cropatriot

This user hasn't shared any biographical information

Homepage: https://cropatriot.wordpress.com

Uloga JNA i Srbije u pripremi i provođenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. – 1995

Tema ovog diplomskog rada je Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u pripremi i provođenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. – 1995. Tema Domovinskog rata je danas, dvadeset godina nakon njegova početka i petnaest godina nakon njegova završetka, tema kojom se bave mnogi povjesničari, bilo da se bave isključivo tom problematikom ili se dotiču teme Domovinskog rata u sklopu vremenski širih pregleda događanja u hrvatskoj povijesti. Iako se većina povjesničara, političara i građana slaže oko činjenice da je suvremena hrvatska država nastala pobjedom u Domovinskom ratu, ipak je sama tema Domovinskog rata i dan danas prilično kontroverzna. Neki tvrde da kontroverznost te teme proizlazi iz nedovoljnog vremenskog odmaka od samih događanja, a moguće je da su jedan od razloga i još uvijek do kraja nerasvijetljene „tamne epizode“ sa hrvatske strane. Možda je jedan od glavnih razloga kontroverznosti teme i činjenica da koliko se god političari, građani, a osobito povjesničari trudili biti objektivni, nemogućnost negiranja činjenice da velika većina ljudi ima određeno političko ili ideološko polazište iz kojeg promatra razdoblje Domovinskog rata i tadašnje hrvatsko političko vodstvo. Pitanje objektivnosti je glavno pitanje kada govorimo o ovome razdoblju, a objektivnost u najvećoj mogućoj mjeri, je nešto što bi se trebalo podrazumijevati kod svih koji se bave sa povijesnim istraživanjem. Uz objektivnost tu je svakako važno i dobro poznavanje problematike same teme, dobro poznavanje konteksta događaja i prepoznavanje bitnih događaja, važnih dokumenata i značajnih osoba. Pogotovo što o ovome razdoblju postoji obilje dokumentacije, memoarskih zapisa, video i tonskih zapisa i mnogo živućih svjedoka samih događaja, bilo izravnih ili neizravnih.
Velika većina povjesničara se slaže oko teze da je Hrvatska bila žrtva nametnutog rata, bolje rečeno agresije, koju je izvršila službena srbijanska politika uz pomoć Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pobunjenih Srba u Hrvatskoj sa ciljem da se teritorij Republike Hrvatske, na onim područjima gdje je u značajnoj mjeri bilo zastupljeno srpsko stanovništvo pripoji Srbiji, a da su sva ta stremljenja srbijanske politike bila zapisana u Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, te da je ta srbijanska politika bila personificirana u liku srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Kao što je iz samog naslova ovog diplomskog rada vidljivo, on se neće baviti postupcima hrvatske strane, osim ako to nije nužno, već će se koncentrirati na postupke srbijanske strane, prije samog početka sukoba, za vrijeme samog trajanja sukoba, te u samoj završnici rata. Ovaj rad će se baviti sa više aspekata koji su prethodili srpskoj pobuni u Hrvatskoj, koji su je omogućili i podržavali cijelo vrijeme rata, te koji su na koncu i doveli pobunjene Srbe u Hrvatskoj u „slijepu ulicu“, nakon čega je njihov poraz bio neminovan.
Na samome početku ovog rada prikazano je političko, gospodarsko i društveno stanje u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) u razdoblju nakon smrti Josipa Broza Tita do kraja 1990. godine. To razdoblje je bitno zbog toga što su tada stvoreni preduvjeti za sama događanja koja su tema ovog diplomskog rada. Nakon toga je obrađen preustroj JNA od sredine osamdesetih godina iz federalne vojske u instrument velikosrpske politike. U tom dijelu će biti riječ o ustroju JNA prije promjena koje su nastale sredinom osamdesetih, izvorišnim osnovama JNA, strukturi koja je bila karakteristična za nju, jezičnoj politici koja je vladala, te udjelu pojedinih naroda u zapovjednim strukturama JNA. Zatim je prikazan sam preustroj JNA: reorganizacija vojnih oblasti, promjene u zapovjednom sustavu Teritorijalne obrane (TO), razvijanje plana obrane S-2 (Sutjeska 2) i njegovom operacionalizacijom u vojnim vježbama Romanija, razvijanje doktrine Bitke u prostoru, te daljni rast brojčanog udjela srpskih časnika u zapovjednim strukturama JNA. Posebna pažnja će biti obraćena na to kako su sve te promjene bile korištene u agresiji na Hrvatsku. Nakon dijela rada o promjenama u JNA slijedi kronologija srpske pobune u Hrvatskoj u razdoblju od proljeća 1990. do ljeta 1991. godine. Spomenuto obuhvaća organizaciju samih Srba u Hrvatskoj, ulogu JNA u tom periodu, ulogu službenih institucija Srbije i srbijanske politike, kao i njihov utjecaj na pobunjene Srbe u Hrvatskoj. Također će se dotaknuti pitanje djelovanja srbijanskih medija prije samog početka pobune i nakon početka pobune, posebno u pogledu stvaranja atmosfere pogodne za poticanje pobune. Važnost toga proizlazi iz činjenice što su gotovo svi tadašnji srbijanski mediji bili pod kontrolom srbijanskih vlasti i na taj način su također sudjelovali u pripremi pobune. Nakon toga je analiziran sam početak agresije i oružane pobune na teritoriju Republike Hrvatske i to u razdoblju od ljeta 1991. godine do kraja travnja 1992. godine. Naglasak će biti na otvorenome prelasku JNA na stranu srpskih pobunjenika, njenim napadnim djelovanjima, ustrojavanju jedinica pobunjenih Srba prije konačnog povlačenja sa teritorija Republike Hrvatske i logorima za Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo koje je osnovala na teritoriju Srbije i Vojvodine. Zatim će biti riječi o stvaranju Republike Srpske Krajine (RSK) i ustroju njenih vojnih jedinica, ulozi Službe državne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Ministarstva odbrane Srbije, djelovanju dobrovoljačkih postrojbi srbijanskih oporbenih stranaka u ratu u Hrvatskoj, te o utjecaju srbijanske politike na pobunjene Srbe u tom vremenskom periodu.
U poglavlju koje slijedi nakon gore navedenoga, biti će riječ o političkoj, vojnoj i gospodarskoj ovisnosti RSK o Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) i to u razdoblju od svibnja 1992. godine do operacije Oluja, što se odnosi na zapadni dio RSK, odnosno do Erdutskog sporazuma ako se misli na područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijeme koje je bilo pod kontrolom pobunjenih Srba. U tom poglavlju će biti posebno obrađen politički utjecaj službenog Beograda na vlasti RSK, ovisnost sigurnosnih struktura RSK o Službi državne bezbednosti (SDB) i Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije (MUP Srbije), ovisnost Srpske vojske Krajine (SVK) o Vojsci Jugoslavije (VJ), te o zajedničkim operacijama SVK, Vojske Republike Srpske (VRS), MUP-a Srbije i VJ koje su pokrenute sa okupiranih područja Republike Hrvatske protiv jedinica 5. Korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i opkoljenog područja Bihaća. Također će iz prikazanog biti vidljivo da su se pripadnici MUP-a Srbije, osim što su pomagali srpskim pobunjenicima u Hrvatskoj, također bavili i kriminalnim aktivnostima.
U zadnjem poglavlju koje nosi naziv Epilog prikazan je sam kraj postojanja RSK, događaji koji su usljedili kao posljedica propasti RSK, te sudbina ljudi koji su na ovaj ili onaj način igrali važnu ulogu u srpskoj pobuni u Hrvatskoj.
Cilj ovog rada jest razmatrati koliko duboko seže uloga službenog Beograda u pripremi i provođenju srpske pobune u Hrvatskoj, s ciljem odcijepljenja djelova teritorija Republike Hrvatske istočno od linije Karlovac – Karlobag – Virovitica, to jest ostankom tog teritorija u sastavu Jugoslavije (kojom bi dominirala Srbija). Ključni dokument toga plana je Memorandum SANU-a, kojemu je posvećena posebna pozornost u dijelu ovoga rada koji se bavi sa stanjem u SFRJ nakon smrti Josipa Broza Tita. Taj dokument bi se mogao nazvati i programatskim dokumentom velikosrpske politike.
Iako se ovaj rad koncentrira na vojnu i sigurnosnu pomoć pobunjenim Srbima od strane službenih institucija Srbije, svakao će se istaknuti i njihova politička i gospodarska ovisnost o službenom Beogradu. Iako tadašnja i sadašnja službena srbijanska politika tvrdi da nije sudjelovala u, kako ga oni nazivaju, „građanskom ratu“ u Hrvatskoj, u ovome radu će itekako biti riječi i o razdoblju do, i nakon 27. travnja 1992. godine. Zašto je taj datum važan? Iako je Republika Hrvatska već prije službeno priznata do 27. travnja 1992. godine, tada je još uvijek formalno postojala SFRJ, a nakon tog datuma nastaje SRJ (koju čine Srbija i Crna Gora). U ovome radu su prikazane činjenice koje nedvojbeno dokazaju veliku i izravnu umješanost SRJ u rat na teritoriju Hrvatske, što se može protumačiti i kao oblik agresije SRJ na Republiku Hrvatsku. Što se tiče srbijanske politike posebnu pažnju zaslužuje i tadašnja oporba Miloševiću, osobito tadašnje najjače oporbene stranke u Srbiji, Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja i Srpski pokret obnove Vuka Draškovića, koje su napadale Miloševića i organizirale prosvjede protiv njega zbog nedovoljne pomoći Srbima u Hrvatskoj. Valja napomenuti da su iste slale svoje stranačke vojske na ratišta u Hrvatskoj. Svakako je zanimljivo primjetiti da je tadašnja marginalna demokratska oporba u Srbiji, koja je bila predstavljena kroz Zorana Đinđića i Vojislava Koštunicu, također napadala Miloševića zbog nedovoljne pomoći Srbima u Hrvatskoj, te im izražavala punu podršku u njihovoj borbi. Prethodno samo potvrđuje da je u tadašnjoj srbijanskoj politici vladao konsenzus oko pitanja pomoći Srbima u Hrvatskoj, kao o i ulozi koju je Srbija u tome trebala igrati. Razlike su postojale samo oko načina i intenziteta te pomoći. Što se tiče izvora korištenim u ovome radu, oni se uglavnom baziraju na dokumentima srpske strane koje je objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba. Dokumenti objavljeni u seriji pod imenom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. također su korišteni ili se koriste na suđenjima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu i to u procesima protiv Slobodana Miloševića, Milana Martića, Vojislava Šešelja, te procesima protiv Jovice Stanišića, Franka Simatovića i Momčila Perišića. Dokumenti korišteni u ovome radu citirani su izvorno, tako da nisu prevedeni na hrvatski.
Što se tiče preustroja JNA, u prvom redu je korišteno djelo Davora Marijana Smrt oklopne brigade, te djela Davora Domazeta Hrvatska i veliko ratište i Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995. Strateški pregled, koji također pružaju dragocjen uvid u suradnju VJ i SVK. Također su se za ovaj diplomski rad korisnim pokazala djela Ljubomira Antića i Drage Roksandića o Srbima u Hrvatskoj, biografija Franje Tuđmana iz pera Darka Hudelista, pogledi Janka Bobetka na Domovinski rat, te svjedočanstva o pregovorima sa Slobodanom Miloševićem koje je objavio Hrvoje Šarinić. Što se tiče općeg pregleda zbivanja osobito su korisna bila djela Hrvoja Matkovića Povijest Jugoslavije, Ive Golsteina Hrvatska povijest i Dušana Bilandžića Hrvatska moderna povijest. Uz dokumente srpske strane najvažnije djelo koje je korišteno je Srpska pobuna u Hrvatskoj od Nikice Barića, koje do danas predstavlja najtemeljitije istraživanje vezano za tu problematiku. Budući da je fokus ovog rada na dokumentima, svjedocima i interpretacijama događaja sa srpske strane, djelo Nikice Barića je od posebne vrijednosti jer sadrži viđenja pretposljednjeg Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ Branka Mamule, njegovog nasljednika Veljka Kadijevića, prvog predsjednika SRJ i jednog od tvoraca Memoranduma Dobrice Ćosića, kao i viđenja visokog srbijanskog dužnosnika Borisava Jovića, sjećanja visokih oficira SVK Milislava Sekulića i Marka Vrcelja. Glede djelovanja SDB-a i paravojnih postrojbi tu je nezaobilazan srbijanski novinar i publicist Miloš Vasić i njegovi tekstovi na tu temu. Kada je riječ o podacima o logorima na teritoriju Srbije i Vojvodine, korišteni su podaci Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Na kraju se mora napomenuti da javnosti nije dostupno svjedočenje generala i načelnika Kontra-obavještajne službe JNA Aleksandra Vasiljevića na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu, koje bi sigurno pomoglo i u ovome istraživanju, jer bi sigurno osvijetljilo jedan aspekt djelovanja JNA u ratu u Hrvatskoj, a isto se odnosi i na nedostupne transkripte sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane SRJ iz kojih također proizlazi umješanost SRJ i VJ u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Svi dokumenti koji su korišteni u ovome radu nalaze se u posjedu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Obilje dokumenata objavljeno sa strane tog instituta dovoljno je da potkrijepi i prikaže teze koje su iznijete u ovom diplomskom radu koji nosi naziv Uloga JNA i Srbije u pripremi i provođenju srpske pobune u Hrvatskoj od 1990. – 1995.

Komentiraj