 

 

Dogodilo se 31. svibnja

1990.
– Nastavljeno zasjedanje hrvatskog Sabora, Stipe Mesić mandatar za sastav novog republičkog Izvršnog vijeća.

1991.
– U Hrvatskom Saboru prihvaćena Deklaracija o kršenju prava hrvatske amnjine u Republici Srbiji i u autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu.
– Na cesti od Zagreba prema Zadru, nedaleko Jošana, četnici orobili Petra Suraća, Zadranina koji je već 30 godina u Njemačkoj, otevši mu “mercedes 500 SE”, osobne stvari i novac.
– U Zagreb doputovao iz Kanade novoimenovani pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac.

1992.
– Poslije polustoljetne okupacije jugomornarica napustila najjužnije jadranske otoke – Vis i Lastovo.
– Na Dubrovačkom bojištu neprijatelj uzmiče, ali grad i dalje pod ubitačnom vatrom barbara.
– Hrvatsko vijeće obrane, u dosad najvećoj bici u BiH, oslobodilo Modriču.
– Poslije oslobađanja Ravnog, postrojbe HVO ušle u Stolac, kojeg su četnici napustili.
– Srpska strahovlada u Prijedoru se nastavlja nesmanjenom žestinom – po gradskim ulicama brojni leševi ubijenih prijedorskih Hrvata i Muslimana te kolona uhićenika na putu ka nekom od obližnjih konclogora.
– U Banjaluci bačen eksploziv na džamiju Arnaudija, koja se nalazi u središtu grada i jedan je od najstarijih objekata islamske kulture u BiH.
– Protiv 325 građana Našica podignute optužnice da su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.
– Ministar vanjskih poslova Njemačke Klaus Kinkel podržao prijedlog da se ustanovi sud za ratne zločince, koji bi sudio Srbima odgovornim za pokolje.
– Televizijski intervju s Miloševićem na “TF1” pokazao da je njegovo ime sinonim za teror.
– Saddam Hussein šalje Srbiji oružje, senzacionalno je otkriće britanskog lista “Observer”.
– Demonstracije u Beogradu protiv rata i Miloševića.

1993.
– Zadarsko područje pretrpjelo nova razaranja, potpuno razorene kuće nekoliko zadarskih obitelji.
– Napadi Muslimana u srednjoj Bosni sve jači, najgore je u Mostaru gdje su minobacačima gađali prostor oko hotela “Ero”, a meta im je bila i vojarna “Tihomir Mišić”.
– Press centar Armije BiH zabilježio 18 preleta srpskih helikoptera na liniji Brčko-Pelagićevo, dakle Srbi lete usprkos zabrani UN-a.

1994.
– U intervjuu za ljubljansko “Delo” o imovinskim i financijskim odnosima s Hrvatskom, direktor državne agencije za sanaciju banaka Lojze Deželak izjavio da dugovi Ljubljanske banke u Zagrebu ni u kom slučaju neće ići u javni dug, te da će dug od 900 milijuna njemačkih maraka hrvatskim štedišama biti bitno snižen ili uključen u sukcesiju.
– Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine Federacije BiH za predsjednika izabran Krešimir Zubak, a za potpredsjednika Federacije izabran dr. Ejup Ganić.
– Prema pisanju “The Timesa”, srpski predsjednik Milošević prosperira usprkos sankcijama koje je UN točno prije dvije godine uveo protiv Srbije i Crne Gore.

1995.
– Bosanski Srbi zatvorili, ili ograničili kretanje za više od 370 “plavih kaciga” i vojnih promatrača UN-a. Njih sedamnaest drže kao ljudski štit na položajima.
– U Jadranu je trenutačno 13.000 američkih marinaca, izvijestio Pentagon. Još 4.000 američkih vojnika je raspoređeno u Italiji.

 

 

1996.
– Novi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice viceadmiral Vid Stipetić u vojarni “Lora” u Splitu primio dužnost od dosadašnjeg zapovjednika admirala Svete Letice, koji odlazi u mirovinu.
– Zločin nad Srebreničanima nije bio moguć bez izričitog odobrenja Slobodana Miloševića, tvrdi londonski “The Sunday Times”, koji piše kako je zločin nad pučanstvom Srebrenice isplaniran i dirigiran izravno iz Beograda.
– U Haagu optuženi Dražen Erdemović priznao svoju krivnju, da je kao pripadnik srpskih snaga sudjelovao u ubijanju pučanstva Srebrenice, jer, kako kaže, “da nije poslušao zapovijed, bio bi i sam ubijen sa žrtvama”.
– U aferi vezanoj uz iransko oružje za BiH, pred američkim Kongresom svjedočio veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith, rekavši da su SAD znale za isporuke oružja, ali nisu u njima direketno sudjelovale.

Komentiraj

Zrinsko-frankopansko mučeništvo

ZRINSKO-FRANKOPANSKO MUČENIŠTVO UGRAĐENO JE U PATNJE SVIH KOJI SU STRADALI ZA HRVATSKU
(Govor dr. sc. Anđelka Mijatovića, izrečen na Dan hrvatskih političkih uznika, 30. travnja 2005. u crkvi sv. Vida u Vrbovcu)

“Poštovane sestre supatnice, poštovana braćo supatnici, poštovana gospodo!

Vama koji ste patili za Hrvatsku nije potrebno govoriti o Zrinskima i Frankopanima, jer ste svi vi njihovo rodoljublje i njihovu državotvornost pa i mučeništvo bana Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, okrutno pogubljenim na današnji dan 1671. u Bečkome Novom Mjestu, ugradili u svoje patnje i u svoje stradanje. Ipak, prigoda nas obvezuje da nešto kažemo o tim hrvatskim velikaškim rodovima koji su se stoljećima borili za Hrvatsku, izgrađivali je politički, gospodarski, kulturno i u svakom drugom smislu.

Zrinski i Frankopani spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su nekoliko stoljeća, od XI. do XVII. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih velikaških rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega habsburškoga carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača. Njihovi ukupni interesi poklapali su se s hrvatskim nacionalnim i državnim interesima. Po jednom podatku, Zrinski su vodili pedesetak većih vojnih protiv Osmanlija.

Svakako, od Zrinskih nama je najpoznatiji Nikola Zrinski, hrvatski ban (1542. – 1557.) i u zapadnoj Madžarskoj zapovjednik Sigeta, utvrde koja je štitila zapadnu Madžarsku, Austriju i Hrvatsku sa sjeveroistoka. Taj je Nikola Zrinski junački i poginuo 7. rujna 1566. braneći Siget s oko 2.300 boraca od oko 100.000 osmanlijskih napadača. Poznato je da su ga Osmanlije pozivali da im preda utvrdu Siget, obećavajući mu zauzvrat hrvatsko kraljevstvo. Međutim, tu primamljivu ponudu Zrinski je odbio s jasnom porukom: “Ne će nitkor u moju dicu prstom kazati!” tj. ukazivati na njegovo potomstvo kao izdajničko. Njegovi su praunuci hrvatski banovi Nikola Zrinski i Petar Zrinski kojih se mi posebno sjećamo danas. Nikola je rođen 1. svibnja 1620. u Čakovcu, a Petar je rođen 6. lipnja 1621. u ovom gradu Vrbovcu, koji su Zrinski posjedovali od 1531. Možemo pretpostaviti da je Petar u crkvi sv. Vida, spominje se u Vrbovcu još 1334., možda upravo u ovom prostoru i kršten, da su se i braća Nikola i Petar na ovom mjestu molili i sve ono što se radi u crkvi. Iako su rano ostali bez oca Juraja, na bojištu u Tridesetogodišnjem ratu u Češkoj 1629., i oni su po uzoru na ostale velikaške sinove školovali se izvan Hrvatske, u isusovačkim odgajalištima u Grazu i Trnavi, a obrazovanje su upotpunjavali i u Italiji. Dok su Nikolu zanimala djela književnika Tassa i teoretičara Machiavellija, Petra su više zanimale ratne znanosti, posebno topništvo.

Po povratku u domovinu u veljači 1637. braća su, braneći Međimurje i svoje posjede u jugozapadnoj Madžarskoj, doživjeli ratno krštenje sa Osmanlijama iz Kaniže. U XVII. stoljeću Zrinski su imali svoje posjede od jugozapadne Madžarske do Hrvatskog primorja. Budući da je Nikola živio u Čakovcu, posebno je uspostavljao veze s madžarskim velikašima, ali i s drugim uglednicima u Europi. Da bi madžarskom plemstvu predstavio svog pradjeda Nikolu Zrinskog Sigetskog, rod Zrinski i sebe, Nikola je na madžarskom jeziku spjevao i 1651. u Beču objavio djelo “Adrian tengernek syrenaia”, a Petar je Zrinski to pjesničko djelo svoga brata prepjevao na hrvatski jezik i objavio ga pod naslovom “Adrianskoga mora sirena” g. 1660. u Veneciji, posvetivši ga “dostojnim, virnim i vridnim junakom, vse hrvacke i primorske krajine”, okupljajući tako oko sebe hrvatsko i madžarsko plemstvo. Braća Zrinski osobito su se istaknula u Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) protiv Šveđana i u tzv. Erdeljskom ratu (1663.-1664.) protiv Osmanlija. Za njih se može reći da su bili hrvatski integralisti koji su svjesno okupljali hrvatski rod od Međimurja do Dubrovnika i Boke kotorske, pripremajući ga za bolju budućnost.

Velikaški rod Frankopani ne zaostaje ništa iza Zrinskih. Potječu od knezova krčkih, a do sredine XV. stoljeća, osim otoka Krka, stekli su posjede u županiji Gackoj s Otočcem, do Slunja i Cetingrada, Pounja, Vrlike, Ostrovice i Skradina. Većinu tih posjeda Frankopani su izgubili u borbama sa Osmanlijama. U XVII. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od Bosiljeva i Severina na Kupi do Novoga u Vinodolu. I Frankopani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: banova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez Bernardin Ozaljski, sudionik bitke na Krbavskom polju 1493., poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima 1522. u Nürnbergu te njegov sin Krsto Ozaljski (1482.-1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, Mlečana i Habsburgovaca, “skrbnik i zaštitnik kraljevstva” koje je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik Milutin Cihlar Nehajev prikazao u romanu “Vuci”, primorski i karlovački general i ogulinski kapetan (1589.-1652.)Vuk Krsto Tržački, njegova djeca književnica Katarina ud. Zrinski (1625.-1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan Fran Krsto Frankopan (1643.-1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma.

Budući da se hrvatski i madžarski vladari Habsburgovci nisu brinuli o hrvatskim i madžarskim nacionalnim interesima i nisu ništa poduzimali za oslobađanje od Osmanlija osvojenih hrvatskih i madžarskih zemalja, i Hrvati i Madžari bili su nezadovoljni njihovom vladavinom još od njihova izbora za hrvatske i madžarske kraljeve 1527. To nezadovoljstvo osobito je došlo do izražaja nakon tzv. Erdeljskog rata (1663.-1664.) kad su Osmanlije pretrpjeli velike poraze, a Habsburgovci su, umjesto da progone poraženog neprijatelja, s njim sklopili tajni sporazum. Takav postupak zakonitog vladara Leopolda I. Habsburgovca potaknuo je hrvatske i madžarske velikaše, predvođene hrvatskim banom Nikolom Zrinskim, da se oslobode bečke apsolutističke vlasti. Da bi u tomu naumu uspjeli, za pomoć su se obratili prvo tradicionalnom habsburškom protivniku francuskom kralju Ljudevitu XIV. koji je braći Zrinski već iskazivao određenu pažnju. U tijeku pregovora s Francuzima u studenom 1664. u lovu kraj Čakovca ubijen je ban Nikola Zrinski, u Europi vrlo ugledni idejni zagovaratelj jednoga europskog protuosmanlijskog rata i vođa u hrvatsko-madžarskom protuhabsburškom pokretu. Njega je na banskoj stolici i u pokretu naslijedio njegov brat Petar Zrinski koji je nastavio pregovarati s Francuzima, Poljacima, Mlečanima, pa, kad su svi ti imali razloga ne pružiti pomoć Hrvatima i Madžarima, oni su se obratili za pomoć i Osmanlijama.

Da bismo lakše shvatili sve relevantne prilike u vrijeme zrinsko-frankopanskog pokreta, potrebno je spomenuti da je Hrvatska u drugoj polovini XVII. stoljeća, u okviru Habsburške Monarhije koja je imala 12.000.000 pučanstva, s 80.000 vojnika i prihodom od 60.000 forinti, imala površinu 18.200 čkm i oko 500.000 pučanstva, s oko 10-15.000 forinti prihoda godišnje te s jednim dijelom pod vlašću hrvatskoga bana i drugim dijelom – Vojnom krajinom – pod upravom bečkoga Ratnog vijeća u Grazu, izložena čestim osmanlijskim pustošenjima, ali i nasiljima njemačke soldateske iz garnizona u Karlovcu, Koprivnici i drugdje. U izvođenju ratnoga plana Zrinski je prvo namjeravao pridobiti važan krajiški garnizon u Koprivnici, a potom provaliti u Kranjsku, osvojiti Ptuj pa i Graz u Štajerskoj. Računao je da će u tu svrhu u Hrvatskoj okupiti 40.000 boraca. Madžarski su velikaši trebali provaliti u Češku i tako Bečki dvor staviti pred gotov čin. Uvjereni da će im Osmanlije stići u pomoć, Petar Zrinski i njegov šurjak knez Fran Krsto Frankopan u početku 1670. ozbiljno su se stali spremati za borbu. Međutim, kad su se uvjerili da im Osmanlije ne dolaze u pomoć, prihvatili su poziv kralja Leopolda I. Habsburškog na pomirbu te su se u travnju 1670. uputili u Beč. Istodobno je habsburška soldateska zaposjela i opljačkala njihova imanja.

U Beču su Zrinski i Frankopan zatvoreni, stavljeni pod istragu, osuđeni na smrt i 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu pogubljeni odsijecanjem glava. Na njihove posljednje trenutke podsjećaju nas pisma koja su uoči pogubljenja uputili svojim suprugama – Petar supruzi Katarini i Krsto supruzi Juliji. Slična sudbina zadesila je i Petrovu suprugu Katarinu, koja je teško bolesna umrla internirana u samostanu redovnica uršulinki u studenom 1673. u Grazu, sina Ivana Antuna koji je umro u studenom 1703. u zatvoru u Grazu, a Nikolin sin Adam ubijen je s leđa 1691. u bitci kraj Slankamena. Tako je uništen rod Zrinski. I Krsto Frankopan bio je bez potomstva, pa je njegovom smrću izumro i rod Frankopana u Hrvatskoj. Od zrinsko-frankopanskih imanja bečki je dvor samo u prvih deset godina dobio 90.000 forinti. Uništenjem Zrinskih i Frankopana Hrvatska je uništena vojno, gospodarski i kulturno, odnosno u svakom pogledu i počela se je oporavljati tek u nacionalnom preporodu u prvoj polovini XIX. stoljeća.

O Zrinskima i Frankopanima u Hrvatskoj se nije smjelo govoriti i niti spominjati njihove zasluge za hrvatski narod. Istina o njihovoj sudbini u hrvatskom narodu širila se je više tek nakon 1861., kad je u Hrvatskom saboru zagovaratelj hrvatske nacionalne slobode dr. Ante Starčević, boreći se protiv bečkog dvora, izjavio da “naši Krčki Frankopani, naši Šubići Zrinski bijahu za buntovnike proglašeni i udavljeni samo za to, jer se Nemcem htelo hrvatskih imanjah”. To je bio početak rasta zrinsko-frankopanskoga kulta u hrvatskom narodu. Tomu su posebno pridonosili Starčevićevi sljedbenici pravaši, ali i pjesnici, književnici i umjetnici stvarajući djela o zrinsko-frankopanskom mučeništvu. Kakav je odnos bečkoga dvora bio prema tim mučenicima, svjedoči činjenica da je u drugoj polovini XIX. stoljeća u Zagrebu bio problem naći svećenika i crkvu u kojoj bi se prikazala misa za te mučenike, a u obilježavanju 300. obljetnice njihova pogubljenja u Zagrebu je sudjelovao tek neznatan broj sudionika. Sve do 1907. policija je popisivala one koji su sudjelovali u zadušnicama za Zrinskoga i Frankopana. Zrinsko-frankopanski kult posebno je došao do izražaja u školske mladeži u prvoj polovini XX. stoljeća. Njihovi posmrtni ostatci preneseni su 1919. uz najveće počasti u domovinu i nalaze se u zagrebačkoj prvostolnici.
Iako je hrvatski narod u svojoj teškoj i slavnoj prošlosti dao mnoge mučenike za svoj rod i dom, s opravdanim razlogom su bivši hrvatski politički uznici hrvatske rodoljube i mučenike Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana, što su “rado spram silnika i u samu pošli smrt” kako reče pjesnik Harambašić, uzeli za svoje uzore i kao rodoljubi, poput njih, i sami kroz zatvorske patnje i život hodili uspravno. Slava im i hvala!”

Petrovo pismo ženi Katarini:

Moje drago serce. Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokančanja sutra v deseti ore budu mene glavu sekli i… tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni velete, tebe proseći, ako sam te u čem zbuntaval, ali ti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svetu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo… Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu, pred zadnjim dnevom mojega življenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s mojum kćerju Auroru Veroniku blagoslovi!
grof Zrini Petar

To divno pismo dokazuje da je Petar bio junak i u smrti, kao što je bio i u životu. A njegovoj živoj vjeri i potpunom predanju Božjoj volji treba se diviti.

Navik on živi ki zgine pošteno!

Komentiraj

Ivica Matešić:Vapaj hrvatskih heroja (“Popule Meus” …-Puče Moj)

Kao da iz svih osuđenih Hrvatskih heroja govori jedno,poručuju izdajničkim garniturama u Banskim dvorima i Pantovčaku:Puče moj,Hrvatsko moja što učinih tebi,ili u čem osramotih tebe? Odgovori meni!

Hrvatsko, Dome moj, što učinih tebi?
U čemu to osramotih tebe, ožalostih narod moj?
Odgovori meni.

Ja te izvedoh iz ropstva. Iz sužanjstva…
Iz zemlje jugoslavenske.
A ti pripravi križ Spasitelju tvome.

Hrvatski puče moj, što učinih tebi?
U čemu to izdadoh tebe, ožalostih narod svoj?
Odgovori meni.

Ja te vodih kroz polja bojna četiri godine…
I pobjedama te nahranih sinova tvojih
I uvedoh te u Knin, u pobjedu konačnu
A ti pripravi križ Spasitelju tvome.

Hrvatsko, Dome moj, što učinih tebi?
U čemu to oštetih tebe?
Odgovori meni.

Što još moradoh učiniti za te, a ne učinih?
Ja eto posložih postrojbe silne nepobjedive,
Pregazih putove i planine Tvoje
A ti meni postade odviše gorka
Ti mene protjera u svijet bijeli.

Hrvatski puče moj, što učinih tebi?
U čemu to osramotih narod moj?
Odgovori meni.

Ja radi tebe silno udarah u prsa dušmanska
S prvorođencima, sinovima tvojim
A ti mene predade lancima… okovima da me okuju.

Hrvatsko, Domovino jedina, što učinih tebi?
U čemu ožalostih tebe?
Odgovori meni.

Ja ti darovah slobodu pobijedivši u Oluji
A ti mene predade glavarima tuđim da mi sude.

Hrvatski puče moj, što učini tebi?
I u čemu to razljutih tebe?
Odgovori meni.

Ja pred tobom otvorih more,
A ti otvori vrata ćelije moje.

Hrvatsko, Dome moj, što učinih tebi?
U čemu to ožalostih tebe?
Odgovori meni.

Ja pred tobom idoh u stupove dima i pakla
A ti mene odvede u sudnicu Haaga.

Hrvatsko, Dome moj, što učinih tebi?
U čemu to uvrijedih tebe?
Odgovori meni!

Ja tebe učinih ponosnom
A ti mene udari zaušnicama i lažima.

Hrvatski puče moj, što učinih tebi?
U čemu to ogriješih o tebe?
Odgovori meni!

Ja tebe napojih krvlju spasenja
Iz tijela branitelja tvojih
A ti mene napuni žučju vlastita mi tijela.

Hrvatsko, Dome moj, što učinih tebi?
U čemu to iznevjerih tebe?
Odgovori meni!

Ja radi tebe potukoh armije srbske
Horde četničke
A ti mene pretuče palicom španjolskom.

Hrvatsko, Domovino moja, što učinih tebi?
U čemu to zaslužih ovo?
Odgovori meni!

Ja tebi dadoh žezlo slobode
A ti prodade glavu moju.

Hrvatsko, Dome moj, što učinih tebi?
U čemu to ponizih tebe?
Odgovori meni!

Ja uzvisih tebe među zemljama
A ti mene objesi o drvo Križa.

Hrvatski puče moj, što učinio si sebi?
Ne meni!
Ne odgovaraj meni
Odgovori sebi
Što učinio si sebi…

Spavajte samo… Spavaj Hrvatsko…

Evo dogodio se čas
I Sin je tvoj lociran, uhićen i transferiran
Predan u ruke dušmanima izdan od tebe
Hrvatsko, tebe izdajnika

Pristupiše mu i vezaše mu ruke
Kao na razbojnika izašla si Hrvatsko
Da ga uhvate
A svaki je dan branio te i obranio.

Odvedoše ga u Haag, a ti nisi bila tamo
Ni da vidiš, a kamo li da utječeš na svršetak.

Glavari sudački i svo vijeće
Tražili su lažno svjedočanstvo
Da bi ga osudili.
A ti, Hrvatsko, na to si pristala
Arhive otvorila da bi ga osudili.

I ne nađoše na njemu grijeha
Premda su pristupili mnogi lažni svjedoci
Najposlije nađoše transkripte
I dnevnike topničke.

Spavaj, spavaj Hrvatsko…
I ne bi ih briga za ubijena sela tvoja
Ni za krivnju agresora
Ni za okupaciju zemlje tvoje.

Ne bi ih briga ni za jame ispunjene kostima tvojim
Ni za Ovčare ni za Škabrnje, Vukovare… Lovase
Ko ni tebe što briga bilo nije.
Ni jednom te riječju spomenuli nisu, Hrvatsko moja.

Govorili su o Bivšoj Jugoslaviji… o Krajini.
Tebe spomenuli nisu u presudi, Hrvatsko moja.

Tvojim braniteljima, Tebi se sudi
A ti spavaj, ne budi se, ne budi…
Spavaj, spavaj Hrvatsko.

Zločinačkom družbom su te nazvali
A ti riječ rekla nisi.
Gdje si sada?

24 godine… 18 godina
Sad to treba braniti post mortem
U dva do ponoći kako do istine stići…

Ionako si ga predala iz zavisti
Iz jala Hrvatskoga.

Nemoj se ti ništa miješati u stvar presude pravedniku,
Jer si jadnice u snu uspavana mnogo pretrpjela.

Sna ti još treba…
Ali osuda će njegova na tebe pasti
I na djecu djece tvoje.

Od jedanaeste do dvanaeste ure
Petnaestog travnja
Nastala je tama po svoj zemlji Hrvatskoj.

A ti spavaj puče moj… Spavaj…

Puče moj…
Što učinili su tebi sinovi tvoji nevino osuđeni?
Odgovori sebi,
Odgovori sebi… Hrvatsko, što učinila si sebi?

Nije istina da se na Golgoti staro prelomilo drvo…
Prevario se Silvije… prevario.

Na Golgoti je u Hrvata ponovo niklo drvo Križa.
Puzeći crvi hrvatski izvukoše stare čavle
Zabiše ih u tijela branitelja svojih
To je bilo prvo.

HRVATSKO, ŠTO UČINI SEBI!!!!!

Komentiraj

Hrvatski ratni spomenar 3/4

Dogodilo se 1. svibnja

1990.
– U Hrvatskoj i Sloveniji proslavljen Prvi maj – praznik rada, ali prvi put poslije drugog svjetskog rata – bez partijskih (komunističkih) zastava.

1991.
– Vlada Republike Hrvatske predložila Saboru da uskrati suglasnost na nekoliko saveznih akata, među kojima i na nacrt zakona o ukupnim rashodima budžeta i na nacrt zakona o tečajnim razlikama.
– Tridesetak srpskih odmetnika napalo hrvatska sela Potkonje i Vrpolje kraj Knina – jedna osoba ranjena, a više osoba oteto i odvezeno u Knin.
– Vrhovno državno vijeće odlučilo da Republika Hrvatska, ako jedinice JNA i dalje budu ometale ili otežavale uspostavu pravnog poretka u Republici, preispita svoj stav prema JNA te joj uskratiti financiranje.
– Kijevo, njegovi stanovnici i postaja MUP-a već pet dana opkoljeni jedinicama JNA.
– Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske uputilo građanima poziv na referendum na kojemu bi se trebali izjasniti da li su za neovisnu, suverenu i samostalnu hrvatsku državu.
– U Benkovcu zapaljena hrvatska zastava, samo trideset minuta nakon što je postavljena na zgradu pošte.
– Nepoznata osoba skinula hrvatsku zastavu s VUPIK-ova silosa u predgrađu Vukovara, a na pruzi Borovo – Novi Dalj eksplozijom oštećena pruga.

1992.
– Tajland priznao Republiku Hrvatsku.
– Na zasjedanju KESS-a donijeta nova Deklaracija o BiH, u kojoj je jasno imenovan napadač: JNA i paravojne formacije koje podržava Srbija.
– Američki Senat prihvatio rezoluciju kojom zahtijeva od Bijele kuće da odgodi priznanje “nove Jugoslavije”, sve dok vlada u Beogradu ne promijeni militantno vladanje.
– Predstavnici triju zajednica u BiH počeli u Lisabonu proučavati prijedlog Josea Cutileria o teritorijalnom razgraničenju Republike.
– Mete topničkih napada na Osijek bili isključivo civilni ciljevi, a pritom ranjeno 14 građana.
– Neprijatelj minira preostale kuće u Župi dubrovačkoj.
– Srbijanski agresori zauzeli odašiljač “Vlašić” i tako blokirali program RTV Sarajeva.
– Ratni požar zahvatio sve općine u Bosanskoj Posavini.

1993.
– U Konjicu i dalje napeto – Muslimani nasilno mobiliziraju Hrvate, a one koji to odbiju trpaju u zatvore.
– Kod Zadra zarobljeno troje Srbijanaca koji su potanko ispričali kako su mobilizirani u Srbiji i odmah poslani na frontu u Hrvatsku.
– Skupina naoružanih osoba u Sarajevu napala zgradu u kojoj je smješten ukrajinski kontingent Zaštitnih snaga UN, a ukrajinska straža odgovorila na napad.
– Izravna vojna akcija na Balkanu je nužna i Albanija bi prihvatila tu opciju, no u ovom trenutku je nužno podržati Vance-Owenov plan, izjavio Aleksandar Meksi, predsjednik albanske vlade.
– Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić u intervjuu radio-postaji Deutschlandfunk izjavio kako bi prihvaćanje sankcija UN za Srbe bilo ravno samoubojstvu.

1994.
– U pismu predsjednika Predsjedništva BiH Alija Izetbegovića predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu upozorava se da provedba Washingtonskog sporazuma kasni.
– Hrvatski nezavisni demokrati održali osnivačku skupštinu u Zagrebu, za predsjednika stranke izabran Stipe Mesić, a potpredsjednici su: Josip Manolić, fra Tomislav Pavao Duka, Slavko Degoricija, Perica Jurič, Dragutin Hlad, sve bivši članovi HDZ-a.
– U Zagrebu održan kongres ujedinjenja Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SDH) i Sodijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) u jedinstvenu SDP, te obilježena stogodišnjica socijaldemokracije u Hrvatskoj.
– Američki novinari, Bryan Brinton i Francis William Tomasić, poginuli na cesti od Mostara prema Sarajevu u blizini brane Salakovac, kad je njihovo vozilo, skrenuvši sa ceste, naletjelo na minu.
– Borislav Mikelić, tzv. predsjednik “krajinske vlade”, donio naredbu o zabrani susreta razdvojenih obitelji kao i zabranu svakog ulaska u “plavu zonu” kod Mošćenice Srbima i malobrojnim Hrvatima iz okupirane Petrinje i Banije.
– Učestali napadi Srba na oraško-šamačkom i usorskom bojištu.
– Nakon što su Srbi unutar zaštićene zone Goražda napali postrojbe engleskog UNPROFOR-a, to su isto učinili i danskim postrojbama u Tuzli, a vojni konvoj UN-a kod Sarajeva srpska je paravojska blokadom spriječila da uđe u grad.

1995.
– Hrvatske redarstvene snage u munjevitoj akciji nazvanoj “Bljesak” oslobodile jutros Jasenovac i selo Medare.
– Točno u 5,30 sati počela akcija redarstvenih snaga Republike Hrvatske pod nazivom “Bljesak”, kojoj je svrha osigurati slobodan promet i spriječiti terorizam u bivšem Zapadnom sektoru UNPA, o čemu je pravodobno izvješten UNCRO, priopćeno iz Ureda za odnose s javnošću MUP-a RH.
– Predsjednik Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima veleposlanika SAD Petera Galbraitha na njegov zahtjev i tom prigodom mu u svezi s incidentom na auto-cesti rekao da Hrvatska, ostajući dosljedna svojoj politici mirnog rješenja i normalizacije odnosa, želi osigurati normalan promet i spriječiti daljnje incidente na tom za gospodarstvo Hrvatske važnom prometnom pravcu.
– UN NIJE uspio osigurati produljenje prekida vatre u BiH, koji je istakao u podne, zahvaljujući nepokolebljivom protivljenju obiju strana, priopćio glasnogovornik UN u Sarajevu Colum Murphy.
– Predsjedničkom izjavom Vijeće sigurnosti zatražilo obustavu hrvatske ofenzive u Zapadnom sektoru.

1996.
– Prema sporazumu s Londonskim klubom, Hrvatska preuzela 29,5 posto dugova bivše Jugoslavije.
– Međunarodni sud pravde (organ UN koji nema veze sa Sudom za ratne zločine) počeo jednotjedno javno razmatranje tužbe BiH protiv Srbije da je potpomagala i prouzročila genocidni rat u Bosni.
– Predsjednik Tuđman sa Zagrepčanima u Maksimiru proslavio 1. svibnja, međunarodni Praznik rada.

 

Dogodilo se 2. svibnja

1991.
– U srpskom terorističkom napadu na autobus hrvatskog MUP-a u Borovu Selu, ubijeno 15 policajaca.
– U Polači kod Zadra napadnuta policijska patrola, tom prilikom iz snajpera smrtno ranjen policajac Franko Lisica.

1992.
– Pregovori o BiH, koji su pod pokroviteljstvom EZ-a vođeni u Lisabonu, obustavljeni nakon što Srbi nisu povukli svoje topništvo oko Sarajeva.
– Napad na Vinkovce iz svih oružja, devet ranjenih u Osijeku, napadi na Novu Gradišku, Slavonski Brod i Županju s bosanske strane.
– Srpska vojska izazvala novi incident kod Dubrovnika kada su pogodili gliser s časnicima UN na ulazu u uvalu Zaton, na sreću nitko nije ranjen.
– Po povratku iz Lisabona predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića i njegovu kći zarobila tzv. Jugoslavenska armija i pod prijetnjom oružja odvela u vojarnu Lukavica blizu Sarajeva.
– U Čitluku ubijen belgijski promatrač EZ.
– U Hrvatskoj 222 665 izbjeglica iz BiH.

1993.
– Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić u Ateni potpisao Vance-Owenov plan o BiH pod uvjetom da ga prihvati “parlament republike srpske”, čime ga je u stvari odbio.

1994.
– Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odgovorio na pismo Alije Izetbegovića, u kojem ističe kako je od interesa za obje zemlje da se sporazum iz Washingtona što prije oživotvori.
– U Chicagu utemeljen Savez Hrvata BiH radi okupljanja Hrvata iz te republike koji žive na sjeveroameričkom kontinentu a koji se zalaže za cjelovitost BiH.
– Izetbegović posjetio slobodno brčansko područje, te istakao kako ovdje dobro organiziran suživot Muslimana i Hrvata mora biti model čitavoj mladoj državi BiH.
– Nedaleko od Tuzle “plave kacige” uzvratile na napad i ubile 9 srpskih vojnika, dok su kod Sarajeva protiv srpskih snaga morali intervenirati i NATO-vi zrakoplovi.
– Premijer BiH Haris Silajdžić kritizirao ulogu UN na prostoru bivše Jugoslavije ocijenivši da bi UN trebali otići ako nisu spremni braniti vlastitu Povelju i vlastite rezolucije.

1995.
– Hrvatske redarstvene snage ušle u Okučane. Bila je to završnica dvodnevnih žestokih borbi i akcija redarstvenih snaga Republike Hrvatske, koje su dobile zadatak da uspostave siguran promet auto-cestom Zagreb-Lipovac kroz privremeno zaposjednuto područje.
– Srpski odmetnici poduzeli bezumni čin odmazde nad civilima, šest kasetnih projektila palo na središte Zagreba, poginulo pet osoba, a 121 ozljeđena, od kojih je desetero u životnoj opasnosti. Posve je sigurno kako je zapovijed za napad dao Milan Martić, a na razini vojne proslijede izvršili generali Milan Čeleketić, zapovjednik stožera tzv. “vojske rsk” i Dušan Lončar, načelnik tog stožera.

1996.
– Izaslanstvo Sabora RH, koje je predvodio potpredsjednik Zastupničkog doma Sabora Vladimir Šeks, razgovaralo u Sarajevu s najvišim dužnosnicima Federacije BiH o provedbi Daytonskih sporazuma.
– Tajne isporuke iranskog oružja BiH 1994., pred kojima su SAD zatvorile oči, omogućile Daytonski sporazum, ocijenio američki ministar obrane William Perry.

 

Dogodilo se 3. svibnja

1991.
– Nakon masakra u Borovu Selu, predsjednik Republike Hrvatske dr. Tuđman izjavio: “Nuđamo mir, nuđamo demokratski sporazum o rješenju svih pitanja, ali isto tako nećemo trpjeti dalje raspojasavanje terorizma u Hrvatskoj i nećemo trpjeti da se bilo kakvi planovi prave na račun hrvatske domovine”.
– Predsjednik Tuđman otputovao u Beograd na sjednicu Predsjedništva SFRJ, na kojoj će biti govora o sigurnosnoj situaciji u Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj.
– U proglasu Srpske narodne stranke iz Zagreba poziva se srpski narod u Hrvatskoj da se što prije odrekne nasilnih metoda djelovanja i dade otvorenu i javnu podršku svim demokratskim snagama u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
– Inozemna sredstva informiranja o sukobima u Jugoslaviji ističu da raste opasnost od građanskog rata, a francuska televizija ocjenjuje da je riječ o “klasičnom scenariju” uvoda u vojni udar.

1992.
– Slovenski predsjednik Milan Kučan poziva na hitno angažiranje svjetske zajednice u zaustavljanju agresije JA na BiH.
– Srpsko zrakoplovstvo teško oštetilo most na Savi između Slavonskog i Bosanskog Broda. Hrvatski vojnici tom prilikom srušili četiri, a oštetili dva srpska “miga”.
– Srbijanski mediji obilježili obljetnicu masakra 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu, pretvorivši gnusni zločin u herojski čin.
– U Doboju su srpske snage ubile više desetina tamošnjih Hrvata i Muslimana.
– Otetog predsjednika BiH Aliju Izetbegovića i njegovu kći jugoarmija pustila iz vojarne u Sarajevu, gdje je bio zatočen 24 sata, u zamjenu za svog generala Milutina Kukanjca.
– Zrakoplovi JA raketirali Široki Brijeg.

1993.
– “SRJ” isključena iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
– U Zagrebu osnovan Državni odbor za normalizaciju Hrvatsko-srpskih odnosa.
– Vrhovni sud Republike Hrvatske, u drugostepenom sudskom postupku, u cijelosti potvrdio presudu sisačkog suda, kojom se ratni zločinac Slobodan Tarbuk, tzv. zapovjednik banijskog korpusa, osuđuje na 20 godina zatvora.
– Unatoč brojnim aktivnostima na uspostavi mira, ne prestaju muslimanski napadi na Hrvate, samo u busovačkom selu Pazićima ubili su 5 Hrvata.
– Vojni stručnjak Instituta za međunarodne odnose u Den Haagu, Den Doel, spominjući dosadašnje iskustvo sa Srbima u Hrvatskoj i sada u BiH, očekuje da će čitava operacija “pacifikacije” BiH trajati godinama i to s neizvjesnim rezultatom.
– Posebni izaslanik pape Ivan Pavla II., Josef Stimpfle, zatražio suđenje srpskim vođama pred Međunarodnim sudom za ratne zločine.

1994.
– Mještani Moščenice, sela nedaleko Siska, ponovno blokirali cestu koja vodi od Siska do zaposjednute Petrinje u znak prosvjeda protiv nedjelotvornosti UNPROFOR-a koji ih ne štite već se otvoreno stavljaju na stranu pobunjenih Srba.

1995.
– Šest novih srpskih projektila palo na civilne ciljeve u Zagrebu. Jedan projektil pogodio Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, gdje je jedna osoba poginula a pet je ranjeno. Jedan od projektila pao je i na zgradu Kulturno-umjetničkog društva “Kolo” i okolne zgrade, gdje je više članova baleta Hrvatskog narodnog kazališta ranjeno.
– Zapadna Slavonija je oslobođena, ostalo je još uvijek okupirano nešto više od 11 posto cjelokupnog teritorija Republike Hrvatske, istaknuto na sjednici Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti.
– Ulaskom redarstvenika i postrojbi Hrvatske vojske u Okučane, a potom u večernjim satima i na područje Stare Gradiške, gdje su se zadržale posljednje razbijene skupine pobunjenih okučanskih Srba, cjelokupan teritorij Brodsko-posavske županije postao je slobodan od utorka 2. svibnja 1995., izjavio novinarima general HV Petar Stipetić.
– Na izvanrednoj konferenciji za novinare, koju je u stožeru mirovnih snaga u Zagrebu održao posebni izaslanik UN Yasushi Akashi, novinarima podijeljen tekst usmenog sporazuma između hrvatske i srpske strane o potpunom prekidu neprijateljstava u Hrvatskoj od srijede 3. svibnja u 16 sati.
– Beogradski tisak na prvim stranicama donosi vijest o “agresiji Hrvatske na zapadnu Slavoniju”, kritizira se pasivnost snaga UN, koje nisu o pripremama obavijestile Srbe, a najviše ih je zasmetalo blago predsjedničko priopćenje Vijeća sigurnosti.

1996.
– Stvoreni preduvjeti za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja i može se s optimizmom gledati na uspjeh tog procesa, ocijenili u Zagrebu hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Granić i prijelazni upravitelj tog područja general Jacques Klein.

 

Dogodilo se 4. svibnja

1990.
– Obilježena deseta obljetnica smrti Josipa Broza Tita – u Zagrebu su, kao i proteklih godine, u 15,05 (vrijeme Titove smrti) oglasile se sirene, dok su se u Beogradu održale antititovske demonstracije.

1991.
– Potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić u intervjuu za Radio-Beograd rekao kako su u Borovu Selu četvorica policajaca masakrirana, odsječene su im glave i na njima se na najbestijalniji način iživljavalo.
– State Department priopćio da je u sukobima na prostoru Republike Hrvatske poginulo najmanje 37 osoba, te da su prilike u Hrvatskoj “vrlo napete” i da postoji “opasnost od daljnjih sukoba”.
– Američki kongresmen Dick Swett pozvao članove Predstavničkog doma da osude terorističku djelatnost u Hrvatskoj.
– U povodu događaja u Hrvatskoj, kongresmen William Broomfield, obraćajući se američkom Kongresu, rekao kako američka vlada mora preispitati svoju politiku prema Jugoslaviji i “srpskom tvrdoglavom staljinistu Slobodanu Miloševiću”.

1992.
– Malezija priznala Republiku Hrvatsku.
– Jednoglasnom odlukom Prošireni biro Parlamentarne skupštine Europskog savjeta odobrio Hrvatskoj status posebnog gosta u toj najstarijoj europskoj integraciji.
– Belgija oštro optužuje “jugoarmiju” za ubojstvo europskog promatrača, inače njezinog građanina, kod Mostara.
– Zadar bez struje i vode, sedam ranjenih u Metkoviću, agresor i dalje uništava imovinu Hrvata u okupiranoj Baranji.
– Podaci o uništenim ili oštećenim spomenicima kulture u Hrvatskoj govore da su najviše stradale crkve.
– Stravičan danak rata – u Hrvatskoj do sada poginulo 3,684 osoba.
– Šest avionskih bombi, tzv. “krmača”, koje je neprijateljska avijacija bacila na Jelas nedaleko Slavonskog Broda, ubilo 16 osoba, od čega šestero djece u skloništima svojih obiteljskih kuća, a više od 60 osoba je ranjeno.
– Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović od svijeta zatražio vojnu pomoć.
– Prvi puta napadnuto Goražde.
– Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na konferenciji za novinare u Zagrebu izjavio kako Hrvatska neće intervenirati u Bosni i Hercegovini.

1993.
– Dosad najjači napad na Bihać.
– U Travniku utemeljena zajednička nadzorna mjesta i patrole postrojbi HVO-a i Armije BiH.
– Visoko povjereništvo UN za izbjeglice (UNHCR) procjenjuje da u Goraždu 70.000 ljudi ovisi o humanitarnoj pomoći.
– Vijeće sigurnosti počelo konzultacije o konkretnim akcijama u provedbi Vance-Owenova plana, prema kojemu bi SAD trebale osigurati polovinu ljudstva u snagama NATO-a.
– Američki FBI objavio da je uhitio Stevena Lalasa (49), službenika State Departmenta, zbog špijunaže u korist Grčke i Srbije.

1994.
– U zapadnoj Slavoniji Srbi i dalje ne poštuju Zagrebački sporazum, po kojemu bi zaraćene strane trebale izvući teško naoružanje i ljudstvo na dogovorenu udaljenost od crte bojišta.
– Bivša britanska premijerka Margareth Thatcher ponovno uputila poziv za zračne napade protiv Srba i ukidanje embarga na oružje za BiH i Hrvatsku.

1995.
– Terorizam više nećemo trpjeti… Ovim dajemo znati: ukoliko srpski kolovođe još jednom ponove zločinački napadaj, hrvatska će država najodlučnije odgovoriti, da bi se spriječio svaki daljnji terorizam, stoji u poslanici predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđamana.
– Terorističke napade na Zagreb 2. i 3. svibnja naredio osobno vođa srpskih pobunjenika Milan Martić, a proveo zapovjednik njihovih postrojba Milan Čeleketić, navodi u pismu tužitelju Međunaronog suda za ratne zločine u Den Haagu Richardu Goldstoneu hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić.
– Vlada Republike Hrvatske uputila poziv civilima i vojnicima srpske nacionalnosti da bez straha odbace oružje. Onima koji to učine Hrvatska garantira sigurnost, civilima sva građanska prava, a vojnicima primjenu Zakona o oprostu.
– Hrvatska je vojska u zapadnoslavonskoj operaciji izgubila 33 vojnika, među njima i zrakoplovca Rudolfa Perešina, a 128 vojnika je ranjeno. Neprijatelj je imao između 350 i 450 mrtvih, te između 1.000 i 1.200 ranjenih, zarobili smo 6 tenkova, 4 oklopna transportera, 42 topa, 2 netaknuta skladišta streljiva, te uništili 6 tenkova i 3 oklopna transportera, izjavio ministar obrane Gojko Šušak na sjednici Hrvatskog sabora.

1996.
– “Sada kada smo objektivno veliki gubitnici u ovome ratu, spasimo što se spasiti može, ostvarimo maksimum iz Erdutskog sporazuma, iako to nije maksimum naših želja” – izjavio za beogradske “Večernje novosti” Vojislav Stanimirović, predsjednik tzv. vlade istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

 

Dogodilo se 5. svibnja

1991.
– Na auto-cesti između Županje i Slavonskog Broda ispaljena dva projektila na vozača i automobil potpredsjednika Predsjedništva SFRJ Stipe Mesića.
– Barikade u svim selima vukovarske općine, svi prilazi Vukovaru blokirani.
– Miniran vodovod koji iz rijeke Zrmanje dovodi vodu do Zadra.
– Na zboru građane srpske nacionalnosti u Šibeniku kazano da su od Miloševića svi ugroženi.
– Zbog prijetnji i pritisaka, iz vojvođanskog sela Novog Slankamena dnevno se iseli po jedna hrvatska obitelj.
– Austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock pokrenuo inicijativu kod ministara vanjskih poslova Europske zajednice da ujedinjena Europa pošalje u Jugoslaviju vojsku mira, jednu vrstu “plavi šljemova” ako oružani sukobi budu i dalje eskalirali.

1992.
– Filipini priznali Republiku Hrvatsku.
– Ministri inozemnih poslova pet država članica Nordijskog vijeća u Vandi, kod Helsinkija, osudili upletanje “SR Jugoslavije” u događaje u BiH.
– Ponovno raketiran već ionako oštećen Savski most koji povezuje Slavonski i Bosanski Brod.
– Raketiran Široki Brijeg.
– Dopredsjednik Vlade BiH, Muhamed Čengić u razgovoru s turskim premijerom Demirelom zatražio vojnu intervenciju Turske.
– Jugoslavensko predsjedništvo službeno objavilo da napušta svaku kontrolu nad “jugoslavenskom vojskom” u BiH.
– Hrvatskoj upućen prijedlog o sukcesiji bivše Jugoslavije, u kojem je osnovno načelo pri raspodjeli imovine, prava i obveza pravednost i ravnopravnost svih stranaka u pitanju, a u skladu s tim, imovina i obveze koje su korištene i povezane s jednom ili više republika raspoređuju se tim republikama, uz pravednu kompenzaciju ostalima.

1993.
– Hrvatska delegacija u Ženevi uputila protest Europskoj zajednici i Vijeću sigurnosti zbog napada paravojnih srpskih formacija po Zadru i Šibeniku, u kojima stradavaju nezaštićeni civili.
– Više od trideset sati trajao napad na Žepu, koja je u plamenu.
– Srbi topništvom napali Mostar.
– Muslimani ne dopuštaju prolaz humanitarnim konvojima prema Konjicu.
– Ghali predložio slanje 70.000 vojnika uglavnom NATO-a, pod zastavom UN, u mirovnu akciju u BiH – Vijeće sigurnosti se s time nije suglasilo.
– Glavni tajnik UN dao preporuku Vijeću sigurnosti da u Haagu osnuje Sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju.

1994.
– Dok bosanski Srbi i dalje prikupljaju svoje snage u okolici strateški važnog grada Brčkog, Zapad razgovara o tajnoj strategiji zastrašivanja Srba, ne bi li se na taj način došlo do mira na Balkanu, piše njemački “Die Welt”.
– Tristo tona nafte dnevno Srbi pljačkaju u Đeletovcima u istočnoj Slavoniji, što traje već dvije godine uz pomoć UN-a, koji ništa ne poduzimaju da to spriječe, iako je na snazi Rezolucija 757 Vijeća sigurnosti UN-a o ekonomskom embargu protiv Srbije.
– Predsjedništvo BiH odlučilo zatražiti ostavku izaslanika glavnog tajnika UN Yasushija Akashija zbog njegove pristranosti.
– Čelnici bosanskih Srba, nakon razgovora s ministrom u britanskom Foreign Officeu Douglasom Hoggom, odbili ustupiti dio teritorija koje su osvojili u borbama u BiH kako bi se postigao mir.
– Sjedinjene Američke Države i Rusija izrazile zabrinutost zbog nastavka nestabilnosti u BiH, te pozvale Srbe i Muslimane na primirje i pregovore.
– Konvoj UNPROFOR-a, nakon četiri dana prisilnog zadržavanja od strane bosanskih Srba kod Rogatice, konačno stigao u Goražde.

1995.
– Razgovarao sam i s kolegama iz vojnog dijela UN, predstavnicima UNHCR-a i Međunarodnog crvenog križa, te s promatračima EU. I oni su potvrdili korektan odnos hrvatske vlasti prema srpskim pobunjenicima, rekao novinarima izaslanik glavnog tajnika UN Yasushi Akash prigodom posjeta Pakracu u društvu Ivana Jarnjaka i ing. Hrvoja Šarinića.
– Vijeće sigurnosti izrazilo u predsjedničkoj izjavi zabrinutost zbog nastavka neprijateljstava u Hrvatskoj. Vijeće, također, osudilo bombardiranje Zagreba i drugih središta civilnog stanovništva od snaga lokalnih srpskih vlasti i zahtijeva da ga trenutačno prekinu.
– Civilni život mora biti potpuno normalan, a posebno sam zadužio Vladine organe da se maksimalno brinu o civilima i zaštiti njihove imovine, istaknuo hrvatski premijer Nikica Valentić, koji je na čelu Vladina izaslanstva posjetio zapadnu Slavoniju, te tom prigodom pozvao srpske civile na povratak.
– Hrvatska je briljantnom pobjedom u zapadnoj Slavoniji učvrstila svoju međunarodnu poziciju i ubila velikosrpski mit o nepobjedivosti, piše bonski “General Anzeiger”

1996.
– Dok se u Den Haagu gomilaju dokazi o odgovornosti srpskog režima za rat protiv Hrvatske i BiH, iz britanskog Ministarstva vanjskih poslova širi se posve druga “istina” – pod naslovom “Kronologija bivše Jugoslavije”, s oznakom “Sažetak pozadinskih informacija”, stoji da “srpske agresije nije bilo”.

 

Dogodilo se 6. svibnja

1990.
– Održan drugi krug općinskih i saborskih izbora u Hrvatskoj.

1991.
– Štab Vrhovne komande naredio podizanje borbene gotovosti JNA i mobilizaciju odgovarajućih jedinica kako bi JNA, ako organi federacije i republika ne osiguraju mir, mogla to efikasno učiniti.
– U vukovarskoj općini pucnjave, eksplozije, barikade gotovo u svim selima.
– Mirni prosvjed građana Splita sa zahtjevom da se vojska jasno odredi prema Martićevim ekstremistima, pretvorio se u pravu dramu u kojoj je poginuo jedan vojnik (ubio ga oficir) dok je drugi vojnik lakše ranjen, kao i jedna građanka.
– SDS BiH u Bosanskom Petrovom Selu, ispod planine Ozren, proglasio SAO (Srpsku autonomnu oblast) Ozren.

1992.
– Venezuela priznala Republiku Hrvatsku.
– Amerika zahtijeva potpuno isključenje tzv. jugoslavenske delegacije iz KESS-a.
– Washington spreman razmotriti oštrije mjere protiv Srbije.
– Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Milan Ramljak uručio glavnom tajniku UN molbu za ulazak Hrvatske u svjetsku organizaciju.
– U vrijeme najveće gužve četnici ispalili granate na glavnu osječku tržnicu i pritom ranili 14 osoba.
– Srbi su u bosanskošamačkom selu Crkvini brutalno ubili 16 zatočenika – Hrvata i Muslimana.
– Hrvatske oporbene stranke uputile KESS-u, EZ-u, Vijeću sigurnosti UN, Promatračkoj misiji UN, UNPROFOR-u, zajednički zahtjev za zaustavljanje srpsko-jugoslavenske agresije na Balkanu.
– Srbija traži podjelu Bosne i Hercegovine.
– Hrvatska zbrinjava 500,000 prognanika i izbjeglica.

1993.
– Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman otvorio zračnu luku na Braču.
– Nakon 15.000 ispaljenih granata, srpski agresor uspio probiti liniju obrane Žepe.
– Srpski agresor iz Hrvatske napao Bihać.
– Hrvati iz Tivta u sve većem broju bježe iz Boke Kotorske.
– Mađarska počela provoditi jače sankcije koje je Vijeće sigurnosti UN propisalo Rezolucijom 820.
– Srbi odbili Vance-Owenov mirovni plan i na taj način bacili rukavicu u lice cijelom svijetu.

1994.
– U Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske dr. Mate Granić i veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država Peter Galbraith potpisali sporazum o gospodarskoj suradnji između Hrvatske i SAD.
– Međunarodna zajednica, na vojno zaoštravanje oko Brčkog, upozorava da ni Zapad niti Rusija nisu zainteresirani za vojni poraz bosanskih Srba, odnosno Srbije, jer žele mirovno rješenje bez apsolutnog pobjednika.
– Samozvani premijer lokalnih Srba u UNPA područjima Hrvatske Borislav Mikelić “odbacio bilo kakvu mogućnost podređenog položaja Krajine u gospodarskim odnosima” s Hrvatskom.
– Brod “Cvijeta Zuzorić”, prvi od 18 brodova duge plovidbe dubrovačke “Atlantske plovidbe” skinuo maltešku zastavu po kojom je plovio od kad je izbio rat u Hrvatskoj i stavio hrvatsku trobojnicu, te tako postao prvi brod koji plovi pod hrvatskim stijegom.

1995.
– Predsjednik Tuđman otputova u London na proslavu 50.-godišnjice pobjede antifašističke koalicije.
– U sklopu novog mandata UNCRO može imati samo zadaće nadzora hrvatskih međunarodno priznatih granica, kontrolu raketnih sustava paravojnih srpskih formacija i zračne luke u Udbini, te da bude u ulozi promatrača mirne integracije, zaključak je sjednice Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti održane u Zagrebu.
– Republika Hrvatska će područje zapadne Slavonije reintegrirati u svoj ustavno-pravni i gospodarski sustav poštujući najviše europske standarde ljudskih prava nacionalnih manjina – stoji u pismu dr. Mate Granića međunarodnim čelnicima u povodu netočnih i neutemeljenih izvješća nekih dužnosnika UN- a na terenu, u kojima optužuju Hrvatsku za nepoštivanje ljudskih prava.
– U Pakrac vraćen Veljko Džakula, jedan od vođa srpske pobune u zapadnoj Slavoniji. I z prihvatnih centara vraćena četiri autobusa i prva skupina pripadnika srpskih paravojnih postrojba.
– SAD pozivaju strane u Hrvatskoj da se maksimalno suzdrže, prekinu borbe i pruže sigurnost civilima, izjavio u Washingtonu glasnogovornik State Departmenta Nicholas Burns na redovitoj konferenciji za novinare. On je također rekao da je odgovornost za rat na onima koji su ga počeli – na bosanskim i hrvatskim Srbima.

1996.
– Na predavanju održanom u Zagrebu, a kojeg je organizirao Institut za međunarodne odnose, Jacques Klein obznanio da razvojačenje u hrvatskom Podunavlju započinje 21. svibnja i traje do 21. lipnja.

 

Dogodilo se 7. svibnja

1991.
– Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u jednodnevnom posjetu Velikoj Britaniji razgovarao s ministrom vanjskih poslova Douglasom Hurdom i bivšom premijerkom Margareth Thatcher, koji su izjavili da se zalažu za takvu Jugoslaviju u kojoj će svi biti zadovoljni. Dr. Tuđman razgovarao i s bivšim predsjednikom britanske vlade Edwardom Heatom.
– U skladu s naredbom predsjednika hrvatske Vlade Josipa Manolića, u vukovarskoj općini uklonjene sve barikade koje su postavili Hrvati, no u selima gdje žive Srbi to nije učinjeno.
– Vođa Srpske narodne obnove Mirko Jović, u izjavi koju je dao za YUTEL, potvrdio da u njegovi sljedbenici iz Srbije bili u Borovu Selu na dan pogibije dvanaestorice pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
– Četnička banda od 30 do 40 ljudi hodao protutnjala kroz Knin i uništila sve što je imalo bilo kakvu vezu s Hrvatskom.
– Srpski teroristi u Donjem Lapcu minama raznijeli kuću predsjednika Srpske narodne stranke Milana Đukića, a već ranije minirali i zapalili njegovu vikendicu.
– Tenkovi jedinica JNA iz Mostarske kasarne kretali se ulicama Mostara pripravljeni za vojnu intervenciju.

1992.
– U Osijeku od posljedica bombardiranja izgorjelo dvoje ljudi, ponovno oštećena opća bolnica, strogo središte grada, povijesna jezgra, tvrđa, te gusto naseljen Donji grad.
– U kazamatima Stare Gradiške Hrvate batinaju do smrti.
– “Dobri” susjedi Srbi ubili u Baranji 96 Hrvata, 80 ih je nestalo, a sudbina 300 Hrvata nije poznata.
– Srbi su u bosanskošamačkom selu Crkvini, Srbi su brutalno ubili 17 zatočenika – Hrvata i Muslimana.

1993.
– Počela međunarodna konferencija o obnovi i razvoju hrvatskog gospodarstva, na kojoj je naglašeno da Hrvatska ne može sama.
– Grad Šibenik ponovno žestoko napadnut iz svog artiljerijskog oruđa.
– Unatoč svim dogovorima i sporazumima, Muslimani i dalje napadaju Hrvate u BiH, a to se osobito odnosi na područje Konjica.
– Ferhat-pašina i Arnaudijeva džamija, dvije građevine iz 16. stoljeća, eksplozivnim napravama srušene u Banjoj Luci.
– Glasnogovornik Pentagona izjavio da SAD imaju gotove brojne planove i ideje za eventualne napade u BiH, usporedivši rat u BiH s okupacijom Kuvajta.
– Ruski predsjednik Boris Jeljcin zatražio od bosanskih Srba da na referendumu odobre Vance-Owenov plan.
– Glavni tajnik Organizacije islamske konferencije (OIK) Hamid Algabd pozvao na “hitnu vojnu intervenciju u BiH”, nakon što je samozvani srpski parlament odbio ratificirati mirovni plan.
– Makedonija i srbijanski vlastodršci na Kosovu tajno gospodarski surađuju i tako krše embargo UN.

1994.
– Međunarodna zajednica na vojno zaoštravanje oko Brčkog, upozorava da ni Zapad ni Rusija nisu zainteresirani za vojni poraz bosanskih Srba, odnosno Srbije, jer žele moriovno rješenje bez apsolutnog pobjednika.

1995.
– Predsjednik Tuđman i zamjenik američkog državnog tajnika Richard Holbrooke sastali se na proslavi 50. obljetnice pobjede nad fašizmom u Londonu i razmijenili mišljenje o stanju u Hrvatskoj, a po obostranoj ocjeni postigli “visoki stupanj razumijevanja”.
– Prema podacima vikarijata Banjalučke biskupije sa sjedištem u Zagrebu, u banjalučkoj regiji srpske naoružane skupine dosad ubile više od 400 katolika, uglavnom Hrvata, u njihovim kućama, te četiri svećenika. Protjerano oko 55.000 katolika, a iz dva stara samostana, Bosanskog Aleksandrovca i Nove Topole, protjerano 9 časnih sestara i dvije pomoćnice, a još 1992. protjerano je 50 časnih sestara.

1996.
– Granični prijelaz Bajakovo-Batrovci između Republike Hrvatske i SRJ službeno otvoren točno u 12.45 sati, a time otvoren i promet na auto-cesti Zagreb-Beograd.
– Službeno otvoren naftovod između Hrvatske i Srbije.
– Prvi put nakon Nürnberga i Tokija, u Den Haagu započelo suđenje bosanskom Srbinu Dušanu Tadiću za ratne zločine protiv čovječnosti.

 

Dogodilo se 8. svibnja

1989.
– Slobodan Milošević, predsjednik Centralnog komiteta saveza komunista Srbije, izabran za predsjednika Socijalističke Republike Srbije.

1990.
– Članovi CK SKJ, u krnjem sastavu, bez predstavnika Hrvatske i Slovenije (iz CKSKH sjednici prisustvovao samo Borislav Mikelić), bez kvoruma, (od 165 prisustvovalo 89 članova), raspravljali o dnevnom redu i karakteru sastanka, koji je sazvan kao 31. partijski plenum.
– Prema konačnim rezultatima izbora, od 40 mjesta u Društveno-političkom vijeću Gradske skupštine Zagreba, HDZ-u pripalo 37, komunistima jedno a u još dvije izborne jedinice održava se drugi krug 20. svibnja.
– Prema konačnim rezultatima izbora, u Vijeću općina zagrebačke Gradske skupštine od 56 mjesta HDZ osvojio 51, komunisti 4, a za jedno mjesto održat će se drugi izborni krug za 14 dana.

1991.
– Usljed srpskih pritisaka sve više Hrvata iz Knina i kninskih sela Potkonja i Vrpolja pristiže u Drniš.
– Zadarsko područje od preksinoć bez struje, srpski teroristi, vjerojatno oni isti koji su prije tri dana minirali vodovodna postrojenja, onesposobili 10-kilovoltni glavni dalekovod kojim se zadarsko i biogradsko područje napaja strujom.
– Poslanici srbijanskog parlamenta, izuzimajući nekoliko govornika, optužili vlast u Hrvatskoj za ustaštvo, fašizam i genocid nad Srbima.
– Britanski “Times” citirao predsjednika Tuđmana koji je kazao da će Hrvatska bude li napadnuta, tražiti vojnu pomoć od Washingtona i Londona.
– Na cesti od Vukovara prema Borovu Selu napadnuta patrola MUP-a Hrvatske, u pucnjavi jedan policajac ranjen, a dva napadača uhićena, od kojih je jedan ranjen.

1992.
– Europska demokratska unija (EDU) protivi se priznanju nove Jugoslavije.
SAD kritizira plan o podjeli BiH, a naglašeno da “nije moguć nijedan sporazum na štetu Muslimana i legitimne, demokratski izabrane bosanske vlade.”
– Raketiran Široki Brijeg, bombe padale i po Međugorju.
– Srbi u Brčkom ubili najmanje 70 muškaraca – Hrvata i Muslimana, a u brčanskim selima Ulicama i Laništu još 30-tak hrvatskih civila.
– U Mostaru granate pogodile kulu na starome mostu, franjevačku crkvu i samostan, srušeni i zapaljeni biskupski ordinarijat i mostarska katedrala.
– U topničkom napadu na Slavonski Brod pogođena bolnica i naftni terminal.
Neprijateljski zrakoplovi raketirali Imotski.
– Istaknute četničke glavešine imaju privatne logore u koje dovode hrvatsko pučanstvo, a oslobađaju onoga kojemu je obitelj u mogućnosti platiti novcem ili zlatom izlazak na slobodu.

1993.
– Vijeće sigurnosti UN izjavilo da Srbi moraju prihvatiti međunarodni mirovni plan, što su ga odbili na svojoj “skupštini”, kao jedinu osnovu za rješenje rata u BiH.
– Grčki premije Mitsotakis, nakon skupa na Palama, izjavio da vjeruje u poštene namjere Miloševića.
– Muslimani učestalo napadali pripadnike HVO-a na području Prozora i Konjica.

1994.
– Na pregovorima Hrvata i Muslimana u Beču, dogovoren vanjske granice Federacije prema Srbima, koja će obuhvaćati najmanje 51 posto bosanskohercegovačkog teritorija.
– U Goraždu su Ujedinjeni narodi izgubili čast, ali su ostvarili primirje – izjavio Yasushi Akashi – te dodao da je Zapad nepravedan prema Srbima.
– Oko bihaćke enklave nastavljene borbe između srpskih i hrvatsko-muslimanskih postrojbi.

1995.
– Predsjednik Tuđman, nakon prisustva na pariškoj proslavi 50. obljetnice pobjede nad fašizmom, otputovao u Moskvu na svečanu proslavu Dana pobjede.
– U zapadnoj Slavoniji odnos prema ratnim zarobljenicima bio je prihvatljiv sa stajališta međunarodnog prava… Po onom što znam, mogu reći da su se u Vukovaru stvari odvijale u najmanju ruku potpuno drugačije, izjavio u intervjuu “Večernjem listu” šef Promatračke misije EU veleposlanik Albert Turot.
– Vojni odgovor NATO-a nije isključen, izjavio u Sarajevu glasnogovornik generala Smitha, Colum Murphy, nakon napada srpskog topništva na Sarajevo 7. svibnja, što je dosad bio najteži udar na zaštićenu zonu nakon masakra na sarajevskim Markalama u veljači 1994.

1996.
– Na sjednici Sabora Republike Hrvatske, po hitnom postupku uvršten Prijedlog zakona o oprostu počiniteljima kaznenih djela s područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

 

Dogodilo se 9.svibnja

1991.

NA SJEDNICI Predsjedništva SFRJ odlučeno je da se u Republici Hrvatskoj odmah obustavi kretanje oružanih formacija i naoružanih građana Republike Hrvatske, koju je vodio Josip Manolić, u Vukovaru se složili da treba uspostaviti komunikaciju organa vlasti koji su pobijedili na nedavnim izborima i oni su ti koji moraju preuzeti odgovornost.
UPORNOST vojske da do kraja izvede “planirane proljetne vježbe” u zapadnoj Hercegovini stanje dovela do usijanja, pored zaustavljene tenkovske kolone u Pologu, narod zaustavio tenkove i kod Šuice.
PUTEM Hrvatskog radija predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obratio se Hrvatima u Bosni i Hercegovini i pozvao pučanstvo da se ukloni s ceste ispred tenkovskih kolona.

1992.
STRANE agencije o smjenama u vodstvu jugovojske govore kao o velikoj podvali Slobodana Miloševića svijetu.
VELIKA smjena osvajača na dubrovačkom području – Crnogorci odlaze, Srbijanci dolaze.
ČETNICI prijete razaranjem hidrocentrale Peruča na Cetini.
MINISTARSTVO obrane i Štab Teritorijalne obrane BiH pozvali sve u obranu zemlje.

1993.
U SREDNJOJ Bosni Muslimani ne prestaju s napadima na HVO.
HVO za jugoistočnu Hercegovinu poslalo pismo Međunarodnim organizacijama kako bi se pomoglo u zaustavljanju napada muslimanskih ekstremista na hrvatsko pučanstvo tog područja.
SRPSKI teroristi spalili i posljednje kuće Hrvata u Unešiću i Otavicama, gdje se nalazi i mauzolej najvećeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
BRITANCI poduzeli sve kako bi spasili medvjeda izgubljenog u paklu rata u BiH.

1994.
NAKON što je Služba za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske prikupila dokaze, priveden Radenko Radojčić, član tajne grupe “Labrador” za kojeg se sumnja da je 19. kolovoza 1991. pripremio i izvršio diverzije na Židovskom groblju i zgradi Židovske općine u Zagrebu.
KOMISIJA BiH za ratne zločine prikupila više od 2.500 slučajeva koji upućuju da su na teritoriju BiH počinjeni teški zločini nad civilnim stanovništvom, a oko 1.000 slučajeva će predati predsjedniku Komisije UN-a za ratne zločine Sharifu Bassoudiju.
NAKON što su mjesec dana bili “žrtve pravosudne pogreške”, 11-orici francuskih državljana iz humanitarne udruge “Premiere Urgence”, po naređenju Radovana Karadžića, produžen pritvor, te su tako postali njegovi taoci kojima ucjenjuje Zapad.

1995.
SVEČANA proslava Dana pobjede u Moskvi završena primanjem u Kremlju. Na otvaranju spomeničkog kompleksa na Poklonoj gori predsjednik Tuđman sjedio u prvom redu svečane lože, odmah uz Jeljcina, Zoa Ze Mina, Billa Clintona i Johna Majore.
HRVATSKA Vlada zahtijeva da se u banjalučku regiju pošalju relevantni međunarodni promatrači, kako bi osigurali da ne dođe do daljnjih povreda prava nesrpskog pučanstva, jer, otkako je počeo sukob, provedeno je etničko čišćenje nad ukupno 55.000 katolika, više od 400 ih je ubijeno u logorima ili njihovim domovima, ubijena su 4 svećenika, te uništeno 37 crkava, stoji u pismu hrvatskog veleposlanika u UN Marija Nobila predsjedatelju Vijeću sigurnosti UN-a Jeanu Bernardu Merimeeu.
U HRVATSKOJ antifašističkoj borbi sudjelovalo je u raznim oblicima otpora 470.000 osoba, od toga 230.000 u aktivnim oružanim snagama. Za četiri godine oružane borbe protiv fašizma u Hrvatskoj je poginulo 63.000 partizanskih boraca, istaknuto na svečanoj sjednici hrvatskog Sabora u povodu 50. godišnjice pobjede antifašističke koalicije.
PREMA obavijesti vikara Banjalučke biskupije u Zagrebu dr. Miljenka Aničića, 7. svibnja ove godine srušena filijalna crkva u Šargovcu, u župi Petrićevcu kod Banja Luke, a od 8. svibnja u noćnim satima spaljena filijalna crkva u Majdanu, u župi Mrkonjić-Gradu.

1996.
VIJEĆE sigurnosti UN-a donijelo Predsjedničku izjavu, kojom se, uz najdublju zabrinutost, optužuje “SRJ” da ne surađuje s Međunarodnim sudom za ratne zločine.
SLUŽBENI predstavnik haškog suda za ratne zločine Christian Chartier priopćio da je Musliman Zejnil Delalić izručen Sudu, zbog zločina počinjenih nad Srbima u BiH.

 

Dogodilo se 10. svibnja

1990.
KAKO je poznat pobjednik u slobodnim višestranačkim saborskim izborima, dr. Franjo Tuđman, predsjednik pobjedničke Hrvatske demokratske zajednice, inicirao sastanak svoji najbližih suradnika iz rukovodećeg vrha stranke s dosadašnjim najvišim funkcionarima SR Hrvatske.
REPUBLIČKA izborna komisija obznanila izborne rezultate prvog i drugog izbornog kruga u Hrvatskoj – pobjednik HDZ.

1991.
U KNINU osnovana “prva pomorska milicija tzv. krajine”, jer “imamo 20 km obale”, objasnio njezino osnivanje novinarima kninski “šerif” Martić.
MIRKOVCI, selo nadomak Vinkovaca, nastanjen pretežno srpskim pučanstvom postalo središte srpskog terorizma u istočnoj Slavoniji.
HRVATI bosanskograhovskog sela Uništa našli se u bezizlaznoj situaciji nakon što su ih opkolili Martićevi odmetnici, te selu zatvorili vodu i presjekli dovod električne energije.

1992.
AGRESOR topovima napada Šibenik.
ALIJA Izetbegović zatražio pomoć od snaga UN, koje bi se mogle angažirati na deblokadi putova i željeznice, kontroli mostova i graničnih prijelaza.
TEŠKO razoreni Mostar odsječen od svijeta, ali branitelji obranili središte grada.
U SELU Kornici nedaleko Bosanskog Šamca Srbi su ubili najmanje 10 hrvatskih civila.
EGIPAT zabrinut za sudbinu Muslimana u BiH, te će to pitanje postaviti na konferenciji nesvrstanih zemalja.

1993.
PORUKA dr. Franje Tuđmana Aliji Izetbegoviću i Mati Bobanu u kojoj ih poziva na prekid sukoba u BiH.
ŽUPAN osječko-baranjski Branimir Glavaš eksploziju ispred pravoslavne crkve u Osijeku nazvao “barbarskim činom”.
U MOSTARU i srednjoj Bosni Muslimani pojačavaju ofenzivu protiv Hrvata.
NAKON eskalacije sukoba između Hrvata i Muslimana, Mostarcima se obratio gradonačelnik Jadran Topić te zamolio da se zaustavi prolijevanje krvi.
ZBOG borbi u Mostaru između Muslimana i Hrvata zabrinuti su i predstavnici UN, koji su istakli da bi, ako se sukobi nastave, moglo doći do destabilizacije prijašnjih dogovora oko prekida neprijateljstava.
BEOGRADSKA predstava za zapadnu publiku se nastavlja – predsjedniku tzv. Republike Srpske kao i njegovim ministrima zabranjen je ulazak u Srbiju odnosno SR Jugoslaviju.
POVJERENIK EZ-a za vanjske poslove Hans van den Broek smatra kako je vojna intervencija Zapada protiv srpskih snaga moguća još ovog tjedna.

1994.
ZBOG SVE težeg stanja oko Goražda g. Yasushi Akashi, izaslanik glavnog tajnika UN izjavio da je “duboko uznemiren”.
ARMIJA BiH minobacačima od 122 mm napala Brčko.

1995.
JUGOSLAVIJA, koja sada propagandno čini neke mirovne napore, šalje teško naoružanje u Hrvatsku. Hoće graditi pontonske mostove na Dunavu a 2.000 dragovoljaca već je u istočnoj Slavoniji. Sve to ukazuje da je ključ problema u Beogradu, rekaao u razgovoru s Yasushijem Akashijem u sjedištu UN u Zagrebu predstojnik Ureda Predsjednika Hrvoje Šarinić.

1996.
NA PRIJELAZU između Nuštra i Bršadina uspostavljen poštanski promet između Vinkovaca i Vukovara.

Komentiraj

Zaustavimo jugofilske laži o časnom Ustaškom Pokretu!

Zabluda broj 1; USTAŠE SU FAŠISTI, NACISTI, RASISTI–

USTAŠKI POKRET NASTAO JE 1929(DAKLE PRIJE NACISTČKIH STRANAKA) GODINE KAO ODGOVOR NA NASILJE I TEROR KOJI SE VRŠIO NAD HRVATSKIM NARODOM ZA VRIJEME PRVE JUGOSLAVIJE (BILO JE ZABRANJENO HRVATSKO IME, HRVATSKE PJESME, HRVATSKI JEZIK U DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA NALAZILO SE 90 %SRBA, HRVATSKA DJECA U ŠKOLAMA SU UČILA O “VELIKOME SRPSKOM NARODU” KOJI JE PRETEČA SVIH NARODA NA SVIJETU, ČAK GOVORILO DA JE SAM ISUS KRIST BIO SRBIN!!

HRVATI TO NISU MOGLI DOPUSTITI I USTAŠE SU DJELOVALE IZ INOZEMSTVA JER U JUGOSLAVIJI TO NIJE BILO MOGUĆE.IZVODILI SU RAZNE AKCIJE DA POTAKNU HRVATE NA USTANAK. TO IM NIJE USPIJEVALO JER JE JUGOSLAVIJA BILA PREJAKA.ZATO SU UZ POMOĆ VMRO-A IZVELI ATENTAT NA SRPSKOG KRALJA ALEKSANDRA.

U TOJ BORBI HUP SU PODRŽAVALI I TADAŠNJI KOMUNISTI KOJI SU TRAŽILI OD NARODA DA PODRŽI USTAŠE JER SU I SAMI BILI PROTIV KRALJEVINE.KASNIJE ĆE POSTATI S USTAŠAMA ZAKLETI NEPRIJATELJI.
DAKLE USTAŠKI POKRET NASTAO JE PRIJE NACIZMA I FAŠIZMA TE NEMA FAŠISTIČKE OSNOVE

1941-1945 GODINE SVJETOM HARA VELIKI RAT ,A.PAVELIĆ SE U TIM OKOLNOSTIMA DOVODI U SITUACIJU DA MORA IZABRATI STRANU.U TADAŠNJOJ  NJEMAČKOJ I  ITALIJI VIDI PRILIKU DA NAKON OSAM STOLJEĆA STVORI HRVATSKU DRŽAVU TE SE STAVLJA NA NJIHOVU STRANU,NI TAD POLITIKA USTAŠKA POLITIKA NIJE BILA RASISTIČKA,RASNI ZAKONI KOJI SU BILI NAMETNUTI NDH NISU SE ODNOSILI NA RASNE ODLIKE NARODA NEGO SU BILE NAMJENJENE VRAĆANJU HRVATSKOG NARODA SAMOG SEBI.

JASENOVAC NIJE BIO KONCENTRACIJSKI, VEĆ RADNI LOGOR, I.USTAŠE SU BILI POŠTENI HRVATSKI DOMOLJUBI,, ZANIMALA IH JE HRVATSKA.BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC JE SPAŠAVAO ŽIDOVE, I ZATO JE HITLER OD PAVELIĆA TRAŽIO STEPINČEVU GLAVU,POGLAVNIK GA NIJE DAO!

ZABLUDA BROJ 2; PAVELIĆ JE PRODAO DALMACIJU I ISTRU;

OVA TEORIJA JAKO JE LABAVA I SLUŽI KOMUNISTIMA KAD NEMAJU VIŠE ŠTO ZA REĆI

ISTRA JE TALIJANIMA PRIPALA RAPALSKIM UGOVOROM KRAJEM 1. SVJETSKOG RATA KAO I ZADAR PREMA TOME PAVELIĆ JU NIJE PRODAO NITI PREDAO.KADA JE ITALIJA KAPITULIRALA, PAVELIĆ JE PRIPOJIO SVE HRVATSKE TERITORIJE NDH, EVO I DOKAZA;

Zabluda redni broj (2) “DOKAZ”:

GODINA V. – BROJ 829 GLASILO HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA ZAGREB, ČETVRTAK 9. RUJNA 1943.

POGLAVNIK PROGLASIO cjelokupnost hrvatskih zemalja

Poglavnik je izdao zapovied hrvatskim oružanim snagama, da skupa sa savezničkom njemačkom vojskom oslobode hrvatske zemlje na Jadranu Velika Njemačka priznala je Nezavisnoj Državi Hrvatskoj granice, u kojima su uključene odciepljene hrvatske zemlje na Jadranu Hrvati, u ovome času ujedinimo se svi imajući na umu samo sreću i slobodu hrvatskoga naroda te svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku
Zagreb 9. rujna 1943.

DANAS U JEDAN SAT POSLIJE POLA NOĆI POGLAVNIK NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE UPUTIO JE OSOBNO PREKO DRŽAVNE KRUGOVALNE POSTAJE U ZAGREBU OVAJ POVIESTNI PROGLAS HRVATSKOM NARODU:

Hrvatski narode!

Hinbeni saveznik bio je nametnuo hrvatskom narodu u času uzkrsnuća Nezavisne Države Hrvatske ugovore i granice, kojima je veliki dio hrvatske jadranske obale bio odtrgnut od tiela Hrvatske.
Kroz dvie i pol godine hrvatski je narod sa najdubljom boli u duši trpio to nasilje, a napose Hrvati tih krajeva pretrpili su na slobodi, na životima i na imovini najveće patnje.
Današnjim danom sama je talijanska vlada svojim postupkom riešila hrvatski narod i hrvatsku državu svake obveze proiztekle iz nametnutih ugovora.
Velika njemačka izjavila mi je večeras, DA PRIZNAJE NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ GRANICE, U KOJIMA SU UKLJUČENE ODCIEPLJENE HRVATSKE ZEMLJE NA JADRANU.

Hrvatski narode!

U ovom poviestnom času okupimo se svi pod jednog čovjeka oko svojih oružanih snaga koje će u zajednici sa savezničkim njemačkim oružanim snagama osloboditi hrvatske zemlje na Jadranu.
U ovom času ljubavi prema Domovini i prema nesretnoj braći, koju ćemo osloboditi i prigrliti, ujedinimo se svi imajuči na umu samo sreću i slobodu hrvatskog naroda te svoju vlastitu Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Hrvatskim oružanim snagama izdao sam zapovied, da izvrše svoju hrvatsku i vojničku dužnost.

Hrvati!

Poduprite svi hrvatsku vojsku u izvršavanju te njezine poviestne dužnosti.
Hrvati Primorja i Dalmacije, koji ste napustili svoje domove radi talijanskih nasilja na vama izvršenih, pridružite se hrvatskim oružanim snagama, da vam domovi budu opet vaši!
Od današnjeg dana sloboda i nezavisnost Hrvatske nije više ničim ograničena!

Hrvatskoj se vraća njeno more

POGLAVNIKOVA DNEVNA ZAPOVIED HRVATSKIM ORUŽANIM SNAGAMA: »ZAPADA VAS ČAST I DUŽNOST DA OSLOBODITE ODCIEPLJENE HRVATSKE ZEMLJE I DA RAZVIJETE SLAVNU HRVATSKU ZASTAVU NA JADRANU«
ZAGREB, 9 rujna. Noćas poslje Poglavnikove proklamacije hrvatskome narodu, ministar i zapoviednik oružanih snaga general Navratil pročitao je na Hrvatskoj državnoj krugvalnoj postaji ovu Poglavnikovu dnevnu zapovied:

HRVATI VOJNICI!
DOMOBRANI, USTAŠE, ZRAKOPLOVCI I MORNARI!
Postupak Italije razriešio je hrvatsku državu svih nametnutih obaveza, koje su sputavale razvoj Nezavisne Države Hrvatske, a napose razvoj hrvatskih oružanih snaga.

Uslied toga Nezavisna Država Hrvatska ima dužnost i pravo, da s oružjem u ruci zauzme i brani one hrvatske zemlje, koje su joj bile oduzete.
HRVATSKI VOJNICI!

Pod vodstvom vašeg zapoviedničtva zapada vas čast i dužnost, da u najvećoj stezi i sa poviestnim junačtvom hrvatskih vojnika oslobodite odciepljene hrvatske zemlje i da razvijete slavnu hrvatsku zastavu na Jadranu, pod kojom će na našem moru svanuti sretniji dani hrvatskome narodu. U tom podhvatu pomoći će vas bratski oružane snage savezničke Njemačke.

HRVATSKI VOJNICI!

U ovom poviestnom času siguran sam, da ćete izvršiti svoju vojničku i hrvatsku dužnost, a time će biti izpunjena i vaša najvručija želja, da povratite svojoj domovini i svome narodu ono, što nam je bilo oduzeto i za čim je krvarilo vaše srdce.

HRVATSKI VOJNICI, HRVATSKI MORNARI!
Došao je davno žudjeni i težkim mukama očekivani čas, Hrvatskoj se vraća njezino more! Vi ćete ga braniti!

ŽIVILE HRVATSKE ORUŽANE SNAGE!
ŽIVILA CIELOKUPNA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA!

POGLAVNIK
ANTE PAVELIĆ

Izvor: Hrvatski Narod broj: 829 godina 1943

TERITORIJ DALMACIJE KOJU JE PAVELIĆ USTUPIO TALIJANIMA RIMSKIM UGOVORIMA 41 NEMOŽE SE SVRSTATI KAO PRODAJA JER PAVELIĆ ZA NJU NIJE DOBIO NIKAKVA NOVCA,BILA JE TO UCJENA OD STRANE ITALIJE KOJU JE PAVELIĆ POKUŠAO IZBJEĆI TRAŽEĆI INTERVENCIJU OD NJEMACA ALI SU ONI TO ODBILI NE ŽELJEĆI DOĆI U SUKOB S TALIJANIMA,U TIM OKOLNOSTIMA NDH NIJE IMALA ORGANIZIRANU VOJSKU KOJOM BI SE SUPROSTAVILA ITALIJI TE JE A.P UZ VELIKU GORČINU MORAO PRISTATI NA TU OTIMAČINU(LUD JE SVATKO TKO MISLI DA BI HRVAT KOJI JE CJELI ŽIVOT ULOŽIO U BORBU ZA DOMOVINU DRAGOVOLJNO PRISTAO NA TO).POZNATO JE DA JE PAVELIĆ LJUTITO IZJAVIO NAKON RIMSKIH UGOVORA,KAD RIJEŠIMO SA SRBIMA RIJEŠIT ĆEMO MI I SA NJIMA-MISLEĆI NA TALIJANE,NJEGOV USPJEH BIO JE ŠTO JE USPIO SAČUVATI DUBROVNIK I VELIK BROJ HRVATSKIH OTOKA U SASTAVU NDH U TIM OKOLNOSTIMA.
1943 ITALIJA JE KAPITULIRALA I TERITORIJI DALMACIJE OPET JE PRIPAO NDH,ŠTO POBIJA TEZU U KOJOJ BI HRVATSKA BILA BEZ DALMACIJE DA JE DOBILA RAT.

ZABLUDA BROJ 3; USTAŠE SU ZLOČINCI;

OVA ILUZIJA KAO I PRETHODNE DVIJE UREZIVALA SE NARODU U GLAVU KROZ 50 GODINA KOMUNIZMA,A POKUŠAVA SE I DALJE.

PARTIZANI SU BILI PRAVI ZLOČINCI, IZDAJNICI HRVATSKOGA NARODA, KRVNICI I UBOJICE.UBILI SU VIŠE HRVATA NEGO IJEDNA VOJSKA, IJEDAN NAROD U CJELOKUPNOJ HRVATSKOJ POVIJESTI.ČETNICI SU PRED KRAJ RATA OBRIJALI BRADE I OPRALI SE NAKON 5 GODINA KLANJA I PARTIZANI SU IH SVE PRIMILI U SVOJE REDOVE. MALO JE POZNATO DA JE JEDAN (BILO JE MNOGO TAKVIH PRIMJERA) MLADIĆ HTIO MEĐU PARTIZANE NE ZNAJUĆI TKO SU ONI, I PITAO JE ZAPOVJEDNIKA SMIJE LI IM SE PRIDRUŽITI.ZAPOVJEDNIK GA JE PITAO KAKO SE ZOVE, A OVAJ JE REKAO “IVAN”.TADA JE ZAPOVJEDNIK REKAO: “NE MOŽEŠ NAM SE PRIDRUŽITI.MOGAO BI DA SE ZOVEŠ JOVAN, ALI NIKAKO IVAN”

TITO JE BIO OBIČNI NEOBRAZOVANI KOLJAČ, NJEGOVA VOJSKA JE POBILA OKO 500 SVEĆENIKA I TKO ZNA KOLIKO REDOVNIKA I ČASNIH SESTARA

ZABLUDA BROJ 4; USTAŠE SU SURAĐIVALE SA ČETNICIMA

I OVU SU TEZU NAVODILI NEKI STARI PARTIZANI KAO ČINJENICU TVRDEĆI DA IMAJU DOKAZE ALI NA UPIT GDIJE SU IM TI DOKAZI OSTALI SU ZATVORENIH USTA,

ČINJENICA JE DA SU TALIJANI PRUŽALI ZAŠTITU ČETNICIMA I DOVODILI IH U DALMACIJU I ISTRU DA BI SE BORILI S PARTIZANIMA,ALI USTAŠE SU S ČETNICIMA BILI ZAKLETI NEPRIJATELJI, U PRILOG TOME IDE BITKA ZA LJEVČE POLJE POKRAJ BANJA LUKE GDJE SU ČETNICI PRETRPILI NAJVEĆI PORAZ U DRUGOM SVJETSKOM RATU-JEDAN ČETNIK JE KASNIJE U INOZEMSTVU NAPISAO KNJIGU NAZVAVŠI JE BOSANSKA GOLGOTA U KOJOJ TU BITKU OPISUJE KAO NAJVEĆU ČETNIČKU TRAGEDIJU,ISTO TAKO CRNA LEGIJA JE BILA OSNOVANA UPRAVO ZA BORBU S ČETNICIMA KOJI SU PREŠLI DRINU I KLALI I UBIJALI SVE ŠTO JE HRVATSKO,TE IH JE U SVOM PRVOM POHODU TRIJUMFALNO PORAZILA I PROTJERALA PREKO DRINE.

ZABLUDA BROJ 5 – USTAŠKA IDEOLOGIJA PROMIČE MRŽNJU I NETOLERANCIJU TE SE KRŠI S NAUCIMA KATOLIČKE VJERE.

TIPIČNA TEZA ONIH KOJI U BOGA NIKAD NISU VJEROVALI.
USTAŠTVO NITI ŠIRI MRŽNJU NITI NETOLERANCIJU VEĆ USTRAJE U BORBI ZA HRVATSKU SLOBODU POD SVAKU CJENU. TE NEĆE DOZVOLITI NIKOME DA DESTRUKTIVNO DJELUJE NA HRVATSKU KULTURU I HRVATSKI NAROD.
HRVATI NIKADA NISU VODILI OSVAJAČKI RAT.A NAŠE JE PRAVO DA BRANIMO SVETO HRVATSKO TLO OD SVIH NAJEZDA I ULJEZA.

USTAŠE NISU VJEROVALE U FAŠIZAM I NACIZAM.PAVELIĆ JE, NAKON ŠTO JE OSTVARIO TISUĆLJETNI HRVATSKI SAN, SLOBODNU HRVATSKU DRŽAVU SA SVIM SVOJIM POVIJESNIM I ETNIČKIM GRANICAMA, ODLUČIO DA SE PRIDRUŽI SAVEZNICIMA. NJEGOVI MINISTRI I PREGOVARAČI SU BILI VRBOVANI OD STRANE PARTIZANA I UNIŠTILI SU PREGOVORE JER SU PARTIZANI HTJELI VLAST NAD DRŽAVOM.OSUĐENI SU ZA VELEIZDAJU I POGUBLJENI.

JA NEĆU TRPJETI DA MOJE I VAŠE PRETKE SMATRAJU ZLOČINCIMA, MORAMO OSVJETLATI OBRAZ HRABRIM BORCIMA ZA HRVATSKU DRŽAVU; USTAŠAMA I DOMOBRANIMA!

BOG I HRVATI!

ZA DOM SPREMNI!

Komentiraj

PSIHIJATAR ROMAN NIKOLIĆ:Vjerom protiv sotonizma i masonstva!

U današnje vrijeme sve nas više okružuje psihološki govor o životu i stvarnosti. U ponekim novim religioznim pokretima više prevladava psihologija nego duhovnost. Važno je dobro razlučiti jedno od drugoga jer ti novi religiozni pokreti često se predstavljaju kao kršćanski, a to nisu. Stoga smo zamoliti g. Romana, psihijatra po zanimanju, da nam uz govor o mladima i sotonizmu malo predstavi psihološki pogled na vjeru i Boga.

Roman Nikolić doktor je medicine. Od 2000. godine radi u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, kao subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije. Prošle godine je objavio svoj znanstveni rad o utjecaju sotonizma u adolescenciji, za koji je u travnju ove godine na kongresu “Treći hrvatski psihijatrijski dani” u Opatiji dobio drugu nagradu.

 Gospodine Nikoliću, koliko je vjera spojiva sa psihijatrijom? Je li vjera za psihijatriju samo psihološki fenomen ili i nešto više?

– Sve ovisi kako čovjek gleda i kakav je njegov osobni stav prema duhovnosti. Istina je da je jedan veliki dio psihijatrije kao znanosti ateistički usmjeren. Možemo reći da je misao Freuda i psihoanalize karakterizirana ateizmom, gdje se kompletna transcendentalnost, ideja Boga, gleda kao vlastita projekcija oca i religijski koncepti su opisani kao dječja želja za sretnim životom. Možemo spomenuti C. G. Junga, koji je bio otvoren za fenomen transcendentalnoga. S jedne strane je izrekao divne pohvale o kršćanstvu, koje je pomoglo psihološkom uzdignuću čovječanstva, a s druge strane je bio previše sklon proglašavati nesvjesno Bogom. Time se Jung dosta približio gnostičkim razmišljanjima, a kasnije je, čini mi se osobno kao kršćanskom psihijatru, duboko uronio u okultizam iako i dalje koketirajući s kršćanstvom; njegova razmišljanja su nažalost nadahnula dijelove New age duhovnosti. S druge strane sigurno da postoje i kršćanski orijentirani psihijatri, a to su u novije vrijeme psihoanalitičarka Françoa Dolto, zatim psihijatar Scot Peck, koji je protestant, i dr. Vladeta Jerotić, koji je pokušao spojiti psihijatrijsko razmišljanje s pravoslavnim učenjem.

 Kako Vi osobno živite vjeru i kako kao psihijatar gledate na fenomen vjere?

– Ja sam vjernik i to obraćenik. Obraćenici obično malo više zarone u vjeru. No, trudim se u svojem privatnom i profesionalnom životu svoju vjeru živjeti.

 Uz Junga, mnogi suvremeni autori, poput Murphya, Boga definiraju kao nešto podsvjesno u nama. Kako zapravo povezati Boga i naše nesvjesno, našu podsvijest? Je li Bog samo dio našeg nesvjesnog ili je više od toga?

– Ja ovdje mogu samo govoriti o svojim razmišljanjima, jer ovo što ste spomenuli je jako prošireno kod psihijatara i psihologa koji su skloniji newageovskom razmišljanju. Po tom na nama je da svojim posvješćivanjem dođemo do Boga. Uopće ne podržavam takva razmišljanja. Cijenim stajalište Crkve u pogledu da Boga ne možemo objasniti po gnostičkim sustavima traženja u našem nesvjesnom. Pitanje je naravno na koji način Bog može dotaknuti nas i da li je to moguće preko našega svjesnog i nesvjesnog, ali nikako se ne slažem s takvim stajalištem da se samo odabranim tehničkim sredstvima, meditacijama i nečim sličnim može doći do Boga.

 Neki autori primjećuju da psihologija sve više zauzima mjesto religije u modernom zapadnom društvu. Koliko je izražen taj fenomen?

– Engleski književnik Chesterton rekao je da psihoanaliza nalikuje ispovijedi bez odrješenja. Sigurno da je zanimljiv fenomen 20. st. koji je povezan s rastućim ateizmom, u kojemu su brojni ljudi izgubivši svoju religioznost pokušali u psihoterapiji pronaći rješenje ne samo svojih psihičkih problema nego i pokušaj dubljeg osmišljavanja svojeg života. Sigurno da postoje određene sličnosti, ali i bitne razlike između psihoterapije i religije.

 Govorili smo o pogledu psihijatrije na Boga. Recite, kakav je pogled psihijatrije i psihologije na Sotonu?

– Vrlo malo se pisalo o tome pojmu, o problemu zla. Psihijatri su najviše o tome govorili u psihoanalitičkim razmišljanjima o razvoju ljudske mržnje, paralelno u skladu s razvojem objektnih odnosa. No kad se radi o Sotoni, dosta malo se o tome pisalo. Mogu reći najvažnije, da je Freud u svojoj analizi rukopisa navodnog demonskog opsjednuća iz 17. st. smatrao da je Sotona samo jedna neurotska zamjena za lik oca. Ernest Jons je smatrao da Sotona predstavlja jedan simbol svih potiskivanih nagona, svega onoga što društvo osuđuje. Jung je smatrao da neminovnost postojanja arhetipa psihičkog dobra podrazumijeva i postojanje arhetipa čistog zla, samo što nikada do kraja nije mogao prihvatiti crkveni nauk o postojanju zla kao djelatnog entiteta.

 Kako spomenuti psihoanalitičari tumače nastanak, po njima, tog simbola Sotone? Kao nešto što je nastalo samo od sebe unutar čovjeka ili kao nešto što je nadnaravno došlo u čovjeka?

– Kako tko. Freud je smatrao, u skladu sa svojim ateizmom, da se sve može objasniti ljudskom projekcijom, tako da doživljaji zastrašujućeg aspekta roditeljskog lika, te razvoj pojma dobrog i lošeg objekta, mogu uzrokovati razvoj pojma zla kao nekoga vanjskog objekta. Kod Junga je to opisano pojmom arhetipa sjene. Mislim da je kršćanski nauk tu vrlo jasan i kad se čita Sveto pismo, stječe se dojam da je Isus govorio o zlu kao entitetu, a ne kao metafori.

 Mora li psihijatar vjernik prihvatiti sva ova ateistička stajališta ili može reći da je to samo osobno mišljenje tih autora? Kakvu psihološku sliku o zlu može imati psihijatar vjernik?

– Prvo treba uzeti u obzir sva psihološka objašnjenja, a ja osobno što se tiče transcendentalnoga smatram zajedno s američkim psihoanalitičarom Walleceom koji je, iako ateist, priznao da smatra kako istraživanje psihičkog aparata ne može niti potvrditi niti negirati postojanje Boga, dakle, psihijatrija ima svoje granice, i kako ne može ništa reći npr. o kvantnom svijetu ili o astrofizici, tako ne može ništa reći o transcendentalnom. Psihijatar vjernik uzima o obzir brojne psihološke teorije (kao i genetske, neurotransmiterske, sociološke teorije) koje pokušavaju objasniti raznoliku pojavnost zla u svijetu, ali ne zaboravlja Isusove riječi i mišljenja najvećih kršćanskih teologa o zlu.

 Može li psihijatrija potpuno riješiti te duševne probleme mržnje i zla koje nalazimo kod čovjeka ili je potrebno utjecati se transcendentalnom poimanju Boga?

– Ateistički nastrojeni psihijatri i psihoterapeuti će sve pokušati tumačiti isključivo psihološki, pa čak i preko genetski programirane agresivnosti ili raznim razvojnim ranama i frustracijama koje kasnije pridonose razvoju ne samo bolesti nego i poremećaja osobnosti. Gledište kršćanski orijentirane psihijatrije je da je vjera korisna za psihičko zdravlje (naravno, zdrava vjera), ali isto tako realnost je postojanje teških poremećaja osobnosti sa spektrom mržnji i posljedičnih groznih djela mržnje, koje često potpuno udaljavaju te ljude od vjere. Ne treba zaboraviti da je ipak glavni cilj vjere spas duše (iako je Isus i liječio), te da bi to trebao biti glavni razlog utjecanja Bogu.

 Kada Vam dođe pacijent, je li potrebno njegov problem riješiti pomoću svih psiholoških sredstava ili se ga može odmah uputiti na vjeru?

– Kao kršćanski orijentiran psihijatar držim da se psihoterapija i vjera mogu prožimati u cilju ozdravljenja čovjeka. No, kao što postoje teške tjelesne bolesti, postoje i teške psihijatrijske bolesti poput shizofrenije, gdje je potrebno obvezno psihijatrijsko liječenje. Kod najtežih bolesti vjera pomaže osmišljavanju života, u smislu toga da svaki vjernik koji je pogođen teškom bolesti treba izvući pouku iz Kristova križa i hrabro nositi svoj križ. Psihijatri se mogu baviti psihološkim dijelom, a duhovni će dio prepustiti privatnosti toga čovjeka ili će ga uputiti svećeniku. Kako sam imao tu sreću u životu da upoznam te dvije dimenzije, pokušavam nekada spojiti neko psihoterapijsko tumačenje s religioznim učenjem, naravno u skladu sa znanjem tih ljudi i u skladu s njihovim duhovnim razvojem.

 Valja primijetiti da se mnogi mladi povode za sotonističkim simbolima u svojem načinu ponašanje i odijevanja. Kako jedan psihijatar može okvalificirati takve fenomene?

– Povremeno mi dolaze mladi ljudi više ili manje obuzeti određenim elementima sotonističkog svjetonazora. U najvećem broju kod njih se radi o poteškoćama adolescente faze razvoja koja je faza buntovnosti prema starijima, posebno roditeljima, i s druge strane, to je faza traženja identiteta. Jedan dio sotonističke priče s mladima se može psihološki objasniti u smislu da im sotonizam u svojem buntu pruža kratko zadovoljenje tog bunta prema odraslima, a i da vlastite brojne frustracije i nesporazume s vršnjacima kompenziraju uključivanjem u nešto što im se čini opasno i mistično.

 Na kakve se psihološke tegobe žale mlade osobe koje su u doticaju s elementima sotonističkog, a dolaze k Vama na odjel?

– Radim na bolničkom odjelu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež i često nam dolaze mladi ljudi koji imaju izraženije psihičke probleme, a to se može raditi o depresivnim krizama ili pokušajima samoubojstva, nekada i samoozljeđivanja. Opasnost sotonističkog svjetonazora je u tome što se u tekstovima nekih sotonističkih rock-grupa, osim mržnje prema kršćanstvu, vrlo često pozitivno govori o smrti i samoubojstvu. Ja ne smatram da neka knjiga, pa makar bila i sotonistička, uzrokuje sama po sebi samoubojstvo, ali je moguće da kod krhkih depresivnih mladih ljudi koji su sugestibilni olakša put k samoubojstvu.

 Što Vas je potaknulo da proučavate utjecaj sotonizma na mlade?

– Pročitao sam puno literature koja se bavi problemom zla, kršćanske pretežito (uz komparativno religiozni pristup), ali proučavao sam i razvoj okultizma u zapadnoj civilizaciji, kao i sotonizma. Povremeni susreti s mladim ljudima koji su zbog emocionalnih problema potpuno duhovno izgubljeni, a manje ili više zaneseni elementima sotonističkog svjetonazora, naveli su me da taj fenomen koji realno postoji približim drugim ljudima.

 Što možete poručiti mladim vjernicima koji dolaze u doticaj s tim elementima sotonističkog, kako da reagiraju kad im se prijatelji počnu drugačije ponašati?

– Ne smijemo poduzimati lov na vještice, da tako kažem. Još jednom, radi se najčešće o adolescentima koji imaju emocionalnih problema, i ako mladi ljudi primijete da je neki njihov prijatelj ili prijateljica malo zanesen ne samo temom sotonizma već i temom smrti, grobova i sl., mogu mu preporučiti razgovor sa psihijatrom, psihologom i svećenikom. U svakom slučaju mladi vjernici ne bi trebali bježati od tih ljudi, već shvatiti da su i oni u svojoj fazi razvoja došli do nečega mračnoga, ali da im je sigurno dobro pružiti informaciju o mraku koji su, nažalost, zavoljeli. Dobro je mirno im reći da nije baš pametno identificirati se sa simbolima čistog zla, bez obzira smatraju li oni da to zlo postoji ili ne. Možda treba dodati da je sotonizam, kršćanski gledano, put koji vodi dušu u vječnu propast.

Komentiraj

Oduprimo se sekularizaciji na svim razinama!

Osnovno polazište svih teorija o sekularizaciji jest organska povezanost sekularizacije i modernizacije. Teorije o sekularizaciji ovise o samom određenju religije (supstancijalne i funkcionalne definicije religije), uglavnom polaze od supstantivnog određenja.

 

Odnos između moderniteta i religije bitno je označen teorijama o procesu sekularizacije. Smatralo se da razvoju modernog društva, utemeljenom na ideji napretka, znanstvenoj metodi, racionalnoj spoznaji i tehnologiji, liberalnoj demokraciji i tržišnoj ekonomiji, religija nije potrebna.

 

Moderno društvo se razvija u određivanju razlika i raskida spram tradicionalnog društva. Uglavnom negativno određivanje moderne spram religije jasno je s obzirom na činjenicu da je upravo religija imala važnu ulogu u održavanju i legitimiranju tradicionalnog društva.

 

Sam pojam sekularizacija dolazi od latinski saeculum (razdoblje, svijet, ovosvjetovno). Značenje sekularizacije kao «svjetovnog» javlja se između 4. i 5. stoljeća n.e., između ostalog i kao proširenje ideje o «duhu vremena». U tom razdoblju razvija se dvostruko značenje tog pojma: poprima značenje «nesvršenog vremena» u smislu prijevoda s latinskog «in saecula saeculorum» koje se javlja u kršćanskim molitvama («u vijeke vjekova»); ili može označavati svijet «tamo izvan» u smislu razlikovanja života monaha koji su «zatvoreni» pod strogim «pravilima života» i života župnih svećenika koji služe ljudima «vani u svijetu».

 

Kasnije je pojam sekularizacije poprimio značenje razlikovanja građanskog i crkvenog (prava, zemlje, imovine itd.) (Swatos, Christiano, 1999:211).

 

Korijene sekularizacije možemo tražiti u samim temeljima judeo-kršćanske tradicije. Naime, upravo je ta monoteistička religijska tradicija, postavljanjem dihotomije između «svetih» i «profanih» aspekata stvarnosti, stvorila jedan intelektualni okvir za razvoj ideje i teorije sekularizacije (Gilbert, 1980:17-18).

 

Općenito, teorije sekularizacije karakterizira naglašavanje smanjivanja (i nestanka) društvene, institucionalne i individualne važnosti religije, te prijelaza iz religijskog svijeta (tradicionalno društvo) u nereligijski svijet (moderno društvo).

 

James Beckford navodi šest teorijskih pristupa sekularizaciji. Prvi pristup temelji se na procesu strukturalne diferencijacije kao temeljnom principu društveno-evolucijske promjene. Kao predstavnike ovog pristupa Beckford navodi «klasike» sociološke misli Saint Simona, Augusta Comtea, Herberta Spencera i Emilea Durkheima. U osnovi ovaj pristup, pod utjecajem evolucijske paradigme Charlesa Darwina i biologizma, analizira društvene promjene od jednostavnih prema složenijim društvima. U tim promjenama od jednostavnih ka složenijim društvima religija prestaje biti regulacijski kod za cijeli društveni život i postaje odvojena institucija s ograničenim funkcijama. Drugi pristup proizlazi iz razvoja same znanosti i empirizma, gdje se naglašava slabljenje svjetonazorske funkcije religije i jačanje mišljenja temeljenog na iskustvu i razumu. Predstavnici ovog pristupa su francuski prosvjetitelji i engleski empiristi. Treći pristup analizira unutrašnju dinamiku religije (kršćanstva). Kao predstavnike ovog pristupa Beckford navodi Maxa Webera i Ernsta Troeltscha koji istražuju složenost interakcije kulturnih i materijalnih čimbenika za obrazloženje ideal-tipskog razvoja unutar religije. Troeltsch analizira «religijsku entropiju» socijalne etike liberalnog protestantizma, a Weber odnose između religije i racionalnosti. Četvrti pristup proizlazi iz liberalnih vizija društvenog i političkog poretka, individualnih prava i kršćanske teologije. Osnovni predstavnici ovog pristupa su Jonh Locke i John Stuart Mill. Peti pristup je marksizam koji u općem smislu naglašava potrebu pune emancipacije i ostvarenja ljudskih potencijala oslobađanjem od religijsko-teoloških «okova». Šesti pristup proizlazi iz teorija Sigmunta Freuda («Budućnost jedne iluzije») koji je smatrao da će odrastanjem i racionalnošću ljudska bića nadići neurotičnu ovisnost o religijskim fantazijama i mitovima (Beckford, 2003:35-39).

 

Larry Shiner (1967:51-60; prema Jukić, 1997:188) navodi pet odrednica sekularizacije:

 

1. Sekularizacija kao povijesno propadanje religije, shvaćeno kao gubitak važnosti religije u društvenom i političkom životu.

 

2. Sekularizacija kao desakralizacija svijeta – laicizacija društva i objašnjenja svega izvan religijskih tumačenja.

 

3. Sekularizacija kao podudarnost i suglasje religije sa svijetom. Povećanje opće ravnodušnosti religijskih skupina i njezinih članova spram društva.

 

4. Sekularizacija kao oslobođenje društva od religije. Proces privatizacije religije, porast izvaninstitucionalnih vjerovanja i gubitak prihvatljivosti religijskih tumačenja društva i svijeta.

 

5. Sekularizacija kao premještanje sadržaja vjerovanja i modela vjerskog ponašanja iz «religijskog» u «svjetovno» područje.

 

Povezanost sociologije kao znanosti o društvu i procesa sekularizacije vidljiva je, prije svega, iz jednog specifičnog društveno-povijesnog konteksta 19. stoljeća, označenog ubrzanim razvojem ekonomije i tehnologije i znanosti, te liberalne demokracije. S obzirom na mnoge društvene promjene toga vremena javlja se potreba za znanstvenim obrazloženjem tih promjena, što otvara prostor i sociologiji i sekularizaciji.

 

SAMO PODSJEĆANJE – Začetke teorijskog utemeljenja procesa sekularizacije možemo naći već kod Augusta Comta u njegovom zakonu o tri stupnja društvenog razvoja. Kao opći zakon socijalne dinamike Comte navodi tipologiju razvoja «ljudskog duha» kroz teološki, metafizički i pozitivni stadij.

 

Bez obzira na naznačeni put razvoja društva («ljudskog duha») Comte je uočio društveni značaj religije, te je posebno isticao važnost socijalne angažiranosti sociologije kao znanosti smatrajući da će upravo sociologija zamijeniti religiju, a sociolozi postati «novi svećenici» te «pozitivističke crkve».

 

 

 

 

 

 

 

Max Weber

 

«raščaravanje», koji, kako je poznato, posuđen od Friedricha Schillera dolazi iz sociološke misli Maxa Webera. Temelje «raščaravanja svijeta» Weber pronalazi u procesu racionalizacije (prosvjetiteljstvo), a početak u Reformaciji. Podsjetimo da Weber smatra kako «Rastuća intelektualizacija i racionalizacija prema tome ne označava porast općeg poznavanja uvjeta života u kojima se živi. Ona znači nešto drugo, to jest da znanje o tome ili vjerovanje u to da samo ako se hoće, može se u svako doba saznati, da načelno govoreći nema, dakle, tajanstvenih neproračunljivih sila koje ulaze u igru, da se štoviše – u načelu – može svim stvarima vladati putem proračuna. To znači – lišavanje svijeta začaranosti. Ne mora se više pribjegavati magičnim sredstvima da bi se vladalo duhovima ili ih se zazivalo, kako je to činio divljak za kojeg su postojale takve sile. To rade tehnička sredstva i proračun. To prije svega znači intelektualizacija» (Weber, 1989:264).

 

Iz daljnje Weberove analize, kao i kod nekih kasnijih autora, npr. Petera Bergera i Rodneya Starka, proizlazi da se korijeni sekularizacija nalaze u samim temeljima judeo-kršćanstva. Naime, uspostavljenjem vjere u jednog Boga, dihotomije sveto-svjetovno, i stroge hijerarhije Crkve, uspostavlja se i jedna racionalizirana etika koja otvara prostor procesu sekularizacije. Za Webera, proces «raščaravanja svijeta» je proces uklanjanja magijskog i spiritualnog misterija iz svijeta, gdje priroda nije «začarana», već se njome upravlja i duhovno gubi društveni značaj, a legitimacija institucija i zakona više se ne temelji na religiji. U tom kontekstu možemo reći da je kršćanstvo (ili konkretnije Katolička crkva), barem djelomično, «zaslužno» za prvi dio ovog određenja.

 

U analizi teorija o sekularizaciji izdvojili smo nekoliko važnijih predstavnika kao što su Bryan Wilson, Steve Bruce i Karel Dobbelaere.

 

Za Wilsona sekularizacija prije svega znači smanjivanje društvenog značaja religije, te odvajanje političke moći i vlasništva od religijskih čimbenika, sekularno preuzimanje kontrole nad različitim djelatnostima i funkcijama religije, opadanje vremena, energije i resursa koje ljudi posvećuju nad-empirijskim čimbenicima, opadanje utjecaja religijskih institucija (Wilson, 1982:149).

 

Prema Wilsonu proces sekularizacije možemo svesti na sedam točaka: 1. Promjena crkvene u civilnu kontrolu vlasništva i upravljanja vlasništvom; 2. Promjena crkvene u civilnu kontrolu socijalizacijskih čimbenika (lokalna vlast, sustav obrazovanja, porezni sustavi); 3. Opadanje obveza naroda (ekonomskih i moralnih) spram nadprirodnih uzroka; 4. «Opadanje religijskih institucija»; 5. Promjena od «religijskih» prema «tehničkim» motivima individualnog ponašanja; 6. Promjena svijesti iz jednog općeg religijskog okvira prema «empirijskoj, racionalnoj i instrumentalnoj orijentaciji», povezano s opadanjem važnosti religijskih simbola i obreda; 7. Odvajanje osjećaja i razuma od percepcija i analize (Wilson, 1982:153-168). Timothy Crippen ovih sedam točaka svodi na dvije ključne točke kojima obrazlaže proces sekularizacije: opadanje uloge religijskih čimbenika u svakodnevnom životu i provođenju javnog autoriteta i opadanje značaja nadprirodnih («nad-empirijskih») «stvari» kao temelja moralnog poretka i s time povezano jačanje racionalne i empirijske moralne orijentacije (Crippen, 1988:319).

 

 

 

Steve Bruce pak polazi od supstantivnog određenja religije po kojemu religiju čine «vjerovanja, djelovanja i institucije temeljene na postojanju bića s moći djelovanja (bogovi) ili na postojanju neosobnih moći i procesa koji posjeduju moralne svrhe (primjerice karma u hinduizmu) koje mogu postavljati uvjete ili djelovati na ljudske stvari» (Bruce, 2002:2).

 

Kao i drugi autori, u izradi teorije o sekularizaciji Bruce polazi od modernizacije, te ističe kako želi pokazati način na koji opadanje društvenog značaja religije uzrokuje opadanje broja religioznih ljudi i stupnja do kojeg se ljudi smatraju religioznima. Uspostavljanje naznačenih korelacija naziva se «ortodoksni model» sekularizacije. Za Brucea sekularizacija označava društveni kontekst kojeg karakterizira opadanje važnosti religije za odvijanje ne-religijskih uloga i institucija (država i ekonomija), opadanje društvenog ugleda religijskih uloga i institucija, te opadanje stupnja uključenosti u religijske prakse, iskazivanja religijskog vjerovanja i utjecaja religijskog vjerovanja na druga područja ljudskog života.

 

Bruce početak procesa sekularizacije povezuje s nastankom i razvojem reformacije u 16. stoljeću. No sam začetak sekularizacije utvđuje, kao i mnogi drugi, u korijenima judeo-kršćanske tradicije, odnosno u monoteizmu.

 

Formaliziranje načina ugode Bogu omogućilo je odvajanje moralnosti i etike od vjerovanja u nadprirodno. Bruce smatra da su time racionalne tendencije kršćanstva stvorile prostor i za sekularne alternative. Poznato je da je upravo protestanska etika, po Weberu, pomogla razvoju «duha kapitalizma» kao tipu «ovosvjetskog asketizma» unutar kojeg se materijalno bogatstvo shvaća kao znak «Božje milosti». No, Bruce upozorava da ekonomski razvoj po sebi donosi slabljenje religijskih obveza. Nadalje, procesi modernizacije donose strukturalnu i funkcionalnu diferencijaciju, odnosno fragmentaciju društvenog života i specijalizaciju uloga i institucija za posebne funkcije koje je prije obavljala jedna uloga ili institucija. Strukturalna diferencijacija povezana je sa socijalnom diferencijacijom jer, suprotno Durkheimovim stajalištima, sve veći stupanj specijalizacije funkcija u društvu donosi i sve veći stupanj odvojenosti ljudi. Vjerodostojnost jednog moralnog univerzuma unutar kojeg svi ljudi imaju svoje mjesto ovisila je o relativno stabilnoj (i statičnoj) društvenoj strukturi. Razvojem novih društvenih uloga i povećanom mobilnošću tradicionalne integracijske koncepcije zajednice i moralnog i nadprirodnog poretka počinju se raspadati. Bruce nadalje ističe da logika protestantizma potiče princip dobrovoljnosti i individualnosti u pitanjima religije. Negirajući poseban status svećenstva i otklanjajući mogućnost prijenosa religijskih zasluga s jedne osobe na drugu, Martin Luther i Jean Calvin su vratili ideju implicitno sadržanu u ranom kršćanstvu, a to je ideja da su svi ljudi pojedinačno (a ne skupno) jednaki pred Bogom. Jednakost pred Bogom postavila je temelje i za civilnu jednakost, odnosno za jednakost pred zakonom. Jednake obveze pred Bogom vremenom postaju jednaka prava i obveze pred zakonom. Proces societalizacije, kako ga Bruce naziva, označava promjene od koncepcije zajednice prema koncepciji društva u Tonniesovom smislu. Posljedica procesa diferencijacije i societalizacije je opadanje vjerodostojnosti jednog sveobuhvatnog moralnog i religijskog sustava, kojeg zamjenjuju kompetitivne koncepcije. Te kompetitivne koncepcije sve više se povezuju s privatiziranim, individualiziranim iskustvom, i raskidaju veze s društvenim ulogama i djelovanjem društvenih sustava. Religija je u tom smislu zadržala subjektivnu vjerodostojnost za neke ljude, no izgubila je svoju činjeničnu ozbiljnost i objektivnost. Religija više nije stvar nužnosti, već pitanje izbora. Time dolazi i do jačanja različitih religijskih skupina (sekti) koje zahtijevaju slobodu vlastitog načina «traženja Boga». Između ostalog, Bruce obrazlaže važnost društvene i kulturne različitosti za proces sekularizacije. Naime, odvajanje države i crkve jedna je od posljedica tih različitosti, a druga je raskid između zajednice i religijskog svjetonazora. Upravo razvoj društvene i kulturne različitosti (u demokratskim društvima) čini razliku između «narodne» sekularizacije i državne supresije religije. Ključnim elementom sekularizacijske paradigme Bruce označava individualni odgovor na procese diferencijacije, societalizacije i pluralizma. Privatizacija i individualizacije religije vode u relativizam. Oslanjajući se na prethodnike, posebno na Wilsona, Bruce ističe da individualizam, različitost i egalitarizam u kontekstu liberalne demokracije potkopavaju autoritet religijskih vjerovanja (Bruce, 2002:2-30). Karel Dobbelaere je svakako jedan od poznatijih teoretičara sekularizacije. Dobbelaere analizira proces sekularizacije kao više dimenzionalni koncept na tri razine: društvenoj, organizacijskoj i individualnoj. Prva razina societalne sekularizacije označava proces funkcionalne diferencijacije, odnosno proces razvoja pod-sustava koji su strukturalno različiti i obavljaju različite funkcije u društvu. U tom procesu religija postaje jedan od pod-sustava i time gubi svoju prijašnju dominatnu ulogu. Organizacijska sekularizacija odnosi se na promjene društvenog položaja religijskih organizacija (crkvi, denominacija, sekti i novih religijskih pokreta). Individualna sekularizacija referira odnose između normi religijskih grupa i stavova njihovih članova (Dobbelaere, 2002:24-25). U izlaganju svog teorijskog koncepta sekularizacije, kojeg više karakterizira sustavno analiziranje različitih stajališta, Dobbelaere napominje da pojam societalne sekularizacije implicira komparativnu povijesnu perspektivu, odnosno jedno povijesno utemeljenje. Osim toga, kao i svaka druga teorija sekularizacije, i ova teorija, između ostalog, ovisi o odabiru definicije religije. U prvom slučaju, povijesne perspektive, Dobbelaere referira Srednji vijek i tadašnju religijski prožetu kulturu i društvo. Pritom se poziva na Sorokina i njegove indikatore sekularizacije: 1. Opadanje kršćanskih dogmi, vjerovanja, obreda i moralnih imperativa, od statusa Božjeg «otkrivenja» bezuvjetnih moralnih zapovijedi i svetih vrijednosti do sekularnih, ljudskih i upitnih pravila ponašanja i promjenjivih ljudskih vjerovanja i relativnih (i relativiziranih) vrijednosti; 2. Opadanje inspiracijske moći kršćanstva u animiranju, oblikovanju i određivanju sadržaja i stila umjetnosti Zapada; 3. Opadanje kršćanske religije u području morala, odnosno u kontroliranju morala i zakona u zapadnim društvima u posljednjih petsto godina; 4. Pad kršćanske Crkve kao društvene institucije u smislu raskida srednjovjekovnog jedinstva Crkve i odvajanja populacije Zapada od institucionalne religije kršćanstva (Sorokin, 1966:10-24, prema Dobbelaere, 2002:46). Nakon kraćeg razmatranja ograničenosti supstantivnog i funkcionalnog određivanja religije Dobbelaere definira religiju kao «jedinstveni sustav vjerovanja i praksi upućen na nad-empirijsku, transcendentnu stvarnost koja ujedinjuje sve koji joj pripadaju u jednu moralnu zajednicu» (Dobbelaere, 2002:52). U smislu societalne sekularizacije Dobbelaere drži da postoje dva osnovna usmjerenja: prvo, koje proizlazi iz Durkheimovog pristupa i naglašava  kontinuiranu važnost religije u društvu i drugo, koje proizlazi iz Weberovog pristupa i koje naglašava smanjivanje utjecaja religije na društveni život. Veći dio razvoja sociologije religije nisu obilježile samo teorije o sekularizacije, već i kritička stajališta o tim teorijama. Možemo reći da je rasprava o sekularizaciji dominirala područjem sociologije religije od sredine 19. stoljeća sve do osamdesetih godina 20. stoljeća.

 

U analizi kritičkih stajališta spram sekularizacijskih teorija navest ćemo tek nekoliko autora. Prvi je Jeffrey K. Hadden koji ističe kako je sekularizacija više doktrina nego teorija, te da je ideja sekularizacije u sociologiji postala sakralizirana. Hadden teži pokazati kako je došlo do toga. Osnovna teza Haddenove kritike jest da su sekularizacijske teorije prije svega proizvod društvenog i kulturnog konteksta Europe sredinom 19. stoljeća, s dominacijom evolucijskog modela modernizacije i sukoba između religije i liberalne kulture. Sučeljavanja nadolazećeg poretka liberalne demokracije i tržišne privrede i starog poretka stvorila su klimu za prihvaćanje pretpostavke o «nestanku» religije, bez ikakvih znanstvenih dokaza. S druge strane to je i razdoblje crkvene reakcije u smislu tzv. «utvrđenog katoličanstva» i Prvog vatikanskog koncila. Za razliku od Europe, u SAD-u je bila drugačija situacija jer se interes za sociologiju razvio iz praktičnih i pragmatičnih razloga. Čini se da su europski sociolozi od sekularizacije stvorili vlastitu «religiju». Hadden ističe nekoliko osnovnih elemenata za kritiku sekularizacije: Prvo, teorija o sekularizaciji je prije skup neprovjerenih ideja nego sustavna teorija; Drugo, postojeći rezultati empirijskih istraživanja uglavnom ne potvrđuju naznačene trendove; Treće, pojava i razvoj novih religijskih pokreta, od šezdesetih godina 20. stoljeća do danas, ukazuje na suprotne zaključke od onih sadržanih u teorijama sekularizacije; I četvrto, u svijetu raste broj zemalja u kojima je religija bitno uključena u društveno-politička događanja. Nadalje, Hadden navodi kako se na temelju rezultata empirijskih istraživanja ne može potvrditi, ali ni pobiti sekularizacija.

 

Pri kraju Hadden ističe kako razmatranja o pitanjima religije i sekularizacije u modernom društvu upućuju na jasan zaključak da je to u što ljudi vjeruju i kako prakticiraju svoju religiju stalno promjenjivi proces (Hadden, 1987:588-602). Jedan od poznatijih kritičara teorija o sekularizaciji je Rodney Stark koji u općem smislu navodi pet ključnih točaka koje se odnose na «proročanstva o kraju religije»: 1. Sve teorije o sekularizaciji ističu bitnu povezanost procesa modernizacije i sekularizacije, odnosno da su procesi modernizacije pokretač sekularizacije. No ta obrnuto recipročna veza nije dokazana u stvarnosti, posebno s obzirom na SAD-e. Time se u raspravi o sekularizaciji, osim određivanja same religije, javljaju i prijepori oko određivanja moderniteta; 2. Sekularizacijske teorije ne ističu samo institucionalno diferenciranje i «puko» odvajanje crkve i države, već često naglašavaju povezanost opadanja društvene važnosti religije i smanjivanja religioznosti pojedinaca. Tako postavljeni, tzv. «ortodoksni model» sekularizacije nema potporu u suvremenim religijskim promjenama (npr. razvoj novih religijskih pokreta); 3. Većina sekularizacijskih teorija ističe znanost kao područje koje ima «napogubnije posljedice za religiju». U općem smislu to znači da porastom utjecaja znanosti i znanstvenog pogleda na svijet u društvu opada utjecaj religije i religijskog pogleda na svijet. No, jasno je da su znanost i religija dva komplementarna, a ne suprostavljena područja promišljanja stvarnosti, te da inzistiranje na njihovom sučeljavanju, koliko god imalo smisla sredinom 19. stoljeća (ili ranije), danas poprima oblik stereotipa; 4. Smatra se da je proces sekularizacije ireverzibilan, odnosno negira se mogućnost religijske revitalizacije. Društveno-političke promjene u većem dijelu istočne Europe pak ukazuju na suprotno; 5. U raspravama o sekularizaciji, koje se uglavnom odnose na Zapadni svijet i kršćanstvo, posljedice sekularizacije se često primjenjuju globalno, bez jasnog razlikovanja kršćanstva i drugih religija. U daljnjoj kritici sekularizacijskih teorija Stark razlaže dva mita, mit o «opadanju religioznosti» i mit o «pobožnoj prošlosti». U razlaganju mita o «opadanju religioznosti» Stark upozorava da je David Martin još sredinom šezdesetih godina predlagao odbacivanje teze o sekularizaciji iz socioloških rasprava, te da nema znanstveno valjanih dokaza dugoročnog pada religioznosti. S tim u vezi Stark navodi primjer SAD-a i visok stupanj individualne religioznosti u dijelovima Zapadne Europe. Mit o «pobožnoj prošlosti», kako ga Stark naziva, predstavlja bitan dio sekularizacijskih teorija i uglavnom se svodi na stajalište o vrlo religioznoj Europi koja se, kroz procese modernizacije, sekularizira. Stark teži pokazati kako srednjovjekovna Europa i nije bila toliko religiozna, ili konkretnije, ističe da je religijska praksa u sjevernoj i zapadnoj Europi bila vrlo niska i prije «naleta modernizacije». Pozivajući se na nalaze povjesničara religije srednjeg vijeka Stark upozorava da nikada nije postojalo (zlatno) «doba vjere» koje pretpostavljaju teorije o sekularizaciji. Stark u potpunosti odbacuje teorije o sekularizaciji i zbog toga što, kako iznosi pozivajući se na Greeleya, pokršćanjenje Europe nikada i nije provedeno u onoj mjeri koja bi dopuštala raspravu o «raskršćanjenju». S tim u vezi i u skladu s «tržišnom teorijom» religioznosti koju zastupa, Stark ističe i da je kršćanstvo bilo više usmjereno na vladajuće elite, nego na «široke mase» (Stark, 1999:249-263).

Komentiraj