Hrvatski Ratni Spomenar 21.11.-31.11. (1)

1990. – Sabor Republike Hrvatske jednoglasno donio novi Ustav Republike Hrvatske. – Na sjednici tzv. zajednice općina sjeverne Dalmacije u Kninu proglašena tzv. srpska autonomna oblast Krajina. 1991. – SAD ocijenile da je Jugoslavija prestala postojati. Bushova vlada upozorava Srbiju i Jugoslavensku armiju da neće prihvatiti da neka krnja skupina nelegitimno govori i djeluje u ime Jugoslavije. Nema nasilnog mijenjanja granica, priopćio State Department. – Osnovana Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske. – Mirovne snage potrebne Hrvatskoj, rekao ambasadoru UN Herbertu Okunu predsjednik Tuđman u Zagrebu. – Agencija Reuter otpustila Vjekoslava Radovića, autora lažne vijesti o ubojstvu 41 srpskog djeteta u Borovu Naselju. – Otkrivena imena četnika koljača s Papuka. Medu zlikovcima nalaze se gotovo svi dojučerašnji ugledni Srbi Podravske Slatine. – Na Karlovačkom bojištu učestali bjegovi mladih vojnika iz raspadajuće JNA. – Lete i hrvatski bojni zrakoplovi, priopćeno na prvoj konferenciji za novinare zapovjedništvo Šibenske brigade. – Apel dr. Vesne Bosanac u Parizu za zarobljene Vukovarce. 1992. – Novoimenovani veleposlanik Republike Hrvatske u BiH dr. Zdravko Sančević predao u Sarajevu vjerodajnice predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću. – Obustavljen postupak protiv 150 Srba, 40 Hrvata i desetak osoba drugih nacionalnosti, priopćeno u zagrebačkom Vojnom sudu, primjenom Zakona o oprostu. – Predsjednik dr. Tuđman pomilovao 94 osobe, i to građana srpske nacionalnosti, pravomoćno osuđenih zbog oružane pobune protiv Hrvatske i pripadnika Hrvatske vojske, osuđenih za krivična djela. – Bivši zatočenici logora Manjača smješteni u Karlovcu (oko 2.500) pripremaju štrajk glađu u znak solidarnosti s još 529 zatočenika koji su iz Manjače 13. prosinca odvedeni u nepoznatom pravcu. – Ured predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosna priopćuje da ne stoji tvrdnja Alije Izetbegovića da Mate Boban odustaje od koncepta HZ HB. – Socijalistička partija Srbije i Milošević pobijedili na izborima u Srbiji u 156 općina s 2,345.460 glasova, a slijedi Milan Panić s 1,463.398 glasova, a na izbore izišlo više od 60 posto birača. 1993. – U Zagrebu objavljena Rezolucija o BiH, koju je 17. prosinca usvojila Generalna skupština UN, u kojoj se poziva Vijeće sigurnosti da hitno, i s pažnjom, razmotri izuzeće BiH od embarga na isporuke oružja, koji je uveden prema bivšoj Jugoslaviji u skladu s Rezolucijom br. 713(1991) Vijeća sigurnosti. – Uoči početka službenog dijela novog kruga pregovora u Ženevi, na osnovi izjava muslimanske i srpske delegacije moglo bi se naslutiti da u pregovore ne ulaze baš s osobitom željom za dogovorom i da kompromis neće biti lako postići. – Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman sastao se s srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, a taj sastanak ocijenio ključnim glasnogovornik konferencije o bivšoj Jugoslaviji John Mills. – Ako trojica bosanskih voća potpišu mirovni sporazum, Srbija i Crna Gora svoj će potpis uvjetovati suspenzijom sankcija, izjavio ministar vanjskih poslova “SRJ” Vladislav Jovanović. – Čim je konvoj “Bijeli put” na povratku u Hrvatsku prešao s hrvatskog na teritorij pod muslimankom kontrolom uniformirane osobe napale 26 kamiona, opljačkale vozače, novinare HTV, Hrvatskog radija, “Glas Istre”, “Večernjeg lista” i “Slobodne Dalmacije”. – Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne prihvatila na sjednici u Orašju Prijedlog zakona o utemeljenju “Županije Bosanske Posavine”, koji će biti podnesen na usvojenje na sljedećoj sjednici Sabora HR HB. – Svjetska je javnost osjetljiva samo za patnje Muslimana a ne vidi patnje Hrvata zatočenih već 175 dana na lijevoj obali Neretve u Mostaru, piše u prosvjedu roditelja 72 zatočena pripadnika HVO-a u dijelu Mostara koji nadziru Muslimani, upućenom Mirovnoj konferenciji u Ženevi. 1994. – Nakon tri godine, dionicu autoceste dugu 27 kilometara, između Novske i nove Gradiške, koja se nalazi pod kontrolom lokalnih Srba, prošli automobili s hrvatskim registracijskim oznakama, čime je počelo provođenje gospodarskog sporazuma hrvatskih vlasti s lokalnim Srbima. – Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić zatražio je za susreta s bivšim američkim predsjednikom Jimmijem Carterom temeljne promjene u mirovnom planu kontaktne skupine, piše “New York Times”. – Glavna Skupština UN prihvatila rezoluciju o međunarodnoj suradnji i pomoći da se uklone posljedice rata u Hrvatskoj i omogući njezin oporavak. – Čelnici Srpske narodne stranke, na konferenciji za novinare u Zagrebu, izložili novi mirovni prijedlog, u kojem ne prihvaćaju od hrvatskih vlasti ništa manje od autonomije. 1995. – Glavni tajnik UN-a Boutros Gali odlučio poslati američkog pričuvnog generala Jacquesa Kleina u istočnu Slavoniju, kako bi u tom hrvatskom području obavio pripreme za uspostavu prijelazne vlasti. – Glavna zadaća IFOR-a, kako piše u Daytonskom sporazumu, jest uspostava trajnog prekida neprijateljstava, za što je NATO tražio i dobio velike ovlasti. Tako će apsolutnu vlast u BiH slijedećih godinu dana imati glavni zapovjednik Snaga za provedbu Daytonskog sporazuma američki admiral Leightori Smith, odnosno njegovi najbliži suradnici. 1996. – Predsjednik Tuđman primio u Zagrebu belgijskog premijera Jeana-Luca Dehaenea i zahvalio se belgijskoj vladi i pripadnicima belgijske bojne UNTAES-a na svemu što čine kako bi se uspješno provela mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. – U predsjedničkoj izjavi Vijeća sigurnosti o Hrvatskoj traži se da se ona kao članica Vijeća Europe pridržava preuzetih obveza. Dogodilo se 22. prosinca 1990. – U Saboru Republike Hrvatske svečano proglašen novi Ustav Republike Hrvatske. 1991. – Ostvaruje se hrvatski san, stoji u poruci predsjednika Tuđmana hrvatskim građanima u povodu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. – Hrvatski dinar pušten u optjecaj. – Krvavi pir JNA u Karlovcu, na svoj rođendan “22. decembra”. Umjesto slavljeničkih plotuna, iz cijevi ubojitog oruđa sravnjivan grad koji ih je 45 godina tetošio, hranio i privilegirao. – I Zadar podrhtavao od snažnih topničkih eksplozija armijskočetničkih barbara koji, u nervozi više ne biraju ciljeve po gradu. – Ratna zrakoplovna baza Divulje kod Splita predana hrvatskoj vojsci. – Srbijanski ministar vanjskih poslova Vladislav Jovanović prijeti, u intervjuu madridskim listovima ABC i “Diairo 16”, da će priznanje Hrvatske značiti nastavak rata. – Spriječiti rušenje Peruče hitna poruka hrvatske vlade upućena američkom državnom tajniku Jamesu Bakeru. – Svjetlo mira za Hrvatsku iz Betlehema, u ime svih žitelja Gornje Austrije, predao u zagrebačkoj Katedrali kardinalu dr. Franji Kuhariću predsjednik hrvatske vlade dr. Franjo Gregurić. 1992. – Dio od oko 500 logoraša, koji su 13. prosinca odvedeni iz konclogora Manjača, pronađen potkraj prošlog tjedna u logoru Batković kod Bijeljine, priopćio zagrebački odjel Međunarodnog Crvenog križa. – Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel, na berlinskoj radiopostaji Rias, založio se za potpunu međunarodnu izolaciju Srbije. – Okružno javno tužiteljstvo u Splitu podiglo optužnicu protiv 29 oficira tzv. JNA, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, te protiv civilnog stanovništva. 1993. – Pregovori u Ženevi završili bez dogovora, pregovarači se preselili u Bruxelles, a već na prvoj sjednici belgijski ministar Claes zatražio od srpske strane teritorijalna pomicanja, kako bi se trećinu teritorija cjelokupne BiH dalo “republici s muslimanskom većinom”. – Višesatni razgovori u Ženevi predsjednika Tuđmana i Miloševića. – Mostarski Okružni vojni sud pokrenuo istražni postupak protiv osoba za koje se sumnja da su u jeku najžešćih borbi u Mostaru protiv muslimanskih snaga srušile Stari most, javlja HABENA. – Iz iseljeništva stiže oko 2.000 tona hrane mjesečno, a još 5.000 tona osigurava EU, dok prognanicima i izbjeglicama treba mjesečno 12.000 tona hrane, priopćeno u Uredu za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske. 1994. – Oružana sila Hrvatske danas je, po svom ustroju, tehničkoj opremljenosti i uvježbanosti spremna da u potpunosti izvrši sve zadatke koje joj postavi državna politika, rekao je dr. Franjo Tuđman na sjednici obaju saborskih domova, izvještavajući o stanju države i nacije. – Premda je s lokalnim Srbima dogovoreno da će dionicu auto-ceste između Novske i Nove Gradiške kontrolirati samo UNPROFOR, malobrojne pripadnike “plavih kaciga” viđalo se samo na svaka dva-tri kilometra, a pripadnici “milicijske krajine” stajali su uz auto-cestu svakih nekoliko stotina metara i dizali u zrak ruku s tri uzdignuta prsta, što je očito, kako je novinarima izjavio ing. Hrvoje Šarinić, grubo kršenje sporazuma, pa je najavljen protest UNPROFOR-u. – Od početka srpske ofenzive na Bihać, koja traje već 45 dana, poginulo je 520 stanovnika, od čega 166-ero djece. – Srpski predsjednik Slobodan Milošević nije, za sada, spreman priznati susjedne države, među kojima je i Hrvatska. “Priznanja će uslijediti nakon političkog rješenja krize”, odgovorio Milošević za CNN-ovu emisiju “Larry King” u živo. 1995. – U Zagrebu održana prva sjednica Predsjedničkog vijeća, kojom j je predsjedao dr. Franjo Tuđman. – U ime predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana, dr. Mate Granić susreo se u zračnoj luci Pleso s češkim predsjednikom Vaclavom Havelom, koji se je u Zagrebu zadržao na svom putu za Sarajevo. 1996. – U BiH počela žestoka kampanja protiv proslave Božića i Nove godine, te dolaska Djeda Mraza, a glasnogovornik UN-a Ivanko rekao da iza toga stoji SDA. Dogodilo se 23. prosinca 1991. – Njemačka i formalno priznala Hrvatsku. – Počela zamjena Yu dinara hrvatskim dinarom. Uvođenjem u optjecaj hrvatskog dinara 23. prosinca Hrvatska ostvarila potpunu monetarnu samostalnost. Narodna banka Hrvatske postala samostalna institucija i odgovara jedino Saboru. – Kasarnu u Dugom Selu napustila kolona jugovojske. Hrvatska vojska odmah preuzela vojarnu i nad njom razvila hrvatski barjak. – U Zagrebu službeno otvoren Ured Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Ured za prognanike i izbjeglice pri Vladi Republike Hrvatske. – Božićno primirje pusta želja za hrvatske gradove. Nevjerica građana da će se poštivati dogovor iz Zagreba o prekidu vatre za božićne blagdane. – Vrhovna komanda Jugoslavenske armije odlikovala karlovačkog ratnog zločinca pukovnika Svetozara Marjanovića. – Poslanici tzv. srpske skupštine donijeli odluku o formiranju tzv. srpske Bosne i Hercegovine do srpske Nove godine (14. siječnja). – Bosna i Hercegovina uputila službeni zahtjev Europskoj zajednici za priznanje neovisnosti. – Božićna čestitka 50.000 Zagrepčana Papi, Genscheru i Mocku. 1992. – Vlada Mongolije priznala Republiku Hrvatsku. – Stalna misija Kenije pri UN priopćila Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri UN da Kenija smatra Hrvatsku samostalnom i suverenom državom od dana primanja u UN. – Ako osvajač osvoji teritorij, a onda će reći: “Ja sam za mir, ali mi taj teritorij ostavite”, to je onda nastavak nemira, izjavio kardinal Franjo Kuharić za “Večernji list”. 1993. – Za vrijeme presudne faze pregovora u Ženevi i Bruxellesu počela jedna od najžešćih ofenziva muslimanskih postrojbi na preostala hrvatska područja u središnjoj Bosni…stoga osjećam potrebu i dužnost da smjesta svojim postrojbama naredite trenutačni prekid vatre, kao prvi korak i znak da se pregovori mogu nastaviti, stoji u pismu predsjednika Tuđmana Aliji Izetbegoviću. – O ustupanju Neuma Muslimanima ne može biti pregovora, jer ne dolaze u obzir cijepanje hrvatskog državnog teritorija, osim toga, poznato je, a to je potvrdila i posebna njemačko-francuska komisija, da u Neumu nema mogućnosti za izgradnju luke, rekao je predsjednik Tuđman ministru u Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije Douglasu Hoggu u Zagrebu. 1994. – Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uputio Božićnu čestitku Hrvaticama i Hrvatima u svijetu i domovini i svim građanima Hrvatske. Predsjednik primio u Predsjedničkim dvorima izaslanstvo Udruge majki nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja. 1995. – Vlada Republike Hrvatske, koja je poništila sve odluke do sada konstituiranih Gradske i Županijske skupštine Zagreba, sazvala nove konstituirajuće sjednice 2. siječnja. 1996. – U Božićnoj i novogodišnjoj čestitci predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana ističe se da je protekla prva godina u znaku mira, obnove, povratka i izgradnje. Dogodilo se 24. prosinca 1991. – Uoči Božića, u Zagreb je nakon gotovo četiri mjeseca sletio prvi zrakoplov. Za slijetanje zrakoplova “Southern Air Transporta” s donacijama humanitarne pomoći iz SAD i Njemačke trebalo je 14 dana pregovaranja i 8 sati iščekivanja. – Oslobođeno zloglasno četničko uporište Bučje u zapadnoj Slavoniji. – Predsjednik Tuđman donio Odluku o ustrojstvu domobranstva kao “posebnom dijelu Hrvatske vojske”, koji se ustrojava “na teritorijalnom principu”, a čini ga “pričuvni sastav HV”. – Apel osamdeset crnogorskih intelektualaca iz Beograda protiv rata. – U Zagrebačkom Okružnom sudu ukinut pritvor Mili Dedakoviću Jastrebu. Protiv bivšeg zapovjednika obrane Vukovara otvorena je istraga da je zloupotrijebio položaj i ovlaštenja radi stjecanja materijalne dobiti. 1992. – Ambasadori Hrvatske i Gvatemale pri UN, dr. Mario Nobilo i Julio Armando Herrera, potpisali zajedničku izjavu o uspostavljanje diplomatskih odnosa. – Beogradska je hegemonistička politika uporno nastojala pridobiti područja koja su do 1918. bila izvan Srbije, zatrti sve posebnosti i od jugoslavenske države stvoriti veliku Srbiju, izjavio akademik Ljubo Boban na simpoziju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. 1993. – Dopredsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Dario Kordić izvijestio predsjednika HR HB Matu Bobana da su u sadašnjoj muslimanskoj ofenzivi u središnjoj Bosni poginule 24 osobe a ranjeno 47, samo u području Viteza, Križančevu selu, muslimanske snage izmasakrirale desetak žena i staraca. 1994. – “Carter nikada nije sreo direktora koji mu se nije dopao”, rekao voditelj “Think thanka” na američkoj televiziji. Grlio se s Brežnjevom, osobito je cijenio Tita, rekao je voditelj. 1995. – Hrvatska se zajedno s Kambodžom i BiH nalazi na samom svjetskom vrhu po broju posijanih mina, stoji u podacima objavljenim u publikaciji uz 50. UNICEF-ov rođendan. – Vukovarci insistiraju na naknadama ratnih šteta zbog uništenje pokretne i nepokretne imovine, a o obnovi neka skrbi Ministarstvo obnove, rečeno na sjednici vukovarskog Gradskog poglavarstva održanoj u Zagrebu. 1996. – Kupili smo “Airbusove” zrakoplove jer je europska ponuda bila bolja od američke, ali većina vojne opreme bit će američka, rekao u intervjuu za “Večernji list” ministar obrane RH Gojko Šušak. Dogodilo se 25. prosinca 1989. – Po prvi put, nakon 40 godina od završetka 2. svjetskog rata, komunisti građanima Hrvatske čestitali Božić, predsjednik CK SK Hrvatske Ivica Račan čestitao vjernicima Božić preko javnih medija. 1990. – Slovenski narod plebiscitom odlučio: za suverenu i samostalnu Sloveniju glasovalo 88,2 posto od 93,2 posto građana izašlih na birališta s pravom glasa. – Za predsjednika Predsjedništva SR Crne Gore izabran kandidat Saveza komunista Momir Bulatović dobivši 76,9 posto glasova ukupnog broja birača. – Socijalistčka partija Slobodana Miloševića, nakon drugog izbornog kruga u Srbiji, uvjerljivo pobijedila sa ukupno 194 poslanička mjesta, što predstavlja 78 posto mjesta u Skupštini Srbije, oporba dobila samo 56 mjesta. 1991. – Papa, u svom božićnom blagoslov Urbi et orbi, molio za prestanak rata u Jugoslaviji i “dragoj hrvatskoj zemlji”. – Pleso, posljednja kasama jugovojske na zagrebačkom području, od Božića je u rukama hrvatske vojske. Napuštanjem Plesa i posljednji jugovojnik napustio Zagreb. – Na Božić jugosoldateska topnički tukla Osijek, Karlovac, Sisak i Šibenik. – Knin su po prvi put u ratu protiv Hrvatske, kao odgovor na napade na hrvatske gradove za Badnjak i Božić, gađali hrvatski topnici. Centar Knina pogođen je sa dvadesetak razornih projektila. 1992. – Zenički Centar za istraživanje ratnih zločina i genocida nad Muslimanima prikupio 350.000 jediničnih informacija o zločinima srpskih agresora, evidentirao 17.000 nestalih i ubijenih, te prikupio podatke i fotografije 500 ratnih zločinaca, među kojima 32 žene, čija je specijalnost bila kastriranje “neprijatelja”. 1993. – Čelnik Srpske demokratske stranke Zoran Đinđić izjavio na austrijskoj TV da Srbija nije ni na koji način umiješana u rat u Bosni, gdje se bore Hrvati protiv Muslimana i Muslimana međusobno, te da je to etnički i građanski rat u kojem već odavno nema ni jednog srpskog vojnika. 1994. – Hrvatski Amerikanci oštro protestirali (pridružili su im se i neki američki Židovi), uz pitanje, bi li mr. King također doveo na ekran i mr. Hitlera, na pojavu Slobodana Miloševića na TV mreži CNN u emisiji Larry King Live. 1995. – Nakon oslobađanja okupiranih teritorija upozorili smo na ono protiv čega smo se uvijek borili za vrijeme rata, da se ni u zakonitoj obrani ne čine zlodjela koja bi prešla granicu zakonite obrane, izjavio u svom božićnom intervjuu “Večernjem listu” nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić. 1996. – Božić u Hrvatskoj proslavljen na tradicionalan način, a na polnoćki u zagrebačkoj Katedrali, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, uz brojne vjernike, bio nazočan i predsjednik Tuđman. Kardinal se obratio i predsjedniku Tuđmanu, naglasivši da u misu uključuje i njegovo “zdravlje, službu, služenje dobrobiti hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske”. Dogodilo se 26. prosinca 1990. – Na Svečanoj sjednici Skupštine Republike Slovenije proglašeni i službeni rezultati plebiscita, kojim je slovenski narod odlučio da Slovenija od sad postaje samostalnom i nezavisnom državom. 1991. – U Zagrebu održano prvo božićno slavlje Hrvatske vojske. Ministar obrane Gojko Šušak apelirao na slogu Hrvata. – Zračna opasnost označena u 11 hrvatskih gradova. – Otkriven četnički masakr u zaselku Marinovići iz sela Bruška kod Benkovca. Ubijeno je deset osoba u dobi od 20 do 70 godina. – U Joševici kod Gline četnici ubili 21 Hrvata. – Zauzeta četnička uporišta u okolici Šibenika: Čista Mala, Dragišići i Gradina. 1992. – Predsjednik dr. Franjo Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu ministra vanjskih poslova BiH Harisa Silajdžića sa suradnicima, radi dogovora o predstojećim sastancima u Ženevi i problemima izbjeglica. – Na području pod kontrolom UNPROFOR-a u Istočnom sektoru ubijeno više od 600 Hrvata, a više tisuća protjerano. Molimo vas da utječete da bi se Vanceov plan pomaknuo s mrtve točke, zatražio pri susretu u Osijeku predsjednik Izvršnog vijeća toga grada Branimir Glavaš od ruskog ambasadora Leonida Kerestedijanca. 1993. – Podatak o 10.000 prognanih Srba iz Vinkovaca, koji samozvane vlasti iz UNPA područja šalju Boutrosu Ghaliju i Vijeću sigurnosti, čista je laž, odgovaraju vinkovački čelnici, jer prema popisu iz 1994. godine, u Vinkovcima je od 35.347 stanovnika bilo 28.650 Hrvata a Srba svega 3.763, manje od 12 posto. 1994. – U prepunoj zagrebačkoj katedrali ponoćnu misu na Božić predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, a na misi bili predsjednik dr. Franjo Tuđman, ministri, saborski zastupnici i članovi diplomatskog kora. – U akciji HVO-a uoči Božića spriječen srpski proboj obrane na livanjsko-grahovskom bojištu i tom prigodom oslobođena 43 banjalučka Hrvata i Muslimana koje su Srbi ispred sebe držali kao robove i ‘živi štit’. – Carter samo produbljuje sukobe, napisala istaknuta kolumnistica Georgie Anne Geyer u “Washington Postu”, sažimajući gledišta koja prevladavaju u američkom glavnom gradu. 1995. – Blagdan Božić svečano proslavljen u cijeloj Hrvatskoj. – Vlada BiH utvrdila da je za obnovu u slijedeće tri, četiri godine potrebno 51 milijarda dolara. – U Posušju obavljena svečana primopredaja dužnosti s dosadašnjeg načelnika Glavnog stožera HVO-a general bojnika Tihomira Blaškića na general bojnika Živka Budimira. – Armija BiH i snage bosanskih Srba razmijenile 245 ratnih zarobljenika. – Predsjednik SAD Bill Clinton uputio božićnu poruku naciji, u kojoj se posebno obratio predstavnicima američkih oružanih snaga, medu ostalim, rekavši im: “Vaša misija mira i dobre volje u Bosni podsjeća nas na to što ovo doba godine znači za ljude širom svijeta”. 1996. – Moneta RH – hrvatska kuna, stigla u hrvatsko Podunavlje: u svojoj “skupštini” lokalni Srbi prihvatili da će se ubuduće dio javnih službi financirati kunama. Dogodilo se 27. prosinca 1991. – Nad Zagrebom skupina neprijateljskih aviona, koja nije bojno djelovala. Zračne uzbune u 13 hrvatskih gradova. – Crnogorci iz Hrvatske uputili memorandum Momiru Bulatoviću: Odgovori ste za sva ubijanja, napade na Dubrovnik, pljačke i paleži, za sve ono što je nanijelo sramotu crnogorskom narodu. – U Karlovcu, Osijeku i Vinkovcima boravila prethodnica “plavih kaciga”. 1992. – U Ženevi, uz sudjelovanje mirovnih pregovarača Vancea i Owena, pregovarali predsjednici Hrvatske i BiH, dr. Tuđman i Izetbegović. – U Zagrebu otvoreni tajni dosjei Anketne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i pomagača u Hrvatskoj bivše Jugoslavije, iz kojih je evidentan progon hrvatskih intelektualaca koji su djelovali u razdoblju Nezavisne Države Hrvatske od 1941-1945. godine. – Vijeće sigurnosti UN odugovlači s Rezolucijom o korištenju sile u zaštiti zračnog prostora BiH, javljaju novinski izvjestioci iz New Yorka. – Ubojstva i protjerivanja nesrpskog stanovništva u Baranji nakon dolaska UNPROFORa čak se pojačavaju. Od 14. travnja četnici ubili više od 90, a protjerali 2.100 osoba, rekao u Osijeku ruskom ambasadoru u Hrvatskoj Leonidu Kerestedijancu povjerenik hrvatske Vlade za Baranju Marko Kvesić. – Tri dana 386 izbjeglica iz BiH, kojima je osiguran smještaj u Poljskoj, Švedskoj i Finskoj, smrzava se u posebnoj kompoziciji na kolodvoru u Čakovcu jer nemaju odobrenje za prolaz kroz susjednu Mađarsku. 1993. – Na zagrebačkom groblju Mirogoj, u nazočnosti više tisuća građana, pokopan Ante Vlaić, vozač humanitarnog konvoja Bijeli put”, kojeg su Muslimani ubili na povratku iz Nove Bile. – Naš je interes da se kriza okonča mirnim putem, ali je naša zadaća da hrvatske oružane snage budu uvježbane tako da u svakom trenutku, ako bude potrebno, same oslobode svaki pedalj hrvatskog teritorija,m izjavio predsjednik Tuđman na novogodišnjem primanju za dužnosnike oružanih snaga u Predsjedničkim dvorima. – Miniranje Eparhijskog doma SPC u Karlovcu je neprijateljski čin, po svojim posljedicama tragičan ne samo za eparhiju nego i za Hrvatsku, izjavio kardinal dr. Franjo Kuharić u povodu eksplozije u karlovačkoj eparhiji. – U oružanom sukobu UNPROFOR-a i srpskih odmetnika kraj Dragovića, Argentinci ubili jednog terorista. – Iz Tivta, gdje je bila najveća koncentracija Hrvata u Boki Kotorskoj, u posljednje vrijeme iseljeno 250 hrvatskih obitelji. – U ministarstvu kulture Crne Gore nalazi se 120 umjetničkih djela i 468 skica i crteža opljačkanih s dubrovačkog područja izjavio crnogorski podministar kulture Rajko Kalezić. 1994. – Ponovno puštenom u promet auto-cestom Zagreb-Lipovac u posjet Brodsko-posavskoj i Osječko-baranjskoj županiji stigao predsjednik Tuđman. – U Slavonskom Brodu dr. Tuđman izjavio da ćemo uskoro ići željeznicom od Zagreba do Slavonskog Broda kao i od Zagreba do Splita preko Knina. – Na žalost u MUP-u BiH zaposleno samo 4 posto Hrvata. Hrvatska strana želi, kako to nalaže i Ustav Federacije BiH, da policijska djelatnost bude decentralizirana, a muslimanska strana želi centralizaciju kakva je bila u nekadašnjoj BiH, rekao u intervjuu “Večernjem listu” Jozo Leutar, zamjenik ministra unutrašnjih poslova BiH. 1995. – Izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj i na prečac prihvaćena Predsjednička izjava Vijeća sigurnosti UN-a stvorili pogrešan dojam o postojanju ozbiljnih problema i napetosti u Hrvatskoj, ističe u pismu predsjedavajućem Vijeća sigurnosti UN-a ruskom veleposlaniku Sergeju Lavrovu stalni hrvatski predstavnik pri UN-u Mario Nobilo. – “Da nije bilo čvrstih jamstava vodećih svjetskih čimbenika da ćemo mirne reintegrirati okupirane dijelove zemlje, već bismo ove godine vojno oslobodili hrvatsko Podunavlje”, rekao predsjednik Tuđman na primanju za članove Sabora, Vlade, ostalih visokih državnih tijela i predstavnike gospodarstvenika u Predsjedničkim dvorima. – Ustavni sud donio odluke po kojima oporba u Zagrebu nije bila u pravu, pa Vladini zaključci i odluka o sazivanju nove konstituirajuće sjednice zagrebačke Gradske i Županijske skupštine za 2. siječnja 1996. godine – ostaju na snazi. Gradska se skupština treba konstituirati na temelju Privremenog poslovnika, koji je na snazi, što znači da će biti potrebna nazočnost barem dvije trećine izabranih članova. – Srpski ‘Radio Mirkovci’ u više navrata ponovio da će “srpska dobrovoljačka garda”, poznatija kao zločinački “arkanovci”, nakon uspostave prijelazne administracije UN-a neko vrijeme ostati na području Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema, kako bi se uvjerila poštuju li se odredbe Erdutskog sporazuma. 1996. – Policija u Beogradu spriječila studente da prosvjeduju beogradskim ulicama. Dogodilo se 28. prosinca 1991. – Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, u svom godišnjem izvještaju hrvatskom Saboru, istakao da međunarodno priznanje predstavlja novo razdoblje u povijesti Hrvatske. – Četnici još uvijek ne otvaraju branu na Peručkom jezeru, iako posljedice izlijevanja vode prijete Kninu i okolici. – U Zagrebu održana osnivačka skupština Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine. – Uhićeni srbijanski rezervisti na zapadnoslavonskom ratištu tvrde da su natjerani u rat. – Društvo međunarodnog prava Slovenije predlaže za ratne zločince međunarodni sud. – Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Perez de Cuellar i dalje tvrdi da ne postoje uvjeti za slanje mirovnih snaga na područje bivše Jugoslavije. – Šef delegacije američkog Senata Peter Galbraith, koja je ovih dana posjetila sve jugoslavenske republike, izuzev Srbije jer je Slobodan Milošević odbio primiti delegaciju; izjavio za crnogorski tjednik “Monitor” kako je sada neizbježno da se međunarodno priznaju sve jugoslavenske republike unutar svojih republičkih granica. – Jugoarmija raketama zemlja-zemlja bojno djelovala na području Zagreba. Pogođene dvije gostionice u prigradskim naseljima, napad je srećom prošao bez ljudskih žrtava. 1992. – Boutros Ghali i oba supredsjedatelja, Vance i Owen, dijele mišljenje da Hrvatska daje puni prilog mirnom rješenju krize, no smatraju da je glavni problem rat u BiH, istaknuo dr. Franjo Tuđman novinarima u Ženevi. – Nismo si mogli priuštiti laži, jer bi one bile pogubne za vjerodostojnost naših vijesti, a u Zagrebu je bilo svakodnevno 40-50 stranih TV ekipa, izjavio za “Večernji list” direktor Hrvatske radiotelevizije Antun Vrdoljak. – Izaslanstvo Francuskog episkopata, na čelu s predsjednikom Biskupske konferencije Francuske, Josephom Duvalom, posjetilo Pakrac i Lipik i razgledalo ruševine tamošnjih župnih crkava, koje su četnici razorili. – Predsjednik tzv. SR Jugoslavije Dobrica Ćosić ocijenio, nakon razgovora s Boutrosom Ghalijem u Ženevi, da su opasnosti vojne intervencije u BiH vrlo ozbiljne, a do normalizacije odnosa s Hrvatskom neće doći dok se ne ostvari Vanceov plan i ne riješi pitanje Srba u Hrvatskoj, prenosi njegove riječi Radio Beograd. – U Bosni se mirovni pregovori iscrpljuju, postoje informacije o koncentracijskim logorima, divljačkim kršenjima ljudskih prava, svi međunarodni promatrači govore o srpskoj agresiji i zakonito je razoružati agresora, rekao vatikanski “premijer” Angelo Sodano dnevniku “La Stampa”. – Međunarodna će zajednica svim trima stranama u BiH predložiti nacrt budućeg ustavnog i teritorijalnog rješenja BiH, izjavio dr. Tuđman u Zagrebu po povratku iz Ženeve. 1993. – Naš je dojam da se od svih strana u sukobu u BiH samo Hrvati pokušavaju držati sporazuma postignutih u Ženevi, stoji u pismu Mate Granića ministrima EU. – U Makarsko primorje iz Herceg-Bosne organizirano stiglo još 500 izbjeglica iz Vareša. – Prema istraživanjima britanskog bataljuna UNPROFOR-a, mudžahedini su u Križančevu selu mučili, vješali pa i razapinjali Hrvate, javlja HINA iz Viteza. – U drugom krugu “demokratskih” izbora u tzv. krajini kninski zubar Milan Babić pobijedio Miloševićeva favorita Milana Martića. – “Etničko čišćenje se nastavlja, UNPROFOR ucrtava granice na mjestima na kojima nam je zabranjeno braniti se od agresije obećavajući nam mirno rješenje, vrijeme je da napokon svoju sudbinu uzmemo u svoje ruke”, stoji u zajedničkom priopćenju svih prognanika Hrvatske upućenog iz Zagreba. – Austrijanci bi još prihvatili kršćane kao nove susjede, ali 37 posto njih odbija muslimane kao nove sugrađane i zalaže se za ograničenje prihvaćanja političkih prognanika, rezultat ankete koju je proveo list “Der Standard”. 1994. – Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima predsjednika grčke stranke “Nova demokracija” i vođu oporbe u grčkom parlamentu Miltijadesa Everta. Evert naglasio da podupire normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa. – Hrvatska sudjeluje u radu interparlamentarne unije, pri vijeću Zapadnoeuropske unije ima status gosta, a od 1995. hrvatski predstavnici dobit će pravo sudjelovanja u raspravama. U Srednjeeuropskoj inicijativi Hrvatske je na čelu radne grupe za telekomunikacije i turizam, rečeno na sjednici Odbora za vanjsku politiku Sabora Republike Hrvatske. – “Plan Z-4 je spreman, ali ne znam kad će stranama biti formalno podnijet”, rekao a dnevnik “Vjesnik” dosadašnji šef Promatračke misije EU Paul Joachim von Stulpnagel. – Najnoviji izvještaj posebnog izvjestitelja UN za ljudska prava Tadeusza Mazowieckog nije prihvatljiv za vladu “SRJ”, izjavila je Margit Savović, ministrica za ljudska prava “SRJ”, ustvrdivši kako je taj izvještaj “usmjeren na to da se održi kriza u bivšoj Jugoslaviji”. – Ministar vanjskih poslova “SRJ” Vladislav Jovanović demantirao tvrdnju šefa Ureda Republike Hrvatske u Beogradu dr. Zvonimira Markovića iznesen u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji”, da je priznanje Hrvatske od Beograda na vidiku”. 1995. – Ne počne li demilitarizacija 16. siječnja i ne bude li omogućen povratak prognanika do kraja ožujka 1996., tražit ćemo od hrvatske Vlade da poduzme sve mjere, uključujući i vojno-redarstvene, za oslobađanje istočne Hrvatske, izjavio predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske Mato Šimić u intervjuu “Večernjem listu”. – Predsjednik Hrvatske bratske zajednice Bernard Luketić poslao pismo predsjedniku SAD Billu Clintonu, u kojem prosvjeduje zbog izjave američkog pukovnika Gregoryja Fontenota; objavljene u “Wall Street Journalu”, da su Hrvati “rasisti koji ubijaju ljude zbog boje kože”. – Pripadnici Armije BiH i vojske bosanskih Srba ispunili dio obveze iz Mirovnog sporazuma o BiH i do ponoći se povukli s ključnih položaja na crtama razdvajanja oko Sarajeva. 1996. – U Beogradu i dalje traju prosvjedi protiv izborne prijevare Miloševićevog režima, a predsjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Leni Fischer predlaže nametanje sankcija Beogradu. Dogodilo se 29. prosinca 1990. – Sve bitke za svoju suverenost još dobili, ali konačni rat ne možemo izgubiti – rekao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na obilježavanju 155. obljetnice “Lijepe naše” i 55. obljetnice podizanja spomenika hrvatskoj himni u Zelenjaku, na cesti između Klanjca i Kumrovca. – Ubojicu policajca Gorana Alavanje terorista Luku Ličinu čuva u Gračacu dvadesetak dobro naoružanih čuvara, tako da je nedostižan hrvatskoj policiji. – Novi hrvatski Ustav je sažetak sveukupne hrvatske povijesti, istaknuo predsjednik Tuđman u intervjuu za HTV. 1991. – Karlovac deveti dan za redom pod udarom topništva jugovojske. U dosad najžešćim napadima i razaranjima poginulo sedam ljudi a 37 ranjeno. Topničkim projektilima pogođena karlovačka bolnica, ali i Pravoslavna crkva sv. Nikola. – Modeli školovanja srpske djece u Hrvatskoj razradit će se poslije rata u dogovoru s legitimno izabranim predstavnicima Srba, ističu u Ministarstvu prosvjete i kulture. – Papin izaslanik kardinal Fiorenzo Angellini u pratnji kardinala dr. Franje Kuharića posjetio Sisak i upoznao se sa stradanjima Hrvata i vjernika, te razaranjem i pljačkom svih rimokatoličkih crkava i kapelica na okupiranom području Banije. – U povodu ‘Iseljeničkog dana’ u zagrebačkoj Katedrali svečanu euharistiju vodili kardinali dr. Franjo Kuharić i Fiorenzo Angellini. – U Đakovačko-srijemskoj biskupiji prognano 200.000 katolika, porušene 63 crkve ili kapele, te 47 župnih kuća ili samostana. 1992. – Francuska je vlada bila vrlo spora u razumijevanju stanja u Hrvatskoj, rekao monsignor Joseph Cuval, predsjednik Biskupske konferencije Francuske, nakon posjeta Lipiku, Pakracu i Đakovu. – Protiv Beograda, Miloševića i Karadžića može igrati samo jedna karta – stvarni ultimatum ili sila, komentiraju hrvatska glasila skromne rezultate ženevskih razgovora. – Skupština tzv. SR Jugoslavije izglasovala nepovjerenje premijeru Milanu Paniću i njegovoj vladi, a odluku većinom glasova donijela oba skupštinska vijeća, javlja Radio Beograd. 1993. – Prema podacima Odjela zdravstvene statistike Instituta za zaštitu majki i djece, od srpnja 1991. u ratu protiv Hrvatske poginulo 171 dijete, a 712 ih je ranjeno. – Muslimanska vojska ne dopušta UNPROFOR-u ulazak u Križančevo selo, gdje su Muslimani 22. prosinca masakrirali hrvatsko pučanstvo. 1994. – Uprava Nacionalnog parka “Krka” podnijela zahtjev UNPROFOR-u za provođenje interventnih mjera za zaštitu Guduče i Prokljanskog jezera od onečišćenja naftom, nakon izlijevanja 34 tone nafte, za što se okrivljuju kenijski unproforci. – Zapovjednici UNPROFOR-a u BiH general Michael Rose izjavio za radio BBC kakov vjeruje da sada sve strane u BiH pokazuju dobru volju da se završi rat. – U hotelu “Internacional” u Zagrebu predstavljena knjiga dr. Šime Đodana “Bosna i Hercegovina – hrvatska djedovina kroz povijesna vrela”. 1995. – “Svojim pobjedama Hrvatska je izmijenila ne samo svoje lice pred svijetom nego i ovaj dio svijeta”, rekao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na svečanom primanju za predstavnike Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, Hrvatske vojske, udruga dragovoljaca i prognanika u Predsjedničkim dvorima. – Predsjednik Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a general bojnika Jacquesa Kleina, zapovjednika Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, koji mu je naglasio da su hrvatska suverenost i teritorijalni integritet neupitni, te da je međunarodna zajednica odlučna u namjeri da se reintegracija izvrši što brže. 1996. – U BiH ponovno počela sinkronizirana kampanja protiv bosanskih Hrvata. Dogodilo se 30. prosinca 1991. – Proces priznavanja Hrvatske više se ne može zaustaviti, rekao u novogodišnjem razgovoru s novinarima vodećih hrvatskih listova i radio-televizije predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. – Jugovojska i četnici nastavili razaranje Karlovca. – U Karlovcu poginuo novinar američke agencije WTN Živko Krstičević. – “Rat će završiti kada srpska vojska uđe u Zagreb”, izjavio u Beogradu Mirko Jović, predsjednik Srpske narodne obnove i komandant zloglasnih “Belih orlova”. – “Krnje” predsjedništvo ostatka Jugoslavije (u kome su još samo Srbija i Crna Gora, preko potpredsjednika Branka Kostiće prijeti da će primati “srpsku republiku krajinu’. – Herojski Radio Vukovar u izboru splitske “Slobodne Dalmacije” proglašen novinskom redakcijom godine. – Kaznena ekspedicija srbovojske i policije na Kosovu. – Još jedan četnički pokolj u okolici Zadra. U selu Jasenice ubijeno pet starijih osoba u dobi od 70 do 75 godina, dok je jedan .stariji čovjek ubijen u zatvoru kod Obrovca. – Jugovojska raketirala duševnu bolnicu u Gradini kod Donjeg Zemunika. – U Hrvatskoj, prema podacima Ureda za prognanike i izbjeglice hrvatske Vlade, ima 700.000 prognanih i izbjeglih ljudi. 1992. – Još polovicom srpnja ove godine donijeli smo odluku da Hrvatska više ne može primati izbjeglice, no pod pritiskom hrvatske javnosti, međunarodna zajednice i same BiH dajemo tranzitne, ali i trajne, dozvole ulaska, rekao novinarima u Zagrebu potpredsjednik hrvatske Vlade dr. Mate Granić. 1993. – Kanadsko ministarstvo obrane priopćilo da je incident na mostu kod Visokog, u kojem su pijani bosanski Srbi zarobili 11 kanadskih vojnika pripadnika UNPROFOR-a, postrojili ih i pucali im pod noge, uobičajena opasnost kojoj je izložena operacija očuvanja mira. – Ranjeni japanski novinar Tsotsumi Yamauchi detaljno opisao kako je poginuo vozač konvoja “Bijeli put” Ante Vlaić. – Novinar britanskog “Daily telegrapha” Robert Fox u srednjoj Bosni došao do otkrića da SS Handžar divizija vlada Fojnicom. 1994. – Počevši od danas, 30. prosinca, auto-cesta Zagreb-Lipovac otvorena 24 sata za sav promet, izjavio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RH Joško Morić. – Šibenska županija tražit će od UNPROFOR-a milijun maraka zbog izljeva 34 tone nafte, koje su prouzročili pripadnici kenijskog bataljuna nedaleko sela Žažvića kraj Bribirskh Mostina na okupiranom teritoriju. – Hrvatska policija doći će na granice Republike Hrvatske a osigurat ćemo red i mir i u UNPA-područjima, izjavio u intervjuu “Večernjem listu” ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Ivan Jarnjak. 1995. – Zapovjednik IFOR-a u BiH američki admiral Leighton Smith i formalno obavijestio vlasti pobunjenih bosanskih Srba da ne može produljivati rok za povratak dijelova Sarajeva pod njihovom kontrolom u okvir Federacije BiH. 1996. – Lokalni izbori u istočnoj Slavoniji, na području pod kontrolom UNTAES-a, održat će se 16. ožujka, a hrvatska Vlada i UNTAES potpisat će Memorandum o razumijevanju, koji ljudima na tom području štiti ljudska prava po međunarodnim standardima, dogovoreno u Zagrebu između generala Kleina i predsjednika Tuđmana. Dogodilo se 31. prosinca 1991. – U Vukovar ćemo se vratiti i ponovno ga izgraditi, rekla u novogodišnjem razgovoru za “Večernji list” doktorica Vesna Bosanac. 1992. – Mi smo BiH priznali, ali se ona može održati samo kao konfederalna zajednica triju ravnopravnih naroda, izjavio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u novogodišnjem razgovoru s novinarima hrvatskih javnih glasila u Zagrebu. – Prema podacima UNHCR, u Hrvatskoj se nalazi 618.000 registriranih prognanika i izbjeglica, izjavio Jose Maria Mendiluce, izaslanik Visokog komesarijata UN za izbjeglice. 1993. – “Svi naši napori bit će usmjereni na to da vratimo hrvatska područja pod zaštitom UNPROFOR-a u okrilje domovine a prognanike i izbjeglice na njihova djedovska ognjišta u Hrvatskoj i BiH”, stoji u novogodišnjoj čestitci predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. 1994. – Papa Ivan Pavao II proglašen osobom godine “Večernjeg lista”. – Thomas Lippman u “Washington Postu” izvješćuje da je State Departement optužio snage bosanskih Srba za novi niz zločina i “etničkog čišćenja”, te da su SAD dale 13 milijuna dolara vrijednu pomoć za uspostavu suda UN za ratne zločine u Den Haagu. – “Bosna je nedvojbeno povijesno i geopolitički dio jedinstvenog prostora sa sadašnjom Republikom Hrvatskom”, izjavio u intervjuu “Nedelnoj Dalmaciji”, dr. Ivo Korsky, hrvatski i emigrantski političar iz Buenos Airesa. 1995. – Prema ocjeni najtiražnijeg dnevnog lista u Hrvatskoj, “Večernjeg lista”, za osobu godine proglašen predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, a kao događaj godine proglašena operacija “Oluja”. 1996. – Predsjednik Tuđman, prema istraživanju “Večernjeg lista” i agencije “Metron”, najpozitivniji i najprihvatljiviji hrvatski političar 1996. godine. – Danas istječe dvoipolgodišnji mandat EU-a Mostaru.

Božić u Hrvata

Posjetite:http://cropatriot.forumcroatian.com

 

POVIJEST BOŽIĆA

Po riječima sv. Augustina: “Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti”. Taj jedinstveni povijesni događaj rođenja Boga-čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina. Svetkovina je nazvana Božić. Sama riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je kasnije prenesen i na sam blagdan njegova rođenja. Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu poprima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog – Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Tako je svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče i privije. Isus je stoga sveprisutni i bliski Bog. Tako sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti. Iz njega struje uočljive odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.
Božić se do pred konac IV. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. prosinca kako bi se potisnula, još od cara Aurelija (270.-275.) uvedena rimska svetkovina Natalis Solis Invicti, a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. I hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom na tom mladom letu veselimo se upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali nije moglo spriječiti da se mnogo poganskih običaja i rituala iz pretkršćanskog razdoblja po sili inercije zadrži u puku i do današnjih dana – uloga vegetacije, svjetlosti, darova i čestitanja.
Svi ti običaji su se vjekovima oblikovali utjecajem raznih naroda i krajeva, pa su po tome zajednički čitavom kršćanskom svijetu, a opet, svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako ih učinila prepoznatljivima.

BIBLIJSKI BOŽIĆ

Razumijevanje Božića i njegovo otajstveno značenje lučimo po Bibliji. Tako je Božić prije svega biblijski događaj. Na blagdan Božića se već od 5. stoljeća slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim odreženjem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas jasno uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, je po Božiću postao smrtnikom da bismo mi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit, da bismo mi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš suputnik i supatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj.
Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo Biblija izriče trodjelno poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se na zemlji mir, koji je potvrda Božje naklnosti prema ljudima. Ljudi su od prvog Božića svjesni da uživaju Božju naklonost, a svakog Božića obnavljaju tu svijest, pa stoga njegovu i uzajamnu blagonaklonost, dobrostivost, dobrovoljnost. Hrvatski katolici dokazali su svoje vjerničko razumijevanje biblijskog Božića i u pjesmi Čestit svijetu izrekli svoje vjerovanje. Pjesnik Jeronim Korner, jedan od najboljih hrvatskih duhovnih pjesnika, ispjevao je neposredno prije II. svjetskog rata ovu pjesmu o Božiću:
I bio je Čovjek-Bog,
I dobar i drag i blag!
Kud prošla je njegova stopa,
Rastao milinja trag.
I bio je Čovjek-Bog,
I lijep i svet i tih.
I svaka njegova riječ
Bijaše zvonak stih.
On življaše davno,
Al spomen je o njemu živa.
I mnoštvo o njemu zvijezda
Zemlji priču dariva.
O, čuva cijeli svijet
O njemu spomen čist:
Bio je čovjek, Bog i cvijet,
A zvao se Isus Krist.

HRVATSKI BOŽIĆ

Otajstvo Božića oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o hrvatskom Božiću. Božić je naišao na odraz u književnosti, umjetnosti, a osobito spletu običaja i u božićnim pjesmama i melodijama. Posebno su božićni običaji, a napose božićne pjesme, u stanju iz godine u godinu pobuditi vjerničko doživljavanje Božića, u pripravljanju na blagdan i u slavljenju blagdana. Svi ti običaji i pjesme uvjetuju pun odjek Božića u osobnom proživljavanju, ali i u obiteljskom i društvenom životu. Običaji, naime, obnavljaju niz sadržajnih i ljudski vrijednih čina upravljenih očitovanju čovjekoljublja od čestitanja i darivanja do izmirenja zavađenih i novog poleta u obiteljskom življenju. Pjesme pak stvaraju ozračje radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.
Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Božićne pjesme odgajaju hrvatsku vjerničku dušu za kršćansku osjećajnost i suosjećanje. Razvijaju te stavove prema Isusu, Sinu Božjemu, rođenom kao dijete, ali i prema svim ljudima koji trpe. Odgajaju na djelotvornu solidarnost sa svom djecom svijeta koja dijele sudbinu maloga Isusa. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja.
U božićnim je pjesmama, naime, jasno naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, koga one često nazivaju Mladim kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje. Ipak te pjesme ne skrivaju krutu životnu stvarnost i neizvjesnost u kojoj su bili novorođeni Isus, Marija i Josip. Pogodilo ih je siromaštvo, odbijanje ljudi i neprijateljska prijetnja samoga kralja Heroda. Upravo tu i takvu stvarnost živjela su pokoljenja koja su stvorila te božićne pjesme i zatim mnoge druge generacije koje su pjesme pjevale. Jedva da su koje druge pjesme Hrvati prihvatili u takvoj mjeri kao božićne. U njima pronalaze izraz vlastite duše, povijesti i sadašnjosti. Istodobno dopuštaju da ih te pjesme odgajaju, oblikuju. Te su pjesme doista pjesme Božjega naroda koji se u njima prepoznaje, s njima poistovjećuje i upravo njima najbolje izražava svoju vjeru, cjelovito kršćansko vjerovanje, svoje kršćansko opredjeljenje, spremnost nastaviti Isusovo djelo među ljudima i danas.

HRVATSKI PUČKI OBIČAJI

Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svete Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.
Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna koja neposredno prethode Božiću i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova. Prema crkvenim regulama, od dana sv. Katarine počinje propisani četiri-tjedni post tj. počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana. Kroz adventsko vrijeme naša se razmišljanja i osjećaji kreću i u prošlost, sa sjećanjem na prvi Kristov dolazak, i u budućnost, s nadom u njegov ponovni povratak. Svako jutro drže se mise Zornice ili Rorate, a vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti pa stoga Božić ima značenje obnove i novog htijenja u vjerničkom životu ka samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala.
Slaveći mise Zornice narod je stvorio osobite adventske pjesme. Adventska pjesma Poslan bi anđel Gabrijel u stihovima proriče otajstvo Kristovog utjelovljenja i Marijinog bogomaterinstva.
Hrvatski puk adventsko vrijeme izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane od Svete Katarine, prvo čelo Božića tako da božićni krug pučkih običaja koji započinje s vremenom Adventa, a završava Svijećnicom i danom Sv. Blaža. U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti realna opasnost da preraste u puki ukras, da izgubi istinsku simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.
Nakon Svete Katarine slijede dani Svete Barbare (4. prosinca), Sveteog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove Svetog Nikole i Svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći darove djeci. Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni pak pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave. U današnje doba ovu službu preuzeo je Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga). Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja Božića. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.
Badnjakom se naziva jedan a u nekim krajevima i tri velika panja, koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Taj običaj također je pretkršćanskog porijekla, ali je vremenom zadobio kršćanske oznake. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.
U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st, a zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Uza to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Iako se u Hrvata običaj kićenja stabla javlja relativno kasno, kićenje doma zelenilom od davnine je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Božićno drvce, a negdje zelene grane, su osobito vidljiv božićni simbol. Okićeni borovi stoje danas po gradskim trgovima i pred javnim zgradama. U kućama i u stanovima oni su središte oko kojega se okuplja obitelj i darivaju djeca na Badnjak ili na Božić. Premda se može uočiti pretkršćanska ili nekršćanska pretpovijest tog njihovog unošenja božićnog drva ili zelenila u domove, danas su neizostavan znak slavljenja Božića. U osobit događaj obiteljskog zajedništva spada kićenje borova u kući, a pod bor se redovito stavljaju i jaslice ili koji drugi znak Božića.
Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja – noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. Na jaslice ukazuje reljef Kristovog rođenja u luneti trogirske katedrale, djelo majstora Radovana. Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st. U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici.
Od božićnih ukrasa spomenimo i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

 

BADNJAK

Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi “bdjeti”, jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Kako se u badnjoj se noći bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo. Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku napravljena svijeća – svijeća voštanica. Badnji dan ili Badnjak je bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Na Badnjak se u našim ruralnim hrvatskim krajevima ženska čeljad rano ustaje da na vrijeme, do zvuka večernjih zvona uspije sve u kući i oko kuće počistiti i pripremiti obilje svakojake hrane i to nemrsne za badnju večer i mrsne za sutrašnji Božić. Naime, na Badnjak nema objeda, jer se posti do večeri, a jede se samo navečer, ali i tada samo nemrsnu hranu. Večera na Badnjak je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji. Glavno jelo je u pravilu bakalar, ili u nedostatku bakalara, neka druga vrsta ribe. U nekim krajevima se u kući peku dva različito ukrašena kruha; jedan za Badnjak, a drugi za Božić. U drugim krajevima se peče samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o pojedinim krajevima naziva se: česnica, litanja, božić, krsnica, križica i dr. što je veći tim bolje, jer je to znak obilja u idućoj godini. U južnim krajevima se frigaju uštipci ili pršurate. Muška čeljad treba na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Posebna im je dužnost da kući donesu “badnjak”, kako se, ovisno o pojedinim krajevima, zove debeli panj ili klada koji se stavlja na ognjište, ili dugačka zelena grana koja se prislanja uz zid kuće u blizini ulaznih vrata. Svi poslovi trebaju biti posvršavani do večernje Zdrave Marije (večernjeg zvona), nakon koje domaćin objavljuje početak večere. U prostoriji u kojoj se blaguje na određeni se način rasprostire slama. Ona slama koja se stavlja pod stolnjak služi za gatanje. Koja žena izvuče dulju slamku imat će dulju kudjelju. Prije nego se započne s večerom, domaćin unosi badnjak (panj) u kuću čestitajući ukućanima, a oni mu zajednički uzvraćaju čestitke. Sve ide po tradicionalno ustaljenom ritualu, koji je karakterističan za svaku pojedinu sredinu, a često i za pojedinu obitelj. Večeru je valjalo završiti u predviđenom vremenu . Poslije večere, neko vrijeme se sjedi i priča za stolom, a potom se mlađa čeljad obično zaputi prema crkvi na polnoćku, a stariji odlaze na počinak. Vrhunac badnjeg bdjenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva “badnjaka” koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad – barem u nekim hrvatskim krajevima – domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić “Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer”! Na taj pozdrav slijedi odgovor: “I s tobom zajedno!” Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: “Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!” Odgovor glasi: “Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!” U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: “Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva”, a odgovara se: “I vi živi i zdravi bili!” Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima. Badnjak u gradu, sačuvao je tek dijelić seoskih tradicija, ali slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i čovjeku.

BOŽIĆ

Božić je blagdan mira. U mnogim krajevima je običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa se zove poldanica ili vela misa. Mlađa čeljad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svečanu haljinu. U kući na stolu treba čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa smokvama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan, a za stolom se treba naći čitava obitelj. Do iza ručka su svi ukućani na okupu, a popodne mlađa čeljad odlazi čestitati prijateljima i znancima. Ako na Božić pad kiša, vjeruje se da će roditi sve što se motikom okopava.
Značajan je i bogati božićni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu će se naći sve vrste voća, povrća i mesa, neobično obilje bilo brojem vrsta jela bilo količinom. Osobito su značajna peciva i božićni kruhovi, božićna pečenka, te hladetina. Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila “nesreća”, ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda “slučajno” prvi uđe u kuću.Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopće blagostanje čitavoga doma.
Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit Božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim općeprihvaćene pjesme u zbiru hrvatskih božićnih popijevki Radujte se narodi, izrazito naglašava pjesma iz okolice Šibenika, i to osobitu u pripjevu koji Isusa naziva “radošću, dikom i sladošću”:
Veselmo se ov čas, braćo premila,
jer je Diva noćas Sina rodila.
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
naša slodost, Spasitelju naš!
Svitlost u jedan čas bi svita svemu
kad Marija rodi u Betlemu,
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
Naša slodost, Spasitelju naš!
Pastiri, sad vi stada pustite,
ditiću malom svi skupno hodite,
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
naša slodost, Spasitelju naš.

BOŽIĆNI TJEDAN

Božićni tjedan, blagdan Sv. Stjepana, Sv. Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Stara godina, također su krcati božićnim događanjem koje prate osobiti pučki običaji: na Stjepanje ili Štefanje grupe mladića obilaze selo i s popratnim pjesmama čestitaju Stjepanima i Šteficama imendan; na Svetog Ivana, koji dolazi iza Stipanja, blagosivlje se vina, iznosi slama iz kuće i stavlja na voćke da bolje rode; na Nevinu dječicu, Mladence ili Herdoševo, dan iza Svetog Ivana, u mnogim je krajevima običaj da se s vrbovim šibama ljudi lagano udaraju šibanje, a nekoć i starohrvatsko “biranje kralja” te drugih narodnih dužnosnika.

NOVA GODINA

Da je Nova godina nekoć počimala na Božić kazuje i naziv za taj dan u nekim hrvatskim krajevima gdje se i danas naziva Mali Božić ili Mladi Božić. Taj običaj vuče korijen od vremena kad se i Nova godina slavila 25. prosinca. Tek se kroz 16./17. stoljeće provodi razdvajanje i Nova godina se opet pomiče na 1. siječnja, kako je svetkujemo i danas. Obiteljsko svetkovanje Nove godine vrlo je slično božićnom, s time da je Božić okrenut užoj obitelji, a Nova godina rodbini i prijateljima. Danas je iščekivanje Nove Godine izgubilo značajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu nego i na selu. Nisu se sačuvala ni stara čestitanja koja isprepliću poruku o događaju Božića s novogodišnjim dobrim željama članovima obitelji i njihovom materijalnom dobru. Suvremeno slavljenje Nove godine je opće; pripada svima, a ne samo kršćanima. Kako su narodni običaji gotovo zamrli, valjalo bi u tom slavljenju razvijati ljudske vrednote; osobito u čestitanju. Treba poći od činjenice da čestitanje popraćuje redovito gesta rukovanja, stisak ruku, a i ljubljenje uz riječi: “sretna ti Nova godina!”

TRI KRALJA

Božićni blagdani završavaju 6. siječnja, kada Crkva slavi Bogojavljenje. Ovim blagdanom Crkva se spominje dvaju događaja iz Isusova života. Prvi je Isusovo krštenje u rijeci Jordan pa se taj dan naziva i Vodokršće a u crkvu donosi krstiti voda s kojom se poslije blagoslivljaju polja i životinje. Drugi je pohod triju mudraca s istoka koji su se došli pokloniti malome Isusu donijevši mu darove, mirtu, zlato i tamjan. Na dan Bogojavljenja ili Sveta Tri kralja posljednji put pale se božićne svijeće i drvo badnjak, a blaguju se i određena božićna peciva. Blagdanom Tri kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. Toga dana se skidaju božićni ukrasi i u kući završava obiteljski božićni ugođaj. Tim danom završava se osobit period – tzv. “dvanaest dana”- dvanestodnevnica. I taj je blagdan obilježen počimanjem što se očituje blagoslovom kuća, koje obično počinje drugi dan iza Božića i traje do Sveta Tri kralja. Svećenik s dvojicom svojih pomoćnika, negdje nazvani glorijaci a negdje križari, obilaze i blagoslivljaju kuće, gdje ih dočekuju svečano obučeni ukućani, a na odlasku ih domaćin nagrađuje darovima, koji su nekada bili u naturi, a danas su obično u novcu. Nekoć se blagoslovljenom vodom škropilo po kući, staji, vrtu, polju, pčelinjaku itd. Uz Bogojavljenje je vezan i običaj ophoda tzv. zvjezdara, trojice dječaka koji su odjeveni kao tri “kralja” s rasvijetljenom zvijezdom. U tom običaju su prisutne kolede pa zvjezdari pjevaju božićne pjesme, ali i pjesme kojima se želi duhovno i materijalno dobro ljudima. Naravno, i ti ophodi su povezani s darivanjem čestitara.
Kršćansko značenje blagoslova domova temelji se na božićnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje blagoslovnu molitvu zazivom: “Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!”. Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova. Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji. Božićni krug običaja završava na Svijećnicu i blagoslovom grla na dan Svetog Blaža. Bez obzira na mnoštvo različitih običaja, s pravom se može reći da je Božić čisti obiteljski blagdan. U duhovnom svijetu Božić je mjera vrijednosti, mira, sloge, poštovanja doma, moralnih normi i obilja.

BOŽIĆNE PJESME

Uz božićne blagdane su vezane i brojne božićne pjesme i popijevke. Po izričaju i melodici se razlikuju one iz sjevernih od onih iz južnih krajeva Hrvatske. Jedne i druge se opet dijele na one koje se pjevaju u crkvi i one koje se pjevaju na neliturgijskim slavljima. Jedna od najpoznatijih pjesama iz južne Hrvatske je “U se vrime godišta”, a iz sjeverne “Narodi nam se kralj nebeski”. U neliturgijske pjesme spadaju i one koje pjevaju koledari i veseljaci idući od kuće do kuće navješćujući Božić, Mladence, Novu godinu i Sveta Tri kralja.
Radujte se narodi
Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!
Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva “Glorija” po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!

Kyrie Eleison
Kyrie eleison, eleison,
Isus se rodi u štalici
Pojte pastiri,
tamo se njemu poklonite.
Kriste eleison, eleison!
On za nas trpi čim se rodi
Pojte pastiri,
tamo se njemu poklonite.
Kyrie eleison, eleison!
U jasle mora da se skriva!
Pođite kralji,
tamo se njemu poklonite.

Svim na zemlji
Svim na zemlji mir, veselje,
Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješćuje
I glas s neba potvrđuje.
Dobre volje svaka duša
grijeha neka već ne kuša
Nego hvali, diči Boga,
Što je posl’o Sinka svoga.
Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim začetoga
Od Djevice rođenoga.

Veselje ti navješćujem
Veselje ti navješćujem,
puče kršćanski.
Jerbo se kralj u Betlemu
rodi nebeski.
Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi
Štuje, diči, jer je pravi
On naš Spasitelj
i Otkupitelj.
Pored njega stoji Majka,
Djeva Marija.
Pa sveg svijeta Spasitelja
lijepo povija.
Njeg doji i goji,
Uspavljuje njegujući
“Spavkaj, spavkaj” pjevajući
U toj štalici,
sve na slamici.

Oj, pastiri
Oj, pastiri, čudo novo
Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe
radi puka svog.
Betlem, evo, nije daleko,
Znajte da vam istinu rekoh:
U štalici prostoj leži djetešce
Na slamici oštroj,
kao janješce.
Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba siđe dolje radi grešnika
Rodi se u štali,
radi čovjeka.

U to vrijeme godišta
U to vrijeme godišta
Mir se svijetu navješta
Porođenjem Djetešca
Kom je Majka Djevica.
Anđeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljudma prosili.
Djeva Sina rodila,
Đavlu silu slomila,
Svijetu Spasa podala,
Nama majka postala.

Danas se čuje
Danas se čuje događaj novi
U zemlji našoj i jeste ovi
Braćo pastiri, pohitite
K Betlemskoj štali i vidite
Jedno nebesko Djetešce
U krilu majke Djevice.
Ta vam se sreća danas dogodi
Što vam se Janje nebesko rodi
Ovo je Janje ono milo
Koje je sav svijet izbavilo
Jedno nebesko Djetešce,
U krilu Majke Djevice!

Djetešce nam se rodilo
Djetešce nam se rodilo
U jasle se položilo
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Sin Boga Oca i Bog sam
S neba na zemlju siđe k nam
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Čista ga Djeva rodila,
I svojim mlijekom dojila
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.
Isus mu ime Otac da,
Da nas otkupi, posla ga
Isuse mileni, Bože moj
Srce ti dajem da sam tvoj.

Narodi nam se
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mučenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.

O Betleme
O Betleme, grade slavni od Boga
Najveći si ti od grada svakoga
Jer iz tebe nam izađe vojvoda
Isus dragi, Davidova poroda.
Marija ga, Djeva čista, porodi
I u jasle ona njega položi.
Dostojno se ona njemu poklanja,
I s veseljem srca svoga pozdravlja.

Veseli se majko Božja
Veseli se Majko Božja, puna milosti
veseli se i raduj se rajska svjetlosti
jer si noćas porodila
svojim mlijekom zadojila
Boga malahna.
Veselmo se i mi braćo ovdje zajedno
Al veselje neka naše bude pravedno
Svi se grijeha odrecimo
i srdačno utecimo
Svim vam Božić nazivamo
braćo ljubljena,
U stečenju vječnog zdravlja
od vas željena,
Kojega vam rođen dao
kako bude tko pitao
na dan današnji.

Tri kralja jahahu
Tri kralja jahahu
s onih sunčanih stran
tri dara nošahu
mir, zlato, tamijan.
Tri kralja dođoše
pred grad Jeruzalem
pitajuć za mjesto
gdje se rodi Isus.
Mariji rekoše:
zdravo, oj Djevice,
zdravo, oj Majčice,
nebeska Kraljice
Isus digne ruke,
drago im hvaljaše,
i nebeske dvore
njima obečaše.

Nebo daj oku
Nebo daj oku
zvijezdu visoku vidjeti
jer triju kralja
stazicu valja slijediti
Svijetla nebesa
čine čudesa rođenom
Anđeli svoju
pjesmicu poju malenom.
Kraljima zvijezda
u Betlem kaže stazicu
Po njoj su tako
spoznali lako štalicu.
Tamjan i zlato,
mast dragu na to uzeše
Slijedeći svjetlost,
od Boga milost, pođoše.
Došav u Betlem,
pred Kralja mladog padoše,
Darove svoje
Isusu kralju dadoše.

Pristupite vjerni
Pristupite vjerni u radosnom slavlju
Dođite, dođite u Betlehem.
Pogledajte mladog, anđeoskog Kralja
Dođite na poklon, dođite na poklon,
Dođite na poklon Gospodu!
Ponizni pastiri ostaviše stado
Gle, radosni hite k jaslicam.
Kličući hajdmo, požurimo s njima,
Dođite na poklon, dođite na poklon,
Dođite na poklon Gospodu!

Dvorani neba
Dvorani neba
proniješe glase narodom
Isus se rodi,
spasenje plodi porodom.
Betlem je mjesto
u kome čisto Djetešce
rodi se za nas
otkupi da nas, Janješce.

Spavaj mali Božiću
Spavaj mali Božiću, buj, buj, buj.
Spavaj neba kraljiću, tuj, tuj, tuj.
Tako piva sad Divica
Sinka Božjeg porodica,
tuj, tuj, tuj.
Spavaj lipi cvitu moj, buj, buj, buj.
Spavaj rožmarinu moj, tuj, tuj, tuj.
Spavaj, spavaj ružičice,
Puka tvoga ljubičice,
tuj, tuj, tuj.
U tranjavoj štalici, buj, buj, buj.
Na hlađanoj slamici, tuj, tuj, tuj.
Zimu trpiš u jaslicah,
Kano odveć sirotica,
tuj, tuj, tuj.
Spavaj dite maleno, buj, buj, buj.
Radošću dočekano, tuj, tuj, tuj.
Tebe dvore svi anđeli,
Kerubini s arhanđeli,
tuj, tuj, tuj.

POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL
Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj joj ovo reče:
“Oj, zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.
Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh ce Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
Sina ćeš ti porodit,
Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit ce Božji Sin
i pravi Bog i Gospodin.”

Cropatriot forum

Svima od srca želim čestit Božić i sretnu Novu godinu.a ja se sa novim i još zanimljivijim postovima vraćam nakon završetka nadolazećih blagdana!

Želim Vas ovaj put obavijestiti da smo otvorili svoj forum na adresi:

http://cropatriot.forumcroatian.com,te ukoliko želite diskutirati o ratnim i svekolikim temama slobodno se registrirajte i postajte!

Sudili u “Krajini”, a sada su u hrvatskoj vlasti

Bivši suci iz “Krajine” danas su dužnosnici u hrvatskoj lokalnoj vlasti

 

ŽELJKO GRGURINOVIĆ

SISAK – Braniteljske udru­ge i pojedinci u Glini. Dvoru i ostalim dijelovi­ma županije i izražavaju negodovanje zbog politič­ke aktivnosti onih koje su na okupiranom području u srpskoj paradržavi bili na istaknutom položaju.

Pritom upiru prstom u Niikolu Sužnjevića i Niko­lu Carića, ali i druge koji su sada u nekome tijelu na državnoj županijskoj gradskoj i općinskoj razini.

Istražni sudac Nikola Sužnjević u vrijeme tzv. SAO Krajine bio je “istražni sudija”, o čemu postoji opsežna dokumentacija, zaplijenjena u Oluji.

O njemu je bilo govora i nedavno u emisiji neke TV­kuće u kojoj su branitelji, Istina, anonimno, opisiva­li kako je u okupiranoj Gli­ni navodio SAO-milicajce da ruku zarobljene hrvat­ske branitelje.

Vodio je i istražni postu­ pak protiv zarobljenih boš 1 njačkih civila uhvaćenih 1 na putu u Bihać i Cazin, a prema tvrdnjama jed nog od njih, morao je pla­titi “kauciju” 3000 DEM j da bi bio pušten, ali niti je pušten niti je “kauciju” dobio natrag.

Posao i mandat

Sužnjević je pred Oluju otišao iz Hrvatske. a kada l se vratio politički se aktivirao.

Dosad je bio županijski vijećnik, a sada je gradski vijećnik u Glini. Donedav­no je bio zaposlenik Ureda za prognanike u Sisku.

Branitelji pitaju tko mu je omogućio takve pogod­nosti. Njihov upit sto­ji i na internetskoj stranici http://www.domovinskirat.com.

Nikola Carić iz Dvora u proteklom je mandatu bio općinski načelnik u Dvoru, a – sada je . Član Poglavarstva.

I on je na dužnosti u lokalnu samoupravu došao nakon povratka iz Srbije, u koju je dospio bje­žeći pred Olujom.

Kazna Hrvatima
Tijekom okupacije bio je”krajinski” sudac u Glini. Osudio je i jednog Hrva­ta, Mirka Kreštalicu. na 11 godina zatvora jer je sa slo­bodnog teritorija došao vidjeti svoju kuću na pod­ručju koje su nadzira­li Srbi. O tome smo pisa­li. a Kreštalica je nedavno preminuo.

Kada se Carić vratio u Hrvatsku i došao na duž­nost općinskog načelnika. na jednoj sjednici. prema izjavi Stojana Ćoje Krnjai­ća, bivšeg predsjednika Općinskog vijeća Dvora, Carić je skupini vijećnika, medu kojima i Krnjaiću, koji nisu glasovali za nje­gov prijedlog. rekao da su “izdajnici srpstva”.

Krnjaić ga je nižio i Carić je nepravomoćno osude n na Općinskom sudu i treba platiti odštetu te parnične troškove.

Večernji list

“Kapetan Dragan” na Banovini ljeto 1991.+dokumenti o napadu na hrvatske civilne i vojne ciljeve

PRILOŽENA DOKUMENTACIJA

01. A 055-001 (.pdf)- ‘Crveni Krst RSK’: ‘spisak djece poginulih boraca u vojsci za područje opština Kostajnica (37 ), Petrinja ( 67 ), Glina ( 90 ) i Dvor na Uni ( 44 )’

02. A 071-022 – ‘ Spisak poginulih boraca Glina’

03. A 212-002 (.pdf) – Službeni vojni list JNA – Brojni ukazi o unapređivanjem i umirovljenjima

04. Pisana izjava Čedomira Stefanovića od 13.09.1991.

05. A 301-061 (.pdf)– ‘ Naredba br. 18.’ ‘Ratnog štaba Dvor na Uni, odsjek za saobraćaj i veze, upućen svim komandirima četa’.

06. A 301-062 (.pdf)– ‘ Republika Srbija – SAO Krajina – Centar za obuku ”Šamarica” Čavić Brdo: Spisak vojnika upućenih na obuku dana 13.07.1991.’

07. A 301-063 (.pdf)- ‘Ratni štab narodne zaštite Dvor i naređenje komandantima bataljona za 16.07.1991. do 20.07.1991. o rasporedu jedinica po položajima’

08. A 301-064 (.pdf) – ‘Ratni štab Dvor i naredba br. 43.’

09. A 301- 064 A (.pdf) – ‘Ratni štab Dvor: Naredba br. 46.’

10. A 301-065 (.pdf) – ‘Bilten 33. Pješadijske brigade – Dvor na Uni: Spisak ranjenih boraca 26.07.1991. – 16.11.1994.’

11. A 301-066 (.pdf) – ‘Ratni štab Dvor : Naredba br. 48’

12. A 301- 066 A (.pdf) – ‘Ratni štab Dvor: Naredba br. 59.’

13. A 301-067 (.pdf) – ‘Izvršno vijeće SO Dvor: Rješenje o izmjeni i dopuni Rješenja o imenovanju ratnog štaba narodne zaštite opštine Dvor’

14. A 301-068 (.pdf) – ‘Ratni štab Dvor: Naredba br. 60.’

15. A 301-069 (.pdf) – ‘Kapetan Dragan: Izvještaj iz Gline’

16. A 301-070 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Ratni štab opštine Dvor: Naređenje povodom anarhije, samovolje u općini Dvor’

17. A 301-071 (.pdf) – ‘Predsjedništvo SO Dvor i Ratni štab Dvora: Rješenje o imenovanju u Ratni štab Banije i Korduna’

18. A 301-073 (.pdf) – ‘Predsjedništvo SO Dvor i Ratni štab Dvora: Rješenje o imenovanju u ratni štab Banije i Korduna’

19. A 301-074 (.pdf) – ‘Predsjedništvo SO Dvor i ratni štab Dvora: Suglasnost za imenovanje Dušana Jovića iz Gline za komandanta ratnog štaba Banije i Korduna’

20. A 301-075 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Ratni štab opštine Dvor: Izvještaj br. 1/Š za utorak 23.07.1991.’

21. A 301-076 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Ratni štab opštine Dvor: Zapisnik sastanka komandanta bataljona održan 24.07.1991. u 19 00’

22. A 301-077 (.pdf) – ‘Dvor na Uni – Jedinica za posebne namjene: Izvještaj o napadu na selo Unčane’

23. A 301-078 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Jedinica za posebne namjene Knin: Izvještaj o napadu na selo Strugu’

24. A 301-079 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Jedinica za specijalne namene: Izvještaj o napadu na crkvu Sv. Katarine u selu Divuši’

25. A 301-080 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina -Knin: Izvještaj o napadu na Kozibrod’

26. A 301-081 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Jedinica za specijalne namene: Izvještaj o napadu na Divušu i Golubovac Divuški’

27. A 301-082 (.pdf) – ‘Komanda III Bataljona I Brigade Dvor: Izvještaj ratnom štabu za izvršenje zadatka “‘Žaoka”‘

28. A 301-083 (.pdf) – ‘Ratni štab Dvora: Izvještaj o akciji provedenoj dana 26.07.1991.’

29. A 301-084 (.pdf) – ‘Ratni štab opštine Dvor: Naredba br. 93.’

30. A 301-085 (.pdf) – ‘Ratni štab opštine Dvor: Naredba br. 97.’

31. A 301-086 (.pdf) – ‘Ratni štab opštine Dvor: Naredba br. 98.’

32. A 301-087 (.pdf) – ‘Ratni štab Dvor: Naredba br. 99 (k-dantu bat. Mitić M.)’

33. A 301-088 (.pdf) – Glina: ‘Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

34. A 301-089 (.pdf) – Glina: ‘Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

35. A 301-090 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina: Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

36. A 301-091 (.pdf) – Glina: ‘Izvještaj o napadu na policijsku postaju u Glini’

37. A 301-092 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Jedinica za specijalne namjene: Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

38. A 301-093 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Jedinica za posebne namene: Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina ‘

39. A 301-094 (.pdf) – ‘ Republika Srbija k- SAO Krajina – Jedinica za posebne namene – : Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

40. A 301-095 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina: Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

41. A 301-096 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina: Jedinica za specijalne namjene: Izvještaj o napadu na policijsku postaju Glina’

42. A 301-097 (.pdf) – ‘Republika Srbija – SAO Krajina – Jedinica za posebne namjene: Izvještaj o toku akcije zauzimanja policijske stanice u Glini 26. i 27.07.1991.’

43. A 301-098 (.pdf) – ‘Načelnik Ratnog štaba Dvor: Zahtjev Izvršnog vijeću SO Dvor za razrješenje od dužnosti načelnika ratnog štaba (pojašnjenje razloga u 6 točaka)’

44. Ante 001 Iskaz svjedoka M.V.

45. Ante 002 Iskaz svjedoka M.B.

46. Ante 003 Iskaz svjedoka V.B.

47. Ante 004 Iskaz svjedoka D.L.

48. B 001-002 – Internet dokument: Iz emisije ‘Kažiprst’ Radija B92, emitirane 26.ožujka 2003. ( http://www.b92.net/promo/najlepsi_auto/popup.php?cat=2&car=reno_klio&no=2 )

49. B 001-011 – Internet dokument: Zapovjedni lanac i pripadnici srpskih postrojbi ‘Crvene beretke’ i ‘Knindže’http://www.hlc.org.yu/srpski/Haski_tribunal/Sudjenje_Milosevicu/Transkripti.php?file=861.html

50. B 001-014 Internet dokument: Transkript svjedočenja Dragana Vasiljkovića (kapetan Dragan) u slučaju Milošević održanog 19. i 20. veljače 2003. u Haagu (http://www.hlc.org.yu/srpski/Haski_tribunal/Sudjenje_Milosevicu/Transkripti.php?file=861.html )

51. B 001-016 Internet dokument: Članak objavljen u srbijanskom tjedniku ‘VREME’ br. 786 pod naslovom ‘Portret savremenika – Kapetan Dragan’ (http://www.vreme.com/cms/view.php?id=440796 )

52. B 001-018 Članak objavljen u srbijanskom glasilu “OSMICA”, od 06.08.1991. pod naslovom ‘Borbe za oslobađanje banije- OPERACIJA ŽAOKA’

53. B 001-019 Internet dokument: Članak objavljen u srbijanskom tjedniku ‘VREME’ br. 638 pod naslovom ‘Ekskluzivno – dokumenti o Jedinici za specijalne operacije: Vukovi i Zmije’ ( http://www.vreme.com/cms/view.php?print=yes&id=336129 )

54. B 001-031 Članak objavljen u srbijanskom glasilu “OSMICA”, od 06.08.1991. pod naslovom ‘SRPSKI RAMBO – Ratna slava kapetana Dragana’

55. Doc 004 Srpski genocid protiv hrvatskog naroda u Pounju i razaranje njegove kulturno-povijesne baštine (Sinteza prikupljenih svjedočenja o stradanju Hrvata u Pounju od srpske agresije u ratu 1991/92.)

56. Doc 146 Banovina (Banija): zemljopisni položaj i obilježja i povijesni osvrt

57. IB 8795789 Glina 26.06.1991. – Iskaz branitelja

58. IB 5986532 Glina 26.06.1991. – Iskaz branitelja

59. IB 5789874 Glina 26.06.1991. – Iskaz branitelja

60. IB 5963781 Pounje 26.07.1991. – Iskaz branitelja

61. IB 5869741 Pounje 26.07.1991. – Iskaz branitelja

62. IB 7387196 Pounje 26.07.1991. – Iskaz branitelja

63. IB 7487132 Pounje 26.07.1991. – Iskaz branitelja

64. Fotografije Set od 93 fotografije iz 1991. 1993. i 1995.

65. Video materijal Alfa centar u Bruškoj u trajanju od cca 3 sata

66. Video materijal Sažeto o kapetanu Draganu – sedam sažetaka ( 1,  2,  3, 4,  5,   6,  7) iz raznih izvora u trajanju od cca 20 minuta

 

 

PREGLED TERORISTIČKIH DJELATNOSTI

 

Prvu oružanu akciju protiv Hrvata i Hrvatske na području Banovine srpski teroristi su izveli 24.-26.06.1991. s ciljem zauzimanja policijskih postaja Dvor na Uni i Glina (A 301-060). Dvor na Uni su bez otpora zauzeli a potom blokirali sve prilaze mjestu. Pri napadu na PP Glina srpski su teroristi ubili tri osobe, a ranili 10. Iz Gline su u zatočeništvo u Knin odveli su 17 osoba – 16 hrvatskih redarstvenika i jednog civila (IB 8795789, IB 5986532, IB 5789874).

 

28. lipnja 1991. glinska policijska postaja stavljena je pod nadzor MUP-a RH. Mile Martić u Kninu najavljuje delegaciji glinskih Srba da će u Glinu uskoro stići kapetan Dragan sa ‘specijalnom jedinicom’ i da će se situacija srediti (A 301-060). 09.07.1991. pripadnici JNA izveli su tenkovsku blokadu te postaje čime su otežane provedbe svakodnevnih policijske obveze i poslovi.

 

“ŽAOKA”

Svoju drugu zločinačku akciju srpski su teroristi nazvali “ŽAOKA” (A 301-080; A 301-081; A 301-082). Strateg ove operacije je Dragan Vasiljković poznat i kao kapetan Dragan (A 301-069; A 301-076; A 301-083, B 001-018, B 001-031), a u svemu su sudjelovali i predsjednici tzv. ratnih štabova Dvora (Bogdan Vajagić), Gline, Hrvatske Kostajnice, te ministar tzv. SAO Krajine Milan Martić (A 301-075).

 

Polazna baza srpskih terorista nalazila se na Čović brdu u tzv. Centru za obuku ‘Šamarica’ (A 301- 062, A 301- 079, A 301- 080, A 301- 081, A 301- 083, A 301-091) a baze manjih teroristički skupina pri samim napadima na hrvate bile su smještene u selima Šegestin (A 301- 079, A 301-081), Gornji Javoran (A 301-078).

 

Uvid u rad i sastav tzv. Ratnog štaba Banije i Korduna i tzv. Ratnog štaba Dvora na Uni (A 301-098) vidljiv je iz dokumenata A 301- 067, A 301- 071, A 301- 072,A 301- 074, A 301-076 i A 301-098. Sadržaj pojedinih Naredbi dostupan je uvidom u dokumente: A 301- 061, A 301- 063, A 301- 064, A 301-064A, A 301- 066, A 301-066A, A 301- 068, A 301-070).

 

Provedba ove akcije je započela u petak, 26.07.1991. u 10 sati, a odvijala se na dvije lokacije, na području grada i općine Glina i pravcem od Dvora prema Hrvatskoj Kostajnici uz rijeku Unu.

 

Pounje

Jedan pravac srpskog terorističkog napadaja odvijao se uz rijeku Unu, sjeveroistočno od Dvora na cesti za Hrvatsku Kostajnicu (IB 7387196, IB 7487132) i za zadatak je imao ovladavanjem naseljenih mjesta Zamlača (A 301- 082, A 301-083; A 301-086, IB 5963781), Struga (A 301-078; A 301-079; A 301-081; A 301-082; A 301-083; A 301-086, B 001-016, IB 5963781, IB 6497432, IB 5869741), Unčani (A301-077; A 301-083), Kuljani (A 301-082; A 301-083; A 301-087), Golubovac (A 301-079; A 301-081; A 301-083), Divuša (A 301-079; A 301-081; A 301-083), Skela (A 301-080; A 301-083), Kozibrod (A 301-060; A 301-080; A 301-083), Volinja (A 301-083; A 301-084; A 301-087).
Pri napadu na ova mjesta srpski su teroristi uništavali katoličke sakralne objekte prema ranije utvrđenom planu (A 301-079; A 301-081). Masakrirano je 20 Hrvata, dok su ostali civili korišteni kao ‘živi zid’ pri sukobu s hrvatskom policijom (Ante 002, Ante 004, Doc 146). Nezapamćen zločin počinjen je nad ranjenim Hrvatima u dvorskoj bolnici u nazočnosti i odobravanje ravnatelja dr. Vese Vukote (doc 04).
Pri napadu na pounjske Hrvate angažirano je oko 800 naoružanih srpskih terorista (A 301-083) među kojima i 50 pripadnika ‘milicije’ i 50 ‘specijalaca’ tj. pripadnika tzv. jedinice za posebne namjene iz Knina te nepoznat broj pripadnika JNA. Ovim pravcem operacije “ŽAOKA” zapovijedao je Bogdan Vajagić. Osim zločina počinjenih nad Hrvatima – civilima i policajcima Pounja i njihovom imovinom srpski su teroristi počinili brutalni zločin nad hrvatskim ranjenicima smještenim u dvorskom Domu zdravlja kao i nad uhićenicima zatvorenim u tamošnjoj policijskoj postaji (A 301-083; A 301-098).

 

Uvidom u raspoložive dokumente među sudionicima terorističkog napada na hrvatsko pučanstvo i mjesta uz rijeku Unu bili su i:

Glinsko područje

U drugom pravcu srpskog terorističkog napadaja “Žaoka” bilo je angažirano oko 700 srpskih terorista među kojima pripadnici ‘milicije’ i ‘specijalci’ tj. pripadnici tzv. jedinice za posebne namjene iz Knina a kojima je neposredno zapovijedao Dragan Vasiljković zvan kapetan Dragan (B 001-014, B 001-018). Njihov je zadatak bio zauzeti glinsku policijsku postaju i ovladati Glinom (A 301-060; A 301-083; A 301-088), Viduševcem (A 301-088; A 301-092; A 301-093), Jukincem (A 301-089; A 301-092; A 301-095).
Pri napadaju na policijsku postaju u Glini srpski su teroristi u sprezi s pripadnicima JNA izveli ranije osmišljeni i dogovoreni napad na tenk JNA (A 301-089; A 301-092; A 301-095; A 301-096). Pri napadu na Viduševac srpski teroristi i pripadnici JNA uništili su katoličku crkvu i mjesnu školu prema ranije utvrđenom planu (A 301-092).

 

Djelomičan uvid u tijek i dinamiku izvođenja terorističke akcije “ŽAOKA” nazire se iz Izjava i Izvještaja srpskih terorista podnošenih neposredno po ispunjenju postavljenih ciljeva u Pounju (A 301- 060, A 301- 077, A 301- 078, A 301- 079, A 301- 080, A 301- 081, A 301- 082, A 301-083 i A 301-098) i glinskom području (A 301-088; A 301-089; A 301-090; A 301-091; A 301-092; A 301-093; A 301-094;A 301-095; A 301-096 i A 301-097).

 

Tijekom srpskog terorističkog napada na PP Glina smrtno je stradao njemački novinar Egon Skotland.

 

Po završetku srpske terorističke akcije “ŽAOKA” dolazi do međusrpskih optužbi i obračuna zbog gubitaka u ljudstvu (A 301-065 /najmanje 17 ranjenih/) i propusta a traže se ostavke od odgovornih osoba (A 301-083; A 301-098).

 

 

POPIS SUDIONIKA SRPSKIH TERORISTIČKIH AKCIJA NA
BANOVINI, LJETA 1991. I NJIHOVIH POMAGAČA

A

ADAMOVIĆ, (Milivoj) Nikola (r. 08.04.1965., G. Mliniga) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

ARBUTINA, Dragan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

ARBUTINA, Mirko – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

B

BABIĆ, Milan – (A 301-060, B 001-014, B 001-016)

BEKIĆ, (Vladimir) Borivoje ‘Boro’ (r. 10.10.1958., Glina) – Posredovao u dopremi i raspodjeli naoružanja Srbima Banovine (A 301-060, IB 8795789, IB 5986532)

BELAJAC, Ilija – Komandir jednog voda ‘Divnjakinjine jedinice’ (A 301-060)

BIJELAC, (Miloš) Nikola (r.05071958., D. Javoranj) – Član Ratnog štaba Dvor, Načelnik SUP-a Dvor, ranjen 26.07.1991. (A 301- 065, A 301- 067, A 301-083)

BIJELIĆ, Mirko – Pripadnik dobrovoljačke jedinice od cca 80/90 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

BOBERA ili BOBARA, Dušan – Operativac pri Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu zadužen za opskrbu i nabavke te strojevu obuku (A 055- 001, A 301-060)

BOLJANIĆ, Nikola (iz Dvora) – Načelnik Ratnog štaba Dvor (A 301- 064, A 301-064A, A 301- 066, A 301- 067, A 301- 075, A 301- 076, A 301- 085, A 301- 086, A 301-098)

BORIĆ, Grujica – (B 001-014)

BOROJEVIĆ, Stevo – Jedan od tri komandira specijalne jedinice od cca 80 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

BOROMISA, Rajko – Komandir jednog voda ‘Divnjakinjine jedinice’ (A 301-060)

BOŽIĆ, Rade – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’, prošao obuku u Golubiću kod Knina (A 301- 079, A 301-081, B 001-011, B 001-014)

BOŽOVIĆ, RAJO – (B 001-002)

BOŽOVIĆ, ? – (A 301-060)

 

C

CRLJENICA, Rade – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

CVETOJEVIĆ, Rade (iz Dvora) – Pomoćnik načelnika Ratnog štaba Dvor, komandant III. bataljuna I. brigade (A 301- 067, A 301- 076, A 301-082)

 

Č

ČAVIĆ, Nikola (iz Dvora) – Član Ratnog štaba Dvor zadužen za ekonomat (A 301-067)

ČAVIĆ, Jovo – Jedan od tri komandira specijalne jedinice od cca 80 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

ČAVIĆ, Željko – Jedan od tri komandira specijalne jedinice od cca 80 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

 

Ć

ĆORKOVIĆ, Slobodan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

D

DEVETAK, Ljuban – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik II. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

DIVJAKINJA, Stanko ‘Cane’ – Sudjelovao u napadu na PP Glina 26. lipnja (zapovijedao s preko 400 srpskih terorista); Komandant terorističke jedinice (oko 170 naoružanih osoba) osnovane 15.07.1991. u selu Obljaju (A 301-060, IB 8795789)

DOBROTA, Milan – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301-095)

DODOŠ, (Aćim) Mile (r. 15.07.1951., Grmušani) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

DRAGELJEVIĆ, Milan – Komandir voda veze (A 301-076)

DROBNJAK, (Žarko) Bojan – Potporučnik JNA, tenkist, srpnja 1991. u Glini je u sprezi s srpskim teroristima sudjelovao u pripremi i provedbi ranije osmišljenog napada na tenk JNA, naredbom broj 7-173 Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ od 14. decembra 1991. godine izvanredno je unaprijeđen u čin ‘poručnika oklopnih i mehanizovanih jedinica’ s danom 11.11.1991. (A 212- 002, A 301- 089, A 301- 092, A 301- 095, A 301-096, B 001-014)

 

Đ

ĐERMANOVIĆ, Đuro – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

F

FILIPOVIĆ, Dragan ‘major Fićo’ – Nižerangirani pripadnik Srbijanske državne ‘bezbednosti’ (A 301-069, B 001-002, B 001-014, B 001-019)

 

G

GRABUNDŽIJA, Savan dipl. pravnik (iz Donje Oraovice) – Član Ratnog štaba Dvor zadužen za ‘saobraćaj i veze’, član Ratnog štaba Banije i Korduna zadužen za politički rad (A 301- 067, A 301- 072, A 301-098)

GAŠIĆ, dr. Darko – liječnik bolnice u Dvoru u vrijeme počinjenja zločina nad ranjenim Hrvatima u bolnici (Ante 002)

GRČIĆ, Radovan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

GRNOVIĆ, Mićo – (A 301-060)

 

H

HERCEG, Zoran – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301- 091, A 301-097)

 

I

IĆITOVIĆ, (Nebojša) Milan (r. 1968., G. Bjelovac) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

ILIĆ, (Milivoj) Miladin (r. 28.09.1955., Kotor Varoš) – Pripadnik srpske terorističke postrojbe koja je, 26.06.1991. izvele oružani napad na policijsku postaju Glina kojom prilikom je i poginuo (A 071-022)

IVANOVIĆ, Miloš (iz Hrtića) – Član Ratnog štaba Dvor – oficir za ‘bezbjednost’ (A 301- 067, A 301- 076, A 301-098)

IVANOVIĆ, Živojin ‘Crnogorac’ , ‘Žika’ (iz Fulnoga kod Novog Sada) – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’, prošao obuku u Golubiću kod Knina (A 301- 060, A 301- 088, A 301- 091, A 301- 092, A 301- 093, A 301- 094, A 301-097, B 001-002, B 001-011, B 001-014, B 001-016, B 001-019)

 

J

JANOŠEVIĆ, Marijan (iz Dvora) – Član Ratnog štaba Dvor zadužen za informiranje (A 301-067)

JELIĆ, Nebojša ‘Piksi’ – Komandir jednog voda ‘Divnjakinjine jedinice’ (A 301-060, IB 5986532)

JOKA, (Petar) Mila, (r. 17.09.1950., Dvor) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

JOVANOVIĆ, ZVEZDAN ‘Zveki’ – (B 001-002, B 001-011, B 001-014, B 001-019)

JOVIĆ, dr. Dušan (iz Gline) – Predsjednik skupštine općine Glina; komandant srpskog ‘Ratnog štaba Banije i Korduna’ (A 301- 060, A 301-074, B 001-016, IB 8795789)

 

K

KAČAR, (Mile) Dušan (r.16.06.1958., Javnica) – Komandant I. voda III. čete, III. bataljuna I. brigade, ranjen 26.07.1991. (A 301- 065, A 301- 082, A 301-083)

Kapetan Dragan – vidi pod VASILJKOVIĆ, Dragan

KARAPANDŽA, Milan – Komandir vojne policije (A 301- 060, A 301-076, B 001-019)

KARAPANDŽA, ? – Jedan od tri komandira dobrovoljačke jedinice od cca 80/90 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

KEPČIJA, Mirko – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

KLADAR, Borislav – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

KNEŽEVIĆ , – Zamjenik Nikole Sundaća komandira diverzantskog voda (A 301-098, B 001-014?)

KOMAZEC, Goran – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ -narednik (A 301- 079, A 301-098)

KRAJČINOVIĆ, Vojo – Operativac pri Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu zadužen za ‘vozni park’ (A 301-060)

KRNJAJIĆ, LJubomir – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

L

LEKA, Neven (od Obrovca)- Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301- 060, A 301-096)

LYNCH, Mark – Englez, pilot, nekad pripadnik Crvenih beretki britanske armije, na poziv Dragana Vasiljkovića sudjelovao je pri organiziranju kampa za obuku srpskih terorista u Golubiću kod Knina travnja/svibnja 1991. (B 001-014)

 

LJ

LJILJAK, (Mirko) Milan (r.11.12.1965., Sisak) – Pripadnik jedne od srpskih terorističkih postrojba koje su, 26.07.1991. pod zapovjedništvom Dragana Vasiljkovića zvanog kapetan Dragan izvele oružani napad na policijsku postaju Glina kojom prilikom je i poginuo (A 071- 022, A 301-060)

LJUBIŠIĆ, Nenad – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

M

MARTIĆ, Duško – (A 301-060)

MARIĆ, (Mire) Nenad (r. 19.12.1966., Dvor) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

MARTIĆ, Milan – Ministar obrane SAO Krajine (A 301- 060, A 301-075, B 001-014, B 001-016, Ante 003)

MARTIĆ, Siniša ‘Šilt’ – (A 301-060)

MEANDŽIJA, Milorad – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

MEDAKOVIĆ, Saša ‘Sale’ – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301- 089, A 301- 090, A 301- 092, A 301-095, B 001-014)

MENIĆANIN, (Stanko) Nenad (r. 07.03.1953., Dvor) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

MIJOVIĆ, Vasilije ‘Vaso’ ili ‘Ladni’ – (B 001-002, B 001-014, B 001-019)

MILANČEVIĆ, Milan – Komandir voda od oko 28 ljudi specijalne policijske jedinice kojom je zapovijedao Željko Sanader (A 301-060)

MILETIĆ, Simo (iz Udetina) – Načelnik centra za obuku ‘Šamarica’, komandir specijalne jedinice, član Ratnog štaba Dvor (A 301- 060, A 301- 062, A 301- 067, A 301-076)

MITIĆ, Miladin – Komandant II. bataljuna II. brigade (A 301- 064, A 301- 076, A 301- 083, A 301- 084, A 301-087)

MOMČILOVIĆ, Duško – (A 301-060)

MOMČILOVIĆ, Đujo – Komandir jednog voda ‘Divnjakinjine jedinice’ (A 301-060)

MRĐENOVIĆ, Rade (iz Matijevića) – Član Ratnog štaba Dvor – oficir za ‘bezbjednost’ (A 301-067)

MUJIĆ, ? – jedan od dvojice vezista u Centru ‘Šamarica’ (A 301-060)

NOVAKOVIĆ, Božo – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ – pomoćnik Rade Božića (A 301- 079, A 301-081)

 

N

NOŽINIĆ, Nikola – Operativac pri Ratnom štabu Dvora (A 301- 064, A 301-076)

NUŽDA, (Milan) Boris (r. 11.04.1961., Dvor) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

 

O

OLUIĆ, Dragan – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301-090, B 001-011, B 001-014, B 001-019)

ORLOVIĆ, (Milan) Predrag (r. 23.07.1965., Dvor) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065, Ante 004)

ORLOVIĆ, Stevo ‘Braco’ – Komandant I. bataljuna I. brigade (A 301- 076, A 301- 082, A 301-083)

OSTOJIĆ, Branko – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

OSTOJIĆ, Dušan – Jedan od tri komandira dobrovoljačke jedinice od cca 80/90 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

OSTOJIĆ, Pero – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

OSTOJIĆ, Zoran – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

OSTOJIĆ, Željko – Pripadnik specijalne jedinice od cca 80 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

 

P

PAPRICA, Milorad – (A 301-076)

PASPALJ, Mile – Komandir jednog voda ‘Divnjakinjine jedinice’ (A 301-060, IB 5789874)

PAŠIĆ, (Josip) Milan (r. 30.10.1952., Pakovac) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

PODUNAVAC, (Đuro) Jovan (r. 01.12.1965., Dvor) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

POPOVIĆ , Mića – Komandant bataljuna (A 301- 064, A 301- 079, A 301-083)

POPOVIĆ, Miloš – Komandant I. bataljuna II. brigade (A 301-076)

POPOVIĆ, Mišo – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301- 079, A 301-098)

POPOVIĆ, Petar – Komandant II. bataljuna I. brigade (A 301-076)

PRALICA, Dušan (nastavnik iz Dvora) – Radio u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čavić brdu – zadužen za ‘štampu’ i političko-taktičku obuku (A 301- 060, A 301-076)

PRERADOVIĆ, Vera (r.1971.) – (A 301-060)

PUPOVAC, Nikola – (A 301- 091, A 301-094, B 001-011, B 001-014, B 001-019)

 

R

RADIŠEVIĆ, Jovo – Pripadnik dobrovoljačke jedinice od cca 80/90 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

RADOJČIĆ, Vlado – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik II. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

RAJŠIĆ, Simo dipl. ing. (iz Dvora) – Predsjednik predsjedništva Skupštine općine Dvor, član Ratnog štaba Dvor, član Ratnog štaba Banije i Korduna (A 301- 071, A 301- 072, A 301-074)

RAKAS, (Mile) Predrag (r. 10.09.1970., Matijevići) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

RAPAIĆ , – kapetan JNA (A 301-092)

RAPIN, ? – Jedan od tri komandira dobrovoljačke jedinice od cca 80/90 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301-060)

RESANOVIĆ, Nikola – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade, komandir čete Jovac (A 301- 062, A 301-082)

RESANOVIĆ, LJ. – Komandant bataljuna (A 301-064)

ROKSANDIĆ, (Lazo) Branko (r. 01.07.1966., Šamarički Brđani) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

ROKSANDIĆ, (Dmitar) Milan (r. 23.07.1955., Širakarica) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

 

S

SAMARDŽIJA, Gojko (iz Dvora) – Član Ratnog štaba Dvor, komandant TO Dvor (A 055- 001, A 301- 067, A 301-083)

SAMARDŽIJA, Ljuban – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

SANADER, Dragan – Zamjenik načelnik centra za obuku ‘Šamarica’ (A 301-060)

SANADER, Željko – Komandir specijalne policijske jedinice od cca 80 osoba smještenih u Centru za obuku ‘Šamaricu’ (A 301- 060, A 301- 076, A 301- 082, A 301-083)

SAVIĆ, (Rade) Milan (r. 02.10.1961., Ćore) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

SIMATOVIĆ, Franko ‘Frenki’ – Pomoćnik Jovice Stanišića, šefa Srbijanske državne ‘bezbednosi’ (A 301-069, B 001-002, B 001-011, B 001-014, B 001-019)

SIMIĆ, Nikola – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301-092, B 001-019)

SLAVNIĆ, ? – kapetan, komandir jednog voda ‘Divnjakinjine jedinice’ (A 301-060)

SLAVULJ, Pero – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

STANIŠIĆ, Jovica – Šef Srbijanske državne ‘bezbednosi’ (B 001-002, B 001-014, B 001-019)

STEFANOVIĆ, (Čedomir) Dragiša (r. 12.07.1969., Paraćin) – Pripadnik srpske terorističke postrojbe koja je, 26.06.1991. izvele oružani napad na policijsku postaju Glina kojom prilikom je i poginuo (A 071- 022, A 301-060)

STEFANOVIĆ, Čedomir (r. 14.02.1949. u Paraćinu, živio u selu Brestiku kod Gline) – Radio u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čavić brdu – zadužen za strojevu obuku (A 301-060)

STOJAKOVIĆ, (Stanko) Dmitar (r. 26.03.1955., Trgovi) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

STOJAKOVIĆ, Pero – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik II. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

SUNDAĆ, Nikola (iz D. Javornja) – Član Ratnog štaba Dvor, komandir diverzantskog voda (A 301- 067, A 301- 077, A 301- 083, A 301-098)

SUNDAĆ, Stojan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

SUNDAĆ, Tošo – (A 301-083, Ante 004)

 

Š

ŠLJIVAR, Živko – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301-077)

ŠTRBAC, Dragan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

T

TADIĆ, Miroslav – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik II. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

TADIĆ, Radomir – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik I. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

TINTOR, Dušan (iz Dvora) – Član Ratnog štaba Dvor zadužen za privredu (A 301-067)

 

V

VAJAGIĆ, Bogdan (iz Dvora) – Predsjednik izvršnog vijeća SO Dvor; komandant Ratnog štaba Dvor; član Ratnog štaba Banije i Korduna (A 301- 060, A 301- 061, A 301- 063, A 301-066A, A 301- 067, A 301- 068, A 301- 070, A 301- 072, A 301- 075, A 301- 076, A 301- 083, A 301- 084, A 301-087, B 001-016, B 001-031, IB 6497432)

VASILJKOVIĆ, Dragan ‘ kapetan Dragan’ (Daniel Snedden) – Komandant jedinice za posebne namjene, uz pomoć Engleza Marka Lyncha organizirao je kamp za obuku srpskih terorista u Golubiću kod Knina (A 301- 060, A 301- 069, A 301- 075, A 301- 076, A 301- 083, A 301-088, B 001-011, B 001-014, B 001-016, B 001-018, B 001-019, B 001-031, Ante 003)

VIŠEKRUNA, Vaso (Banja Luka) – (A 301-076)

VLADIĆ, ? – (A 301-060)

VLADIĆ, ? – (A 301-060)

VLADIĆ, Damir – Pripadnik jedinice za posebne namjene Službe državne ‘bezbednosti’ (A 301- 060, A 301-093, B 001-019)

VRANEŠEVIĆ, Dragan – Komandir SUP-a Dvor (A 301- 076, A 301-083, IB 5963781, IB 6497432)

VUČKOVIĆ, Borjan – (A 301-089)

VUČKOVIĆ, Ilija ‘Rambo’ – poručnik, ‘specijalac’, komandir odjeljenja (A 301- 088, A 301- 092, A 301- 093, A 301-097, B 001-011, B 001-019)

VUJAKLIJA, Miroslav – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

VUJANIĆ, (Nikola) Milan (r. 15.07.1950., Hrtić) – Ranjen 26.07.1991. (A 301-065)

VUJČIĆ, Dragan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062, IB 8795789)

VUKŠA, Stevo – Pripadnik odjeljenja kojim je zapovjedao Ilija Vučković (A 301-091)

VUROTA, dr. Veselin (iz Dvora) – član Ratnog štaba Dvor zadužen za zdravstvo; ravnatelj bolnice u Dvoru – odobravao počinjenje zločina nad Hrvatima u ‘njegovoj’ bolnici (A 301-067, doc 04)

 

Z

ZORIĆ, Vukašin – Glavni urednik lista ‘Nova riječ’ sa sjedištem u selu Gornji Klasnić (A 301-060)

ZUBER, Dragan – Vojnu obuku započeo 13.07.1991. u Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu kao pripadnik III. bataljuna, I. brigade (A 301-062)

 

Ž

ŽILIĆ, Dragan – Operativac pri Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu zadužen za skladište (A 301-060)

ŽUNIĆ, Nikola – (A 301-098)

 

Nepotpuni podaci i nadimci:

Džo – (A 301-060)

Gari – (A 301-060)

Kami Lima – (A 301-060)

?, Marinko – Vozač kamiona 2t kojim je dobavljao kruh iz Dvora u Centar za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu (A 301-060)

Mira – Medicinska sestra pri Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu (A 301-060)

Nada – Medicinska sestra pri Centru za obuku ‘Šamarica’ na Čović brdu (A 301-060)

Nikola – (A 301-080)

Struja – (A 301-060)

Sova – iz Gline (A 301-060)

Titin – (A 301-076)

?, ? ‘Top’ – jedan od dvojice vezista u Centru ‘Šamarica’ (A 301-060)

 

Hrvatski Ratni Spomenar 1.ožujka-10.travnja (1)

– Općinski izbori u Hrvatskoj održati će se 22. o.m., predizborna aktivnost političkih stranaka već je u tijeku, održavanju se dogovori i predizborni skupovi, zidovi i stupovi uz prometnice obljepljuju se predizbornim plakatima, slikama i parolama kandidata. – Po završetku 12. kongresa Saveza socijalističke omladine Hrvatske raspuštena je ta organizacija, te zaključeno da se osnuje savez omladine Hrvatske. 1991. – Vijeće za narodnu obranu i zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske ocijenilo zaključke Predsjedništva SFRJ u cijelosti neprihvatljivim. – Izvršno vijeće tzv. krajine u Kninu donijelo odluku “o sjedinjenju krajine Republici Srbiji”. – U Kninu teroristi postavili ultimatum JNA da intervenira i da im dade oružje. – U Slavoniji, Baranji i Srijemu niču barikade, sve češći incidenti i pucnjava srpskih terorista. – U Titovoj Korenici pretučena ekipa novinara Hrvatskog radija u sastavu: Mladen Kušec, Miljenko Kopač i Dubravko Pavčec. – “Kninski šerif” Milan Martić okupljenim građanima u Kninu izjavio da mu je u telefonskom razgovoru predsjednik Srbije Slobodan Milošević obećao oružje. 1992. – Opća opasnost u Osijeku, Unešiću, mjere krajnjeg opreza u Šibeniku, Dubravicama, Bilicama, Raslini i Lozovcu. – Tisuću granata palo na grad Osijek. – U žestokom napadu srpske armije na Vinkovce troje ljudi izgubilo život, a devetero ih je ranjeno. – Nakon napada četnika na Bijeljinu, Muslimani podigli barikade na izlazima iz grada i započeli ulične borbe protiv paravojske iz Srbije. – Srbijanska Skupština u Beogradu, većinom glasova, odbila prijedlog da se po hitnom postupku razmatra razoružanje paravojnih formacija u Srbiji. Ministar policije Zoran Sokolović, naime, tvrdi da u Srbiji nema paravojnih formacija. – U Bruxellesu održani pregovori čelnika BiH pod okriljem EZ. Dogovoreno osnivanje radne skupine od predstavnika triju naroda i zastupnika EZ, koja će definirati novi zemljovid o ustroju posebnih jedinice. 1993. – Nezadovoljni smo s UNPROFOR-om i njegovim djelovanjem u Istočnom sektoru, rekao B. Glavaš, predsjednik osječke vlade i istakao kako je za njegova mandata protjerano 5.000 nesrba, a 600 ljudi je ubijeno. – Beogradski “Vrhovni vojni sud” osudio na smrt Vukovarce koji su zamijenjeni 1992. godine. – Reportaža britanske televizijske mreže ITN o masovnom stratištu Hrvata na Ovčari potresla svijet. – U Italiji sve žešća kampanja protiv Hrvatske – započeli su je fašisti i iredentisti, a priključili su im se i političari koji najčešće traže reviziju Osimskih sporazuma. – Počelo suđenje u Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu – Srbija optužena za genocid. – Vijeće sigurnosti osnažilo zabranu letenje nad BiH stavivši ju pod strogi nadzor oko 100 NATO-vih zrakoplova. 1994. – Vijeće sigurnosti razmotrit će pitanje slanja 1.600 “plavih kaciga” za nadgledanje prekida vatre u Hrvatskoj, a broj vojnika koji će se smjesta poslati u BiH smanjen je na zahtjev SAD na 3.500, stoji u jednoglasno usvojenoj Rezoluciji 908 Vijeća sigurnosti. 1995. – Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno donijelo rezoluciju broj 981, 982 i 983, kojima se određuje budućnost mandata snaga UN-a u Hrvatskoj, BiH i Makedoniji, prema kojima će UN-CRO u Hrvatskoj ostati osam mjeseci. – Rezolucija 981 o novom mandatu snaga UN-a za Hrvatsku najsnažniji je politički dokument kojeg je donijelo Vijeće sigurnosti u korist Republike Hrvatske, rekao ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Granić po povratku iz New Yorka u Zagreb. – U Sarajevskom sjedištu zaštitnih snaga priopćeno da su postrojbe Fikreta Abdića i Srba iz okupiranih dijelova Hrvatske izvele jači pješački napad prema položajima Armije BiH istočno od Velike Kladuše, ali crtu razdvajanja nisu uspjeli pomaknuti. 1996. – General Tihomir Blaškić otputovao iz Zagreba u Den Haag, gdje će se svojevoljno pojaviti pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije. – Američki analitičari otkrili nove dokaze o zločinima bosanskih Srba nad Srebreničanima i to na temelju svjedočanstva pripadnika paravojske bosanskih Srba Dražena Erdemovića i snimaka iz zraka načinjenih iz špijunskog zrakoplova U-2. – Istražitelji Međunarodnog suda za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije (ICTY) stigli u BiH. Dogodilo se 2. travnja 1990. – U selu Berak nedaleko Vukovara za vrijeme održavanje osnivačke skupštine HDZ-a dogodio se incident kojeg su inicirali Srbi iz tog sela, ali i pridošli iz okolnih mjesta. 1991. – Uspostava policijske postaje na Plitvicama, ili bilo gdje drugdje na području Republike Hrvatske, suvereno pravo Republike Hrvatske, stoji u priopćenju s izvanredne sjednice Vijeća za narodnu obranu i zaštitu ustavnog poretka u Zagrebu. – Na Svjetskom saboru hrvatske mladeži u Zagrebu predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman najavio da će se braniti svaki pedalj hrvatskog teritorija. – Plitvice dobile policijsku postaju. – Barikade na cesti Petrinja – Kostajnica. – Vukovar okružen barikadama i gotovo potpuno blokiran. – Skupština Srbije mudro prešutila “odluku” tzv. krajine o pripajanju Srbiji. – Srpski teroristi razorili željezničku prugu između Trpinje i Borova. – U Kninu minirane tri kuće: dvije od Hrvata i jedna od Albanca. – Iz vatrenog oružja u Kašići kod Benkovca ranjen Slovenac Petar Vrečko dok se vozio u svom automobilu. 1992. – Tadžikistan priznao Republiku Hrvatsku. – Jugovojska šverca zrakoplove u Burmu, pa na taj način krši sporazum koji je 1972. godine potpisala s “Rolls Royceom”. – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske poslalo Vrhovnoj komandi JA i Hrvatskom uredu pri Misiji EZ, a preko njih i snagama UNPROFOR-a, “najoštriji prosvjed u svezi kršenja Sarajevskog sporazuma”. – Bijeljina na udaru srpskih paravojski – arkanovaca i šešeljevaca. – Predsjednik BiH Alija Izetbegović izjavljuje na konferenciji za novinstvo u Sarajevu: “Mislim da se na tlu Bosne i Hercegovine ne radi o ratu. Sukobi će u BiH prestati čim 7. travnja Bosna i Hercegovina bude priznata kao suverena i nezavisna.” 1993. – Najavjeni pregovori hrvatskih vlasti iz Ogulina i delegacije pobunjenih Srba iz Plaškog. – Norveški ministar vanjskih poslova Thorvald Stoltenberg (61) prihvatio ponudu glavnog tajnika UN da zamijeni Cyrusa Vancea na mjestu mirovnog posrednika UN za područje bivše Jugoslavije. – Pobunjeni Srbi “maljutkama” gađali Skradin. – U Travniku dogovor čelnika civilnih vlasti, predstavnika HVO-a i Armije BiH da političke stranke, civilne vlasti i vojne postrojbe počnu stvarati zajedničko zapovjedništvo. – Washington pojačava pritisak za ukidanje embarga na oružje za BiH. 1994. – Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman prihvatio poziv predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića da posjeti BiH. 1995. – Nakon dugog zatišja, bosanski Srbi su iz smjera srušenog mosta kod Slavonskog Broda snajperskim hicima napali ophodnju hrvatske granične policije. – Vlasti bosanskih Srba na Palama odbile dopustiti prelazak osam od 17 planiranih konvoja UNPROFOR-a, koji su trebali opskrbiti “plave kacige” u različitim dijelovima BiH. 1996. – Europski upravitelj za Mostar Hans Koschnick obilježio završetak svog mandata otvaranjem zdravstvenog centra u istočnom dijelu grada.   Dogodilo se 3. travnja 1990. – Komanda Pete vojne oblasti demantirala tvrdnje pojedinih stranačkih lidera izrečena na susretu s predsjednikom Predsjedništva SRH da će JNA ometati izbore te da će tenkovima izaći na ulice. 1991. – Pokopu hrvatskog policajca Josipa Jovića, ubijenog od srpskih terorista na Plitvicama, u Aržanu prisustvovalo 100.000 ljudi. – Tenkovi JNA krstare Hrvatskom, na djelu “tiha” okupacija Hrvatske. – Na području Benkovca, Knina i Obrovca i dalje se uništavaju kuće Hrvata. – Problem Srba u Hrvatskoj ne treba rješavati u Beogradu, nego u Zagrebu, rekao u Ljubljani slovenski predsjednik Milan Kučan. – Na cesti kraj Gračaca srpski teroristi napali policijsku patrolu. – Napad srpskih terorista na policijsku stanicu u Dalju. 1992. – Južnoafrička Republika priznala Republiku Hrvatsku. – Indijski ministar inozemnih poslova J.P. Khoslam najavio mogućnost priznavanje Hrvatske. – Nastavljen egzodus Hrvata iz Benkovca i Obrovca – 105 novih prognanika. – Žestok napad na Osijek, u kojemu je smrtno stradalo dvadeset, a ranjeno stotinu ljudi. – Granate pale i na teritorij Republike Mađarske. – Masakr u Bijeljinskoj džamiji. Tuzla, Brčko, i drugi gradovi sjeveroistočne Bosne opkoljeni srpskom armijom. – Srboarmija napala sela Tomislavgradske općine – Šuica obranjena. – Srbi iseljavaju iz Sarajeva i Mostara, uglavnom prema Srbiji i Crnoj Gori. – Četnici preuzeli vlast u središtu Bosanske Krajine – kaos u Banjaluci. 1993. – Italija odobrila NATO-u korištenje baza na svom tlu. – Luftwaffe daje ključne posade izviđačkih zrakoplova HATO-a u misijama u BiH. – Završeno drugo ročište Međunarodnog suda pravde u Den Haagu kojem je BiH podnijela tužbu protiv tzv. SR Jugoslavije zbog agresije i genocida. – Samoproglašeni parlament Srba u BiH odbacio na zasjedanju u Bileći Vance-Owenov mirovni plan. – U povodu izglasavanja 815. rezolucije Vijeća sigurnosti UN, kojom se ističe da su područja Republike Hrvatske pod zaštitom UNPROFOR-a sastavni dio Hrvatske, Srbi s tog područja poslali prosvjedno pismo glavnom tajniku UN. 1994. – Londonski “The Times” upozorava da će američko odbijanje da se pošalje još 8.500 vojnika u BiH učvrstiti uvjerenje bosanskih Srba da Washington neće biti ustrajniji na području bivše Jugoslavije…te da mogu zadržati osvojena područja, samo ako izdrže dovoljno dugo. – Vlada, parlament i tijela hercegbosanskih vlasti radit će dok se područja ne podijele na kantone i u njima izaberu organi vlasti, izjavio kandidat za predsjednika Federacije BiH Krešimir Zubak u intervjuu “Večernjem listu”. 1995. – Većina Srba iz okupiranih hrvatskih područja koji prođu nadzornu postaju hrvatske policije na auto-cesti kod Dragalića stanovnici su Okučana, no njihovi vođe preko lokalnih radiopostaja pokušavaju ih odvratiti od odlazaka u Novu Gradišku, tvrdeći kako je nuđenje Domovnice Srbima “najveća uvreda”. – Veleposlanik SAD Peter W. Galbrait obišao najjužniju točku Hrvatske, poluotok Prevlaku, i tom prigodom napomenuo da je još uvijek nužna prisutnost UN-a na Prevlaci. – Predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata sultan al-Nahyane darovao sedam milijuna dolara pomoći bosanskim Muslimanima. 1996. – U avionskoj nesreći američkog zrakoplova “boienga 737” na predjelu Velji Do pokraj Dubrovnika poginulo svih 32 putnika, a među njima i američki ministar trgovine Ronald Brown, kao i fotoreporter “Slobodne Dalmacije” Nikša Antonini. – Predsjedatelj Prvostupanjskog vijeća Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije (ICTY) Claude Jorda obznanio odluku kojom se potvrđuje utemeljenost optužnice i raspisuje međunarodna tjeralica za trojicom oficira bivše JNA (Radićem, Mrkšićem i Šljivančaninom), optuženih za tragediju Vukovara u jesen 1991. – Generalu Blaškiću u Haagu pročitana optužnica, na što je on pred sudom izjavio da je potpuno nevin “u svim točkama” i da se ne osjeća krivim. Dogodilo se 4. travnja 1991. – Srpski teroristi napali tromblonskim minama policijsku postaju u Lovincu u Lici. – Savezno izvršno vijeće priopćilo da je odluka o priključenju pojedinih dijelova teritorija Republike Hrvatske Republici Srbiji pravno ništavna. – Predsjednici republika na konferenciji za novinare poslije razgovora u Beogradu izjavili da su protiv upotrebe sile dok traju razgovori. – Savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijević rekao hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Beogradu da u Hrvatskoj nema nikakvih posebnih pokreta vojske, nego da su to redovne proljetne vježbe. – U Civljanima vojska ravnodušno promatrala zlostavljanje svećenika kad su željeli iz Kijeva poći prema Splitu. – Na zahtjev stanovnika Gračaca prisilno iseljen ravnatelj Doma zdravlja, hrvatski liječnik Ratko Franetović, on je sa suprugom napustio Gračac. 1992. – U napadima na Osijek poginulo 12 hrvatskih branitelja i sedam građana. – Četnici pucali na promatrače EZ u Dubrovniku. – Proglašena opća mobilizacija na području Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. – Policija iz Brčkog otkrila da je pokolj Muslimana i Hrvata u Bijeljini naredio general Blagoje Adžić, a Arkan i njegovi pomagača da su klali. Alija Izetbegović poziva tzv. JNA da intervenira u Bijeljini. – Predsjednik BiH Alija Izetbegović pozvao narod na samoorganiziranje, nakon što je izjavio: “Armija nas je izdala”. 1993. – Visoka povjerenica UN za izbjeglice Sadako Ogata od Boutrosa Ghalija zatražila hitnu pomoć za umiruću Srebrenicu. – Francuska spremna poslati u Italiju 10 zrakoplova “mirage 2000 C” i četiri izviđačka “miragea CR”, kao pomoć u provedbi zaštitne zone zabranjenog leta iznad BiH. – Bijela Kuća zatražila od UN strože sankcije protiv Srbije, kako bi prisilila bosanske Srbe da potpišu Vance-Owenov mirovni plan. – Lovac na ratne zločince Simon Wisenthal optužio Hrvatsku da je “fašistička zemlja”, a od njegove izjave date u talijanskoj “Corriera della Sera” ogradila se i Židovska općina u Zagrebu. 1994. – Provedba zagrebačkog sporazuma o prekidu vatre i razdvajanju snaga hrvatske vojske i lokalnih Srba se poštuje, u Istočnom sektoru otvorene su dvije nadzorne točke, između Nuštra i Bršadina i Vinkovaca i Mirkovaca. – Kako je priopćeno iz Ministarstva vanjskih poslova, dr. Mate Granić izrazio zabrinutost UNPROFOR-u u povodu srpskih artiljerijskih napada na Županju i Gunju u bosanskoj Posavini, te zločinima nad Muslimanima i Hrvatima na području Prijedora. – Zadarska zračna luka Zemunik otvorena za promet, a vozit će redovita linija Zagreb-Zadar. – U srpskoj akciji na području Prijedora protiv Muslimana i Hrvata tijekom prošlog tjedna ubijeno 17 Muslimana i tri Hrvata. – Srpske jedinice nastavljaju silovite napade na muslimansku enklavu Goražde, muslimanski branitelji uspjeli održati položaje, ali je proteklih dana na tom području poginulo 47 osoba, a više od 200 ih je teže ili lakše ranjeno. – Voditelj Ureda Republike Hrvatske u SRJ dr. Zvonimir Marković predao predsjedniku jugoslavenske vlade dr. Radoju Kontiću punomoćje hrvatske Vlade. 1995. – SAD se zalaže za što dulje produženje prekida vatre u BiH, usprkos tome što očekuju snažno protivljenje vlade u Sarajevu, jer, kako se ističe, “Muslimani su vojno ojačali i po vlastitim gledištima ne mogu ostati pri neravnomjernoj podjeli zemlje u odnosu 70 prema 30 u korist Srba”. – Veleposlanik BiH u Švicarskoj Muhamed Filipović ocijenio da će srpski predsjednik Slobodan Milošević, s kojim se sastao u Beogradu 22. i 23. ožujka, “uskoro priznati BiH”. – General bojnik John Sevall, specijalist za pitanje europske sigurnosti, imenovan posebnim savjetnikom američkog državnog tajnika Warrena Christophera za vojna pitanja u BiH. 1996. – Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman, sazvao izvanrednu sjednicu hrvatske Vlade u povodu tragične nesreće zrakoplova kojim je letio američki ministar trgovine Ronald Brown.     Dogodilo se 5. travnja 1991. – JNA povela disciplinski postupak protiv svog časnika Ivana Medvedovića jer nije htio ubijati hrvatske policajce po već razrađenom planu za napad na Plitvicama. – Umirovljeniku iz Dalja Stjepanu Lučanu srpski teroristi upali u kuću i oteli mu skromnu mirovinu od 2.800 dinara. – U selu Berak kod Vukovara teže ranjena državljanka Češke i Slovačke 20-godišnja Martina Moringlova, na koju je u automobilu pucano iz seoske krčme. 1992. – Granate i dalje razaraju središta Osijeka, Slavonskog Broda i drugih hrvatskih mjesta. – Putem Televizije Sarajevo general Satish Nambiar apelirao da sve strane u BiH odlože oružje. – Grad Bijeljina u potpunosti pao u ruke Arkanovih četnika. – Zrakoplov Croatia Airlines iz zagrebačke zračne luke poletio na prvi redovni let u Frankfurt. 1993. – U Ženevi nastavljeni pregovor hrvatske Vlade i pobunjenih Srba, očekuje se potpisivanje sporazuma o načinu provedbe Rezolucije 802 Vijeća sigurnosti. – Zapadnoeuropska unija odlučila sudjelovati u pooštrenim sankcijama protiv Beograda. – Srpski sud podržao otmicu djece iz SAD. – Posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije Tadeusz Mazowiecki izjasnio se za jači međunarodni pritisak u bosanskom ratu. – Američki državni tajnik Warren Christopher izjavio da su bosanski Srbi propustili priliku za mir i da je s ruskim kolegom razgovarao o novim sankcijama protiv Srbije. – Srbija i Crna Gora pred Međunarodnim sudom u Hagu našle se u neugodnoj situaciji. 1994. – Postignut potpuni prekid vatra između hrvatske vojske i pobunjenih Srba, a oružje, je povučeno bez teškoća, istaknuto na konferenciji za novinare u Zagrebu načelnika stožera UNPROFOR-a generala Charlesa Richija. – Sarajevski radio javio da su srpske snage probile južne crte obrane Goražda, te zauzele nekoliko sela. – Međunarodni odbor Crvenog križa suspendirao planove za hitnu evakuaciju više tisuća Hrvata i Muslimana iz Prijedora, nakon što je Radovan Karadžić drastično ograničio broj ljudi kojima će biti dopuštena evakuacija. 1995. – Ministar vanjski poslova RH dr. Mate Granić i mađarski ministar vanjskih poslova Laszlo Kovacz potpisali su u Osijeku Sporazum o zaštiti mađarske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Mađarskoj. To je prvi takav ugovor koji je Republika Hrvatska potpisala s nekom državom. -Na bojištima u BiH Srbi pojačavaju napade, a najžešće su napadali na oraško-šamačkom i kupreško-livanjskom bojištu. – Komisija eksperata UN podnijela Vijeću sigurnosti izvješće o povredama međunarodnog prava u bivšoj Jugoslaviji sa zaključkom kako se radi o zločinima protiv čovječnosti. – Rusija je od Republike i Federacije BiH zatražila 94 milijuna dolara za isporučene količine plina u ratnom razdoblju, a kojeg su koristili i Srbi na okupiranom teritoriju BiH, kao i Srbi u Srbiji kroz koju prolazi dio plinovoda. – Preko Albanije i Crne Gore, te dalje do Karadžićevih četnika, šverca se nafta – tvrdi talijanski diplomat Antonio Napolitano, koji u ime Ujedinjenih naroda i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) nadzire primjenu sankcija protiv Jugoslavije.   Dogodilo se 6. travnja 1990. – U Kninu boravio Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke, te najavio pomoć krajini sa 10.000 svojih četnika. – Plan oružane pobune u Republici Hrvatskoj, kako ocjenjuju stručnjaci za vođenje specijalnih propagandnih operacija, ostvaruje se točno po svjetski poznatim iskustvima sličnih pobuna u Sjevernoj Irskoj, Libanonu, Baskiji, Vijetnamu i drugdje. 1991. – Na redovnoj konferenciji za tisak u Zagrebu predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman istakao: “U svom izlaganju na bruxelleskoj konferenciji i u diplomatskim razgovorima izjavio sam da će Hrvatska priznati BiH čim to učine EZ i SAD”. – Srpski graničari ubili šest Albanaca. – Ministri vanjskih poslova EZ priznali BiH kao treću državu na tlu bivše Jugoslavije. – Predsjedništvo BiH za grad Sarajevo proglasilo izvanredno stanje i policijski sat. – Žestok minobacački i topovski napad na Mostar. Granate dolijeću iz smjera vojarne Sjeverni logor. 1993. – David Howell, visoki dužnosnik britanske Konzervativne stranke premijera Johna Majora, izjavio kako je došlo vrijeme za vojnu intervenciju Zapada, kojom bi se okončale borbe u BiH. – Prema mišljenju američkog državnog tajnika Warrena Christophera, Srbi u BiH nisu spremni prihvatiti mirovni plan jer su već zauzeli prevelik dio Bosne. – U Ženevi nastavljene pregovori o sukcesiji bivše Jugoslavije, ali bez većih rezultata, jer su pregovarači “SR Jugoslavije” napustili pregovore pristavši da sudjeluju samo kad se bude raspravljalo o sukcesiji bivših saveznih arhiva. – U sarajevski zračnoj luci održan sastanak vojnih izaslanstva Armije BiH, HVO-a i vojske bosanskih Srba. – Sarajevski radi i televizija nastavljaju s medijskom propagandom protiv Hrvata u BiH poistovjećujući Hrvate sa srpskim fašistima. – Ne prestaju napadi srpskog neprijatelja na zadarsko-biogradsko zaleđe. 1994. – U Bolu na Braču došlo do teškog incidenta kada su pripadnici UNPROFOR-a engleske nacionalnosti skinuli i potrgali hrvatsku zastavu. – Krivac za rušenje starog mosta u Mostaru je, jasno, onaj koji ga je srušio, ali i onaj tko je naručio i platio snimanje. Na cijelom prostoru BiH prisutne su sve moguće tajne službe, rekao veleposlanik Republike Hrvatske u BiH dr. Zdravko Sančević u intervjuu “Večernjem listu”. 1995. – Rezolucija broj 981 Vijeća sigurnosti UN ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak ocijenio kao “jednu veću političku pobjedu i kao put prema konačnom rješenju, jer su u njoj uglavnom svi čimbenici koji bi trebali omogućiti Hrvatskoj da vrati svoja okupirana područja”. – U okupiranom dijelu istočne Slavonije Srbi su ograničili kretanje pripadnicima mirovnih snaga UN-a, i to naročito blizu vojnih objekata, što ograničava ionako slabo djelovanje “plavih kaciga”. – Grčki i bugarski ministri vanjskih poslova, Karlos Papuljas i Georgi Pirinski, zatražili ukidanje sankcija protiv Srbije i Crne Gore, zbog, kako su naveli, štete koju trpe njihova gospodarstva. 1996. – S mjesta gradonačelnika Vukovara “srpski parlament” smijenio Slavka Dokmanovića. Dogodilo se 7. travnja 1991. – Pred sutrašnje suđenje “Špegelju i drugima” u Vojnom sudu u Zagrebu, optuženim za oružanu pobunu, predsjednik suda pukovnik dr. Živko Mazić rekao novinarima kako legitimitet vojnim sudovima, da u određenim krivičnim djelima sude i civilima, proizlazi iz Ustava SFRJ i Zakona o vojnim sudovima. 1992. – Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Hrvatsku, Sloveniju i BiH. Dokumente o priznanju potpisao predsjednik George Bush. – Republika Hrvatska priznala Bosnu i Hercegovinu. – Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatilo Rezoluciju broj 749, kojom i službeno odobrava što brži odlazak “plavih kaciga” u Hrvatsku. – Predstavnici ambasade SAD, s kulturnim atašeom Ianom Kellyjem na čelu, posjetili Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i zanimali se za težak položaj Hrvata u Vojvodinu i Srbiji. – Jugovojska s Musapstana i zrakoplovne baze u Zemuniku topništvom napala najuže središte Zadra. – Bombardiran Široki Brijeg, poginulo pet, a više osoba je ranjeno. – Zrakoplovi JA bombardirali područje župe Međugorje. Samo svetište nije pogođeno, ali je šest kazetnih bombi na području Vinovice i Bijakovića načinilo znatne štete. – Zbog napada na Čitluk i Međugorje, Alija Izetbegović uputio najoštriji protest generalu JA Adžiću. 1993. – U Ženevi predstavnici hrvatske Vlade i pobunjenih Srba potpisali sporazum o provedbi Rezolucije 802. – Sve tri zaraćene strane u BiH postigle sporazum o produženju prekida vatre. – Dalekometnim topništvom Srbi gađali stanovnike Srebrenice. – Nastavlja se etničko čišćenje banjalučke regije iz koje je Crveni križ prihvatio 37 Hrvata. – U Prozoru održan sastanak između HVO-a i Armije BiH na kojem su razmatrana pitanja prekida vatre između te dvije zaraćene strane na istočnom dijelu općine Rama-Prozor. – U Mostaru između HVO-a i Armije BiH nema sukoba, ali ni dogovora o nekom trajem prekidu neprijateljstva. 1994. – U vojnom skladištu u Dubokom Jarku kraj Sesveta došlo do snažne eksplozije u kojoj je, prema prvim procjenama, bilo dvadesetak ranjenih. Detonacije su se čule i u središtu Zagreba, a projektili su padali po Sesvetama, Svetom Ivanu Zelini, Trnovčici i Ravnicama. – Na sastanku Kluba saborskih zastupnika HDZ-a, sazvanom zbog poznatih događaja s dvojicom predsjednika domova, Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem, predsjednik stranke dr. Franjo Tuđman ponudio Manoliću da, ako hoće ostane u stranci i bude zastupnikom u Saboru, ili da osnuje svoju stranku, ili da se priključi nekoj od 30-ak već postojećih stranaka. 1995. – “Onog trenutka kada snage UNCRO-a stanu na granice Republike Hrvatske – cijeli prostor postaje integralna cjelina u smislu pravnog sustava”, rekao ministar unutarnjih poslova RH Ivan Jarnjak glede Rezolucije 981. – U Londonu potpisan ugovor Zagrebačke i Europske banke o kreditu od 56 milijuna maraka, što je prvi kredit EBRD-a nekoj financijskoj ustanovi u Hrvatskoj i prvi zajam privatnom poduzetništvu. – Srpske postrojbe nastavljaju uzduž cijele crte razgraničenja otvarati jaku vatru na položaje usorske pukovnije HVO-a. – Prema izvješću “radio Okučana” o sjednici “skupštine Okučani” i “vijeća za zapadnu Slavoniju”, tamošnje samozvane vlasti predložile da se zatvore svi izlazi i ulazi na dionici auto-ceste koja prolazi kroz taj okupirani dio Hrvatske. – Službena Tirana priopćila da je zaustavljeno krijumčarenje nafte i benzina, usprkos izvještajima o konstantnom kršenju embarga na albansko-crnogorskoj granici. – Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izrazio osobnu nesklonost produljenju primirja u BiH, čiji se rok završava 30. o.m. – Novosadski dvotjednik “SVET” objavio intervju s Dobroslavom Paragom, koji kaže da je definitivno odlučio da se preseli i živi u Sarajevu, odakle će se i dalje boriti za svoju poziciju u Hrvatskoj. 1996. – Kardinal dr. Franjo Kuharić svim ljudima dobre volje, kako je naglasio u čestitci, ljudima različitih uvjerenja, različitih vjerskih i političkih i drugih opredjeljenja, čestitao sretan Uskrs. – Na izvanrednoj sjednici hrvatske Vlade, kojom je predsjedao dr. Tuđman, istaknuto kako je cijeli let američkog zrakoplova, koji se srušio u neposrednoj blizini Dubrovnika, u hrvatskom zračnom prostoru protekao po propisima međunarodnog zrakoplovstva, ali je pilot skrenuo lijevo od propisane crte prilaza.   Dogodilo se 8. travnja 1990. – Stanovnici Slovenije izašli su na prve poslijeratne višestranačke, tajne i neposredne izbore, na kojima su birali predsjednika Predsjedništva Republike Slovenije, četiri člana Predsjedništva i delegate Društveno-političkog vijeća i Vijeća općina republičke Skupštine. 1991. – Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske prosvjedovalo zbog protuustavnog miješanja Narodne skupštine Srbije u unutarnju politiku Republike Hrvatske, kojim se kolektivno potiču krivična djela nasilne promjene republičkih granica i oružana pobuna. – U Zagrebu odgođeno suđenje “Špegelju i drugima” zbog demonstracija više tisuća Zagrepčana pred zgradom Vojnog suda. – Kod Donjeg Lapca izgorjela vikendica Milana Đukića, jednog od inicijatora osnivanja Srpske narodne stranke u Zagrebu. – Putnički vlak iz Virovitice kod Daruvara udario u drvenu barikadu. 1992. – Zadar proživio najteži neprijateljski napad ove godine. Granate uništile krov rimokatoličke crkve sv. Petra Starog i Andrije, a znatno oštećen i samostanski kompleks Benediktinki sv. Marije. – Osijek napadnut iz svih četničkih uporišta najtežim topničkim oružjem, čak i fosfornim bombama. Tri civila poginula, a 55 ih je ranjeno. – Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti, kao i Odluku o izmjeni nazive Socijalističke Republike BiH u naziv Republika Bosna i Hercegovina. 1993. – Za građane Hrvatske prestali važit crveni “YU-pasoši”, u inozemstvo mogu samo sa hrvatskom putovnicom. – Britanski ministar vanjskih poslova Couglas Hurd poručio Srbima da prihvate Vance-Owenov plan. – Francuski i Nizozemski ratni zrakoplovi stigli u dvije talijanske vojne baze odakle će kretati u misiju nadzora bosansko-hercegovačkog zračnog prostora. – Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel izjasnio se da bez odgode treba kazniti Beograd. – Srbi uveli takse za sve brodove koji plove 588 kilometara dugim putem Dunavom kroz “Jugoslaviju”, do sada su je morali plaćati samo njemački i austrijski brodari. – Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH do sada evidentirao 136.840 poginulih. 1994. – Dan nakon strahovite eksplozije u vojnom skladištu u Dubokom jarku kraj Sesveta ustanovljeno da je petero ljudi u nesreći nestalo, a sedamnaest ozlijeđeno. – Delegacija Židovske općine Zagreba i izaslanstvo predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana nisu u povodu židovskog blagdana Jom ha-šoa ve ha-gvura (Dan stradanja i junaštva) mogli položiti vijence na spomen području Jasenovac, jer, kako im je priopćeno na UNPROFOR-ovom check-pointu, Srbi ne dopuštaju da Predsjednikovo izaslanstvo i vijenac nastave put, tako da su vijenci bačeni u Savu 15 kilometara uzvodno od Jasenovca. – Veleposlanik BiH pri UN Muhamed Šećirbej izjavio da ključne informacije koje iz Goražda šalju promatrači UN ne dolaze cjelovite do sjedišta UN-a. 1995. – Na trećoj konferenciji Zajednice prognanika Hrvatske, održanoj u Zagrebu, za predsjednika Zajednice izabran Mato Šimić. – Zamjenik ministra vanjskih poslova RH dr. Ivo Sanader uložio oštar prosvjed otpravniku poslova Ureda SR Jugoslavije u Zagrebu Draganu Veselinoviću, zbog distribucije propagandnog materijala koji lažno govori o kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj. – Izaslanstvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske, s načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske generalom Jankom Bobetkom na čelu, otputovalo u posjet turskim oružanim snagama. 1996. – Uređaji u Zračnoj luci Dubrovnik bili ispravni, zaključak zajedničke hrvatsko-američke komisije koja je ispitivala uzroke nesreće američkog zrakoplova “boeing 737-200”, koji se srušio 3. travnja u neposrednoj blizini Dubrovnika.   Dogodilo se 9. travnja 1991. – “Suđenje meni i optuženim Virovitičanima pred Vojnim sudom u Zagrebu ima za cilj rušenje demokracije u Hrvatskoj”, rekao u intervjuu za Hrvatsku televiziju ministar obrane Republike Hrvatske Martin Špegelj. – Nakon odgode suđenja i prosvjeda, ispred Vojnog suda u Zagrebu osvanula oklopna vozila: tri vojna i dva policijska. – EZ u Luxemburgu podigao problem Jugoslavije na najvišu razinu europske politike: federalne vlasti u Beogradu upozorene da se granice ne mogu mijenjati. 1992. – Slovenija i Hrvatska nemaju teritorijalnih međusobnih zahtjeva, poštuju granicu, a susjedstvo drže sretnom okolnošću, naglašeno na sastanku komisija vlada Slovenije i Hrvatske, održanom u Zagrebu. – Pomorske snage NATO-a u Sredozemlju. – Evakuacija stotinjak židovske djece, žena i staraca iz napadnuta Sarajeva u Bugarsku. – Dvojica ruskih novinara, Genadij Kurinoj i Viktor Nogin, ubijena na četničkoj barikadi u Panjanima kod Petrinje. – Zrakoplovi JA tipa “MIG 21” raketirali Ston. – U Osijeku poginulo od granata osam osoba, a 60 ranjeno. 1993. – Mirovni posrednik EZ lord Owen upozorio međunarodnu zajednicu da bi mogla biti prisiljena izvesti “specifičnu i pozorno odmjerenu vojnu akciju u bivšoj Jugoslaviji”. 1994. – Američki predsjednik Bill Clinton izjavio da SAD ne isključuju uporabu sile radi zaštite snaga UN u Goraždu, koje je pod srpskom opsadom. – Glavni tajnik UN Boutros Ghali pozvao bosanske Srbe da se povuku na položaje na kojima su bili prije nedavnih napada na Goražde i pozvao mirovne snaga UN da iskoriste “sva dostupna sredstva” kako bi Srbi to učinili. 1995. – Ministra u Vladi RH Zlatka Matešu primio u Jeruzalemu, glavnom gradu Izraela, ministar gospodarstva Shi˘on Shitrit, potom je ministar Mateša posjetio Muzejsko središte za istraživanje holokausta, gdje je u ime Vlade položio vijenac. – Zaštitne snage UN priopćile da su bosanski Srbi odgovorni za napad na američki zrakoplov u sarajevskoj zračnoj luci, jer da je pucano “s položaja na Ilidži”. 1996. – U Senju uhićena četveročlana skupina međunarodnih terorista, koji su upali na teritorij Hrvatske s ciljem da u Opatiji ubiju Fikreta Abdića Babu, nesuđenog predsjednika samoproglašene republike na području Velike Kladuše. – Jedan od zapovjednika srpskog logora u Čelebićima, Zdravko Mucić, uhićen 18. ožujka u Beču, proveden na zahtjev ICTY-a u Den Haag, gdje će mu se suditi za ratne zločine. Dogodilo se 10. travnja1990. – Na predstavljanju Srpske narodne obnove u Pančevu njezin čelnik Mirko Jović prvi put javno rekao da je “jadranska obala oduvijek bila srpska od Bojane do Rijeke”, a da su “najveće srpske luke Split i Rijeke”. 1991. – Na prvoj sjednici Vrhovnog državnog vijeća, pod predsjedanjem predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, jučer navečer u Zagrebu osnovan Zbor narodne garde, s osnovnom zadaćom zaštite ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske. – “Prema mojim spoznajama, ustaše su počinile zločine u Jasenovcu, a broj žrtava – Hrvata, Srba, Roma i Židova – kad se prebroje poimenično (a za to će biti mogućnosti) neće prelaziti brojku od trideset tisuća”, rekao na HTV dr. Franjo Tuđman govoreći o posljedicama osnivanja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. – Nastavljena barikadna revolucija Srba u Borovu Selu kod Vukovara. 1992. – Ministri EZ u Luxembourgu nametnuli tri uvjeta Srbiji koje treba ispuniti da se ukinu negativne mjere prema njoj. – Predsjednik BiH Alija Izetbegović uputio poziv međunarodnoj zajednici da spriječe srpski teror. – Srbi razaraju poštu u Sarajevu, kao i odašiljač RTV Sarajevo. Isto učinili i u Bihaću, uništivši odašiljač na Plješivici. 1993. – Njemački ustavni sud odbio tužbe liberala i oporbenih socijaldemokrata, čime je dao zeleno svjetlo za sudjelovanje njemačkih pilota u AWACS-ima u sklopu akcije NATO-a za nadzor bosanskog neba. – Makedonija postala 181. članica Ujedinjenih naroda. 1994. – Dva NATO-va zrakoplova F-16 C bombardirala srpske položaje u muslimanskoj enklavi u Goraždu, javlja Hina, koja također izvještava da je južni dio Goražda pao u srpske ruke. Odluku o napadu donio je Y. Akashi, konzultirajući se s Boutrosom Ghalijem. 1995. – Promet auto-cestom Zagreb-Lipovac kroz okupirano područje zapadne Slavonije odvija se bez zastoja i ograničenja, tako je proteklog vikenda zabilježena brojka od 4.422 vozila koja su prevezla 13.050 osoba. – Nakon više zahtjeva hrvatskih dužnosnika i institucija HR Herceg Bosne da se sazna istina o sudbini general-bojnika Vlade Šantića, konačno je Glavni stožer Armije BiH pokrenuo istragu protiv osumnjičenih pripadnika voda vojne policije Armije BiH. 1996. – Britansko ministarstvo vanjskih poslova samo 48 sati nakon što su se Srbija i Makedonija međusobno priznale poslalo Beogradu nagradu u obliku – priznanja “SRJ” i uspostave punih diplomatskih odnosa.

GALERIJA FOTOGRAFIJA ČETNIČKIH TERORISTA & CO

VEĆINA ČETNIČKIH MILITANATA JE “ABOLIRANA”!

 

U anonimno doznačenoj pošiljci zaprimili smo poveći broj fotografija nastalih na nekad okupiranom području Republike Hrvatske u vremenu 1990.-1995.
Pregledavanjem i sortiranjem fotografija zamijetili smo poznata lica osoba koje su sudjelovali u pripremi i/ili provedbi svesrpske oružane agresije i organiziranog terorizma na Hrvate i Republiku Hrvatsku ili su iste svojim obilascima poticali:

Nikola Amanović, Milan Babić, Nikola Bajić, Novica Berber, Đorđe Bjegović, Emil Bota, Rade Božić, Željko Cupać Mile Drača, Slavko Drača ‘Pozer’, Živko Glavašević, Žarko Ikač, Zdravko Jarić, Tomislav Karađorđević ‘Princ Karađorđević’, Davor Karajčić ‘Dača’, Sava Košević ‘Savela’, Radoslav Lacmanović, Miomir Maglov, Dragoje Malenčić, Đorđe Mandić, Igor Marijanović, Milan Martić, Siniša Matić, Rade Matijaš, Risto Matković, Živko Munjes, Jovica Novaković, Goran Opačić ‘Klempo’, Jovan Opačić,

Zoran Opačić, Vladimir Pavić, Andrija Popović ‘Pop’, Dragan Punoš, Nada Pupovac, Milenko Radak, Jovan Rašković, Željko Ražnjatović ‘Arkan’, Gligorije Rnjak, Dragoslav Rstić, Nino Šaponja, Nenad Šare ‘Škene’ Jovo Šarić, Vojislav Šešelj, Milan Štrbac, Radoslav Štrbac, Savo Štrbac, Momčilo Tampolja ‘ Bajo’, Dragan Vasiljković ‘kapetan Dragan’, Milan Veinović, Nada Vitas, Čedomir Vukmirović, Đuro Vukmirović, Stevo Vuksa, Jovan Uzelac, Jovo Uzelac, Zdravko Zečević, Dušan Zelenbaba, Peko Žarković.

Tu su još znani i neznani pripadnici brojnih terorističkih postrojbi ‘četnici’, ‘martićevci’, ‘knindže’, ‘crvene beretke’, ‘alfe’…

Kako za brojne osobe s fotografija nemamo nikakvih podataka odlučili smo se objaviti zaprimljeni fotografski fond, uz zamolbu svima onima koji imaju odgovarajuće spoznaje o osobama kao i drugim detaljima vezanim uz fotografije (vrijeme i mjesto nastanka fotografije, autora.) da nam dostave putem elektronske pošte: info@hic.hr
Pri opisu pojedine fotografije svakako navesti naziv skupine kojoj pripada i broj pod kojim je ista zavedena.

Slike pod brojem:

RSK razno:

0023 – 0039	0040 – 0055	0056 – 0072	0073 – 0088
0089 – 0105	0106 – 0122	0123 – 0138	0139 – 169
0170 – 0218

 

‘Alfe’ 1991-1995:

‘Alfe 91  001 – 021	‘ Alfe’ 95 001 -022
Tomislav Karađorđević i ‘Alfe’   001 – 019	Tomislav Karađorđević i ‘Alfe’ 020 – 043
Alfe-Bruska  001 – 029	Alfe-Bruska 030 – 048

 

Tomislav Karađorđević i teroristi

0001 – 0011

0012 – 0022

 

Šilt akc

00000 – 00015	00016 – 00030	00031 – 00045	00046 – 00060
00061 – 00075	00076 – 00090	00091 – 00105	00106 – 00120
00120 – 00135	00136 – 00150	00151 – 00165	00166 – 00180
00181 – 00195

 

11,11,94

0000 – 0015	0015 – 0030	0031 – 0045	0046 – 0060
0061 – 0075	0076 – 0090	0091 – 0106	0107 – 0121
0122 – 0137	0138 – 0152	0153 – 0169

 

Bans Grab90

0000 – 0014

 

Bosna 1

0000 – 0014	0015 – 0029	0030 – 0044	0045 – 0059
0060 – 0074	0075 – 0088	0089 – 0101

Savo Štrbac na četničkoj turneji u Australiji poziva na obnovu tzv. krajine

Savo Štrbac, osnivač i voditelj Informacijsko dokumentacijskog. centra ‘Veritas’, velikosrpske:: udruge koja danas još uvijek nastoji prikazati kako je teroristička paradržava “Republika Srpska Krajina” u Hrvatskoj zaslužila pravo na postojanje, na neki je način isposlovao ulaznu vizu za Australiju, gdje ovih dana organizira mrežu boraca protiv Hrvatske.
Prije desetak dana je Štrbac, odmah po dolasku, gostovao na australskoj državnoj radio-postaji SBS, kojom je prigodom najavio kako će održati predavanja u svim većim australskim gradovima, i to u cilju obilježavanja desete obljetnice vojnoredarstvene akcije ‘Oluja’, kojom je ‘tragično’ okončano postojanje srpske paradržave na teritoriju međunarodno priznate Republike Hrvatske. Govoreći smiješnim jezikom, miješajući engleski i srpski, Štrbac je na kraju naglasio otvoreno da je došao pozvati australske Srbe u pomoć. Do danas je nastupio u Sydneyu, Melbourbeu, u Srpskom kulturnom centru “Nikola Tesla”, u Srpskom klubu Crkveno-školske opštine “Sveti Sava”, u Adelaideu, u Srpsko-crno-gorskom centru u Brisbaneu, a svoj “pohod” završava ove subote u Perthu.

Uz parastose u pravoslavnim crkvama održavao je i tzv. akademije s predavanjima upućujući prisutne Srbe kako da se vrate u Hrvatskoj na vlast i ponovno ožive tzv. republiku srpsku krajinu.
TRI STOTINE SVJEDOKA PROTIV HRVATA
U svojim govorima istaknuo je daje na sugestiju prijatelja iz svijeta, ali i iz Australije, došao ih obavijestiti o novoj situaciji. .
“I zahvaljujući tome, mi smo danas u situaciji da možemo, da kažem, izaći s argumentima, sa validnom dokumentacijom pred bilo kojom međunarodnom organizacijom, posebno pred Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu, s mnogo dokumenata koji govore o događajima u ovom zadnjem ratu na području bivše Jugoslavije, a posebno na području Hrvatske. Intenzivnu suradnju sa Haškim sudom počeli smo u novembru 1994. godine, po dolasku prvih službenika u Haško tužilaštvo, i od tada imamo neprekinutu suradnju.
Mnogo, mnogo dokumenata koje smo mi predali, dakle još 1994. u Kninu, kada nam je došla prva njihova delegacija po te dokumente, ali i nakon ‘Oluje’ imamo, rekoh, konstantnu saradnju. Za samo haško tužilaštvo ‘Veritas’ je obezbedio preko trista svjedoka, koji su svi saslušani”, isticao je u svojim izlaganjima. Naveo je da se mnogi saslušavani svjedoci danas nalaze iu Australiji jer su imali i prednost prilikom iseljavanja, uz pomoć međunarodnih organizacija, posebno UNHCR-a. Izostavivši činjenicu kako je Haški sud opskrbio i mnogim falsifikatima, Strbac je isticao po australskim gradovima kako je jedan od njegovih razloga dolaska da se sastane s tim ljudima i da se dogovore “o njihovom daljnjem angažovanju u sudskim procesima pred Haškim sudom, ali i pred nacionalnim sudovima u Hrvatskoj” jer, kako je obaviješten, ubuduće. će biti sve više suđenja Hrvatima.

OPTUŽNICA PROTIV GOTOVINE ‘REDEFINIŠE ISTO RIJU
Zapaljen. na tim ‘akademijama’ od svojih australskih istomišljenika izvikivao je “kako optužnica protiv Ante Gotovine ‘redefiniše istoriju’ , ili, kako Ivica Račan voli, da kaže ‘kriminalizira Domovinski rat’. Jer, ako’ se u Haagu dokaže krivica komandanta najznačajnijih hrvatskih vojnih operacija, na čemu mi radimo, onda će ti komandanti zvanično sloviti za ratne zločince, a akcije koje su vodili bit će zvanično zločinačke akcije. A rat koji ‘čine zločinačke akcije nije ‘domovinski’ i obrambeni, već zločinački i agresorski. Samim tim država koja je nastala na zločinu ne može nastaviti postojati, već se njeno ustrojstvo mora redefinirati. To je prilika za nas Srbe, kao i haško suđenje hrvatskim generalima da se legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo državnosti Republike Srpske Krajine.”
U prigodi ove “četničke turneje” u Melbourneu se našla i australska veleposlanica u Zagrebu, Anna George, koja se u prostorijama australskoga Ministarstva vanjskih poslova i trgovine susrela se s predstavnicima hrvatske zajednice. Tamo se začela i omanja rasprava o nevoljama kroz koje je prošao Marko Perković Thompson ishodeći australsku vizu
. za nastupe u Sydneyu i Melbourneu koji su uslijedili krajem svibnja 2005., uspoređujući ih s lakoćom kojom je Savo Štrbac dobio vizu.’ .

THOMPSON – OSOBA VISOKOG RIZIKA
Nazočna djelatnica Ministarstva useljeništva i multikulturalizma objasnila je članovima hrvatske zajednice kako je u početku Thompson ocijenjen kao “osoba visokog rizika”, no kako je on viiu ipak ishodi o – naprosto zato što je zahtjev
uložen izravno u Australiji, a ne u nekomu od australskih’ diplomatskih predstavništava, što bi zasigurno usporilo, ili možda odgodilo, cijeli proces. Tom prigodom, postavljeno joj je i pitanje, kako to da tzv. kapetan Dragan, jedan od zapovjednika srpskih paravojnih postrojbi u Hrvatskoj, BiH, i na Kosovu, negdašnji časnik australske vojske i australski građanin, pravim imenom Dragan Vasiljković, nepobitno osumnjičen za ratne zločine, može se danas skrivati u Australiji, pa čak i po raznolikim srbijanskim centrima prikupljati novac, na ime raznih sumnjivih ‘humanitarnih’ djelatnosti.
Dugogodišnji zamjenik tužitelja u Haškomu sudu, Australac Graham Blewitt, naime, svojedobno je na jednomu od, televizijskih programa u Australiji ‘izjavio kako nema podataka o mjesto boravišta Dragana Vasiljkovića, da bi ga – svega koje dvije godine kasnije – iz Beograda doveo za svjedoka u Haag, usput mu isplativši značajnu pristojbu u američkim dolarima na ime troškova, dok se Savi Štrpcu pismeno zahvalio na suradnji.

SUSRET S PRAVOMOĆNO OSUĐENIM RATNIM ZLOČINCEM IZ ŠKABRNJE

Veleposlanici Anni George, na tom skupu, citiran je i australski ‘Hrvatski vjesnik’ koji je još u studenom prošle godine otkrio kako u Australiji u Sydneyu već dugo živi, i djeluje Miroslav Mlinar, jedan od vođa velikosrpske pobune, pravomoćno osuđen u Hrvatskoj u odsustvu zbog terorističkih djelatnosti i sudjelovanja 1991. u pokolju u Škabrnji na 20 godina robije, te da je i ubilježen na Interpolovoj potjernici, ali da australska vlada ništa ne poduzima.
Do podataka o Mlinaru ‘Hrvatski vjesnik’ došao je upravo zahvaljujući Informacijsko-dokumentacijskom centru ‘Veritas’. Sve to nije smetalo Savi Štrpcu da se na svojoj australskoj turneji susretne sa svojim “ratnim pajdašem” Mlinarom obilježavajući 10. obljetnicu “Oluje” kao posljednji veliki povijesni poraz srpske vojske.
Zašto je konačno Savi Štrpcu tako lako izdana australska viza, posebno u svijetlu činjenica’ da je takva ista viza tijekom posljednjih’ nekoliko godina odbijena nekolicini Hrvata, dr. Andriji’ Hebrangu, prof. Miroslavu Tuđmanu, admiralu Davorinu Domazetu Loši, brigadiru Anti Kotromanoviću i nekim drugima, hrvatskoj zajednici u Australiji , nije objašnjeno.
Cak niti čirijenica da australske pravosudno-policijske službe, svjesno ili nesvjesno, puštaju da na njezinu tlu slobodno djeluju notorni ratni zločinci za kojima je raspisana međunarodna Interpolova tjeralica.
Ako i izostavimo izdavanje vize Štrpcu, nedopustivo je da jedna takva država, Australija, koja je i članica Međunarodne antiterorističke alijanse dopušta, u najmanju ruku, organizaciju mreže čiji krajnji cilj nije ništa drugo nego terorizam tj. podrivanje hrvatske države s kojom država Australija ima
uredne bilateralne odnose!

Paravojne srpske skupine Banovine+dokumenti

I. “STIV”,
II. “IDG Jose Kovačevića”,
III: “ŠILTOVI”,
IV. “IG Milana Šimulije”,
V. “IG Jovana Ljiljka i Zlatka Milankovića”

PRILOŽENA DOKUMENTACIJA:
1. A-301-01 -“Molba za prijem u radni odnos” ( sa dvije potvrde) od 28. listopada 1992. – podnositelj Boro Rudić;
2. A-301-02 “Ponuda za prijem na radno mjesto zatvorskog čuvara” (sa dvije potvrde) od 02. studenog 1992. – podnositelj Nikola Papuča;
3. A-301-03 “Izveštaj 19/92” – autor “k-dant ZnŠTO Banija” pukovnik Rade Vujaklija;
4. A-301-04 Akt “K-de 24. br. TO Glina” od 21. lipnja 1992. autor “načelnik OB” Ilija Vujić
5. A-301-05 “Obaveštajno-bezbednosna informacija” od 28. lipnja 1992. autor tadašnji “PNŠ za OIP” u “Zn ŠTO Banija”, pukovnik Stevan Janjanin;
6. A-301-06 “Informacija” od 02. srpnja 1992. autor “Operativni tim OB Glina”, potpisnik “major” Đorde Milković;
7. A-301-07 “Obaveštajno – bezbednosna informacija” od 06. srpnja 1992. . autor kao pod 5;
8. A-301-08 Akt “Bezbednosno-politička situacija u Glini” od 08. prosinca 1992. . autor “ZnŠTO Banija”, potpisnik “potpukovnik Mirko Martić”;
9. A-301-09 Akt “K-de 39. K., str. pov. br. 7-1/11 “, od 18. siječnja 1993.;
10. A-301-10 Akt “K-de 39. K., str. pov. br. 07-1/1? (? = nečitak broj) od 18. siječnja 1993.;
11. A-301-11 Akt “K-de 39. K., str. pov. br. 07/1-59” od 06. veljače 1993.;
12. A-301-12 Akt “K-de 39 K., str. pov. br. 07/1-76” od 08. veljače 1993.;
13. A-301-13 Akt “K-de 39. K., str. pov. br. 07/1-127” od 01. ožujka 1993.;
14. A-301-14 Akt “K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-135” od 02. ožujka 1993.;
15. A-301-15 Akt “K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-138” od 03. ožujka 1993.;
16. A-301-16 “Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr.” od 05. ožujka 1993.;
17. A-301-17 “Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr.” od 07. ožujka 1993.;
18. A-301-18 Akt “K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-154” od 07. ožujka 1993.;
19. A-301-19 Akt “K-de 39. K., str. pov. br. 07/1-159” od 08. ožujka 1993.;
20. A-301-20 “Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr.” od 09. ožujka 1993.;
21. A-301-21 Akt “K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-170” od 09. ožujka 1993.;
22. A-301-22 “Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr.” od 12. ožujka 1993.;
23. A-301-23 Akt “K-de 39. K., str. pov, br. 07/2-962” od 21. listopada 1993.;
24. A-301-24 Akt “K-de 39.K., str. pov. br. 4-1” od 22/23. siječnja 1994.;
25. A-301-25 Akt “K-de 39. K., str. pov. br. 4-6” od 03. ožujka 1994.;
26. A-301-26 Akt “RSK, MO, Uprava Banija, broj SP-OS-27/1″ iz ožujka 1994.” (s dva privitka; drugi privitak pronađen samo u preslici);
27. A-301-27 “Kontraobaveštajna procena 24. pbr.” od 08. travnja 1995.;
28. A-301-28 Akt “K-de 24. pbr. , str. pov. br. 6-26”, od 20. travnja 1995.;
29. A-301-29 Akt “Odseka bezbednost i 39.K., str. pov. 4-2” od 24. travnja 1995.;
30. A-301-30 Akt VP T-7916 Glina, od 22.09.1992.;
31. A-301-50 Akt ”Organa bezbednosti 31. pbr. 1xOB 39. korpusa”, ev. Br. 17-1133 od 09.09.1993. – službena zabilješka – lica van evidencije o vojnoj obavezi,
32. A-301-51 ”Izvještaj o vanrednom događaju u jedinici – komandi 33. pbr.”, od 28.02.1994.
33. A-133-105 Obavijest K-11/94-89 od 27.06.1994., ‘Okružnog suda u Glini’ ‘ Ministarstvu pravosuđa i uprave’ u svezi ‘ubistva Dušana Lukača …’
34. A-143-112 Akt ‘komande 24. brigade TO’ br. 01-380/1 od 26.06.1992.
Gore navedena dokumentacija pronađena je tijekom ili nakon VRO “Oluja”.

OPASKE:
Iz dokumentacije je vidljivo da se Siniša Martić “Šilt” sastao 27.06.1992. sa Milanom Babićem (dokument: A-301-5.), te da se pozivao na Milu Paspalja i Gorana Hadžića. (dokumenti: A-301-14 i A-301-15).
Vidljivo je i da su neke, istina rijetke, osobe u Glini osuđivale četnička divljanja nad Hrvatima. To su:
– sudac RADOVAN JOVIĆ (Općinski sud Glina),
– Dr. TOMIĆ (Medicinski centar Glina),
– Dr. TRIVANOVIĆ, ili TRIVUNOVIĆ (Medicinski centar Glina),
– RANKO COKLIN (Općinski sud Glina),
– AVDEJ POPOV (Općinski sud Glina),
– LJUBICA SLJEPČEVIĆ (Općinski sud Glina – dokumenti: A-301-6 i A-301-7).
Budući da neprijateljska dokumentacija kojoj smo u posjedu uglavnom sadrži samo djelomične podatke o pojedinim kaznenim djelima i počiniteljima ne može se prema podacima iz “iste napraviti zaokružen i cjelovit prikaz pojedinog slučaja, te je nužno objedinjavanje podataka obavještajnih službi Republike Hrvatske koje su obrađivale problematiku nestalih osoba, ratnog zločina ili koje posjeduju obavještajne podatke koji bi mogli poslužiti u predistražnom i istražnom postupku za procesuiranje počinitelja ratnih zločina.
U sagledavanju djelovanja zločinačke skupine “ŠILT”, kako na području Gline, tako i cijele Banovine, značajno je navesti da su njihovi zločini bili “najučinkovitiji” instrument velikosrpske politike stvaranja etnički čistog srpskog prostora. Ovdje smo detaljnije opisali dva primjera takvog zločinačkog djelovanja, ubojstvo obitelji Nikole Kreštalice 05.11.1991. g. i ubojstvo 21 stanovnika sela Joševica 16.12.1991. g. Nakon ovih zločina s prostora tzv. Majskog bazena koji čini pet hrvatskih sela ( Maja, Dolnjaci, Prijeka, Svračica i Joševica ) iselilo je sve hrvatsko stanovništvo i velikosrbi su dobili etnički čist prostor od grada Gline do Dvora na Uni. Ista je situacija bila i sa 27 sela sjeverno od grada Gline ( Šatornja, Bišćanovo, Selkovac Donji, Selkovac Gornji, Donji Viduševac, Gornji Viduševac, Velika Solina, Mala Solina, Gornje Taborište, Donje Taborište, Donja Bućica, Gornja Bućica, Ilovačak, Desni Degoj, Slatina Pokupska, Zaloj, Gračanica, Stankovac , Donje Jame, Gornje Jame, Hađer, Dvorišće, Marinbrod, Novo Selo Glinsko, Kihalac, Prekopa, Jukinac) u kojima su isključivo živjeli Hrvati, a u kojima, nakon okupacije i počinjenih zločina, nije ostao niti jedan stanovnik od oko 7.000 koliko ih je prebivalo do tada. Na taj je način cjeli prostor koji administrativno pripada gradu Glini, od rijeke Kupe na sjeveru do Dvora na jugoistoku, bio potpuno etnički čist prostor na kojemu su boravili isključivo Srbi.
Ispod pojedinog dijela teksta, ili podataka o osobi, u zagradama se navode redni brojevi priloženih dokumenta koji se odnose na sadržaj određenog dijela teksta, ili osobu.

I. Paravojna srpska skupina “STIV”

I. 1. Pripadnici paravojne srpske skupine ”STIV”
Prema podacima iz pronađene dokumentacije tzv. RSK pripadnici paravojne skupine “STIV” bili su, kako slijedi:

1. STEVO BUNČIĆ, otac Ilija, rođ. 24.11.1968. g. u Glini, nadimak “STIV” – vođa skupine, prebivao u Petrinji, Sajmište 2/3. Bio je proglašen nesposobnim za vojnu službu zbog epilepsije. (dokument: A-301-50 i A-301-51)

2. MILAN GRMUŠA, otac Miloš, rođ. 02.09.1970.g. u Bojni, prebivao u Petrinji, Sajmište 20.
(14.02.1994. g. Nasilno odveden iz zatvora u Dvoru na Uni i ubijen u Dvoru, na mjestu zvanom Sajmište). (dokumenti: A-301-50, A-301-51).)

3. RATKO PUZIĆ, otac Lazo, rođ 26.02.1971. g., prebivao u Petrinji, Ratkovićeva 183. (dokument: A-301-50)

4. DUŠKO STJELJA, otac Branko, rođ. 05.10.1971. g., prebivao u Petrinji, Ratkovićev III. odvojak kbr. 10. (dokument: A-301-50)

5. DAMIR PRILJEVA, otac Stojan, rođ. 05.04.1964. g., prebivao u Petrinji, Đ. Jakšića 10. (dokument: A-301-50)

6. DEJAN PLAVLJANIĆ, otac Dušan, rod 14.08.1971. g., prebivao u Petrinji, J. Čipora 29. (dokument: A-301-50)

7. DAVOR ŠLJIVO, otac Miloš, rođ. 17.09.1972. g., prebivao u Petrinji, J. Čipora 22. (dokument: A-301-50)

8. SLOBODAN RADOSOVIĆ, otac Lubomir, rođ. 23.10.1974. g., prebivao u Petrinji. (dokument: A-301-50)

9. DEJAN JUZBAŠIĆ, otac Jovica, rođ. 17.05.1972. g., prebivao u Petrinji. (dokument: A 143-112 i A-301-50)

10. NEDELJKO PUZIĆ, otac Miloš, rođ. 11.04.1960. g., prebivao u Petrinji, Livadarski put bb. (dokument: A-301-50)

11. GORAN JEKIĆ, otac Stojan, rođ. 23.10.1961. g., prebivao u Petrinji, Arhova 50. (dokument: A-301-50)

12. MILE ERKALOVIĆ, rođ. 01.11.1952. g., prebivao u Petrinji, ul. 29.11. kbr. 5. (dokument: A-301-50)

13. MIROSLAV MEĆAVA, rođ. 25.05.1974. g. u V. Šušnjaru, prebivao u V. Šušnjaru 58. (dokument: A-301-50)

14. VASILJ LAZIĆ, otac Gojko, rođ. 14.02.1967. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, R. Koraća 18. (dokument: A-301-50)

15. DUŠKO KONČAR, rođ. 10.05.1972. g., prebivao u Petrinji. (dokument: A-301-50)

16. DALIBOR ČUGALJ, otac Mile, prebivao u Petrinji, ul. Uroša Predića bb. (dokument: A-301-50)

17. DRAGAN ČAVIĆ, otac Mile, rođ. 28.12.1968. g. u Vukovaru, prebivao u Petrinji, Karađorđeva 117, nadimak “RAMBO”.(dokument: A-301-50)

Moguće je da su grupi pripadali i:
– ĐURO GALIJAN;
– PERO RADOVANOVIĆ-PERIKA;
– ALEKSA VOJNOVIĆ;
– SLAVKO MALOBABIĆ – SIVKO.
– ŽELJKO SANADER;
– DRAGAN STAJKOV;
– DUŠKO DŽAIĆ
II. Paravojna srpska skupina “IDG Jose Kovačevića”

Skupina je organizirana za izvršenje izviđanja i diverzantskih akcija usmjerenih protiv legalnih institucija vlasti RH i nikada nije bila veća od jednog voda. Od samog osnivanja bila je pod zapovjedništvom stožera TO Glina, a kasnije 24. pb. 39. korpusa tzv. VRSK.
Zapovjednik skupine bio je JOSIP Franjo KOVAČEVIĆ, a zapovjednici unutar skupine bili su: BOGDAN JEDNAK, BRANKO BULAT i SINIŠA ŠEOVIĆ.
Skupina je plaćana istovjetno kao i skupina “ŠILT”, znači iz “budžeta općine Glina”, ali za razliku od skupine “Šilt”, “IDG Jose Kovačević” bila je mobilizirana skupina podređena višem zapovjedništvu i vodila se pod šifrom 06, a smještena je bila u Glini, ulica Kralja Tomislava (u kući Ive Klobučar). Nakon rasformiranja skupine “Šilt” pojedini pripadnici iste prešli su u “IDG Jose Kovačević”

II. 1. Zlodjela paravojne srpske skupine “IDG Jose Kovačevića”
Od samog osnivanja skupina je izvršavala zadaće i činila zlodjela nad hrvatskim pučanstvom tog kraja i to:
– od samog početka proglašenja neovisnosti RH skupina je imala zadaću prikupljanja saznanja o broju pripadnika ZNG, MUP-a RH, punktovima, stražarskim mjestima i skladištima oružja;
– sumnja se da je skupina sudjelovala dana 16.10.1991. godine u masakru hrvatskog pučanstva iz sela Novo Selo Glinsko (ubijene 32. osobe);
– sumnja se da je skupina sudjelovala u masakru 21 osobe hrvatske nacionalnosti iz sela Joševica, dana 16.12.1991. godine, a isto je najvjerojatnije učinjeno kao odmazda za “Gračaničke žrtve” tj za poginule četnike tijekom akcije HV i MUP-a RH u selu Gračanica, 13.12.1991. godine);
– sumnja se da je skupina tijekom cijelog razdoblja rata, na čelu sa Josom KOVAČEVIĆ (predstavljao se i kao kapetan MARIĆ) preuzela poslove razmjene ratnih zarobljenika, suradnje s predstavnicima UN-a, te “čuvanje” Hrvata – stanovnika Majskog bazena (sela: Dolnjaki, Svračica, Prijeka, Joševica, Maja i Ravno Rašče). Tijekom obavljanja takovih zadaća izvršeno je nekoliko desetaka ubojstava Hrvata u Glinskom zatvoru, dok je na području Majskog bazena ubijeno 50 osoba hrvatske nacionalnosti (selo Joševica 26 osoba, selo Maja 10 osoba, selo Svračica 5 osoba, selo Dolnjaki 2 osobe, selo Ravno Rašče 7 osoba);
– sumnja se da je tijekom velikosrpske agresije na glinskom i petrinjskom području, skupina sudjelovala u genocidu nad Hrvatima – civilima, masovnom pljačkanju i uništavanju njihove imovine i objekata. Ta su zlodjela u rujnu 1991. počinjena u Zaloju i Gračanici, a također su u drugoj polovici 1991., posebice od rujna do prosinca, počinjena u Andrijevićima, u Gornjim Jamama, Donjim Jamama, Ilovačaku, Degoju, Stankovcu i Taborištu ( Taborište je na petrinjskom području, a ostalo su naselja s glinskog područja).
– zajedno sa skupinom, “IDG Jose Kovačevića”je za potrebe tzv. VRSK, mas-medija u Srbiji i tzv. RSK, a u cilju promidžbe ”posebno pripremao” preostalo hrvatsko pučanstvo za razgovor s predstavnicima UN-a i inim humanitarnim i političkim Međunarodnim udrugama, a u smislu ne ugroženosti hrvatskog pučanstva u tzv. RSK, što je u svijetu davalo pogrešnu sliku o istome;
Josip KOVAČEVIĆ vodio je ukupno na ovom području tri (3) razmjene (Petrinja 1991. godine, Turanj 1994. godine i Mošćenica kod Petrinja 1994. godine) i ukupno je razmijenjeno 50-ak osoba, a navodno je vodio i razmjene u Zadarskom zaleđu, o čemu još nemamo bližih spoznaja.

II. 2. Pripadnici paravojne srpske skupine “IDG Jose Kovačevića”
1. JOSO Franjo KOVAČEVIĆ, rođ. 19.01.1948., Strizivojna, Đakovo, Osječko-baranjska županija, RH, Hrvat, prebivao u Glini, Petrinjska 4. Trenutna moguća mjesta boravišta: Banovo Brdo – Beograd ili vlastiti stan u Novom Sadu. Navodno promijenio ime u JOVAN ili JOVICA JOVIĆ. Isti je bio zapovjednik skupine, te direktor firme “Progres” Glina, a poslovne kontakte imao je sa tzv. “vojskom RSK”, Srbijom i UN-om.

2. BOGDAN JEDNAK, nadimak BAĆO; Veljkov, rođ. 22.06.1966. u Sisku, Srbin, za vrijeme okupacije bio na adresi Gornje Selište 26, Glina.

3. STANKO ŽARKOVIĆ, nadimci ČANGI i ČANGEL, rođen u selu Roviška, Srbin.

4. MILORAD RELIĆ, Ilijin, rođ. 11.04.1962. u Glini, Srbin, za vrijeme okupacije prebivao na adresi Dvorska 72, Glina.

5. ĐURO KOLUNDŽIJA, star oko 40 godina, iz naselja Veliki Gradac.

6. DRAGAN LIBAR, star oko 40 godina, iz naselja Veliki Gradac.

7. MILAN MILANKOVIĆ, star oko 40 godina, iz naselja Veliki Gradac.

8. ČEDO STEFANOVIĆ, star oko 45 godina – iz Trnovca Glinskog (njegov sin Dragiša poginuo u Glini, 26.06.1994.).

9. ŽIVKO PRODANIĆ iz Buzete.

10. ŽIVKO MARTIĆ, star oko 30 godina, iz Buzete.

11. SINIŠA STEFANOVIĆ, star oko 25 godina – iz Trnovca Glinskog.

12. NEDO STEFANOVIĆ, milicajac, star oko 40 godina – iz Gline.

13. SIMO STEFANOVIĆ, milicajac, star oko 45 godina – iz Gline.

14. RAJKO STEFANOVIĆ, milicajac, star oko 45 godina – iz Gline.
III. Paravojna srpska skupina “ŠILTOVI”

III. 1. “Ratni put” paravojne srpske skupine ”ŠILTOVI”
Prema raspoloživim podacima skupina je formirana u proljeće 1991. g. nakon što je 20-tak pripadnika iste završilo tečaj u Golubiću i Bruškoj kod Knina (nedostaje podataka o točnom datumu osnivanja skupine). Do napada na policijsku postaju u Glini dana 26.06.1991.g. bili su poznati kao “Martićevci” po prezimenu Milana Martića, inspektora “SUP-a” iz Knina, koji ih je formirao. U napadu na policijsku postaju u Glini skupina je od strane specijalaca MUP-a RH razbijena te je na okupu ostalo 11 pripadnika, SINIŠA MARTIĆ, DUŠKO MARTIĆ, tri brata VLADIĆA, BOŽOVIĆ, LAMA, KAMI, GARI, DŽO i STRUJA. U napadu na PP u Glini poginuo je pripadnik grupe DRAGIŠA STEFANOVIĆ, te je na inicijativu spomenute jedanaestorice grupa u narednih nekoliko mjeseci nosila ime “Gerilski odred DRAGIŠA STEFANOVIĆ”. Zapovjednik tog odreda bio je SINIŠA MARTIĆ, zvani ŠILT, te se s vremenom i grupa prozvala “ŠILTOVIMA”. Do napada na policijsku postaju u Glini zapovjedništvo nad skupinom imao je dr. DUŠAN JOVIĆ, predsjednik općine Glina, a nakon toga skupina je bila u nadležnosti pukovnika Milana BEGOVIĆA, “komandanta VP 7916 – Glina” koji im daje konkretne zadaće u smislu “pretresa terena” i otkrivanja “ubačenih ustaških formacija”. (dokument: A-301-30)

Kako je već navedeno, većina pripadnika skupine ima završen tečaj u Golubiću i Bruškoj kod Knina, a plaćeni su bili iz “općinskog budžeta” općine Glina i imali su pravo na međusobnu razdiobu opljačkane imovine protjeranih ili ubijenih Hrvata, a u kasnijem periodu pojedinci su se bavili nedozvoljenom trgovinom (pogonsko gorivo, cigarete, droga i sl.).

Dana 03. 02.1992. g. skupina “ŠILT” imala je 75 pripadnika i bila je Jedinica za specijalne zadatke MUP-a Republike Srpske Krajine i nalazila se u njihovoj nadležnosti. Za obavljanje borbenih zadaća bila je podčinjena 7 OG tadašnje JNA i zapovjedništvu 1 br. TO Glina za obavljanje specijalnih zadataka u zoni odgovornosti brigade. Sudjelovala je u intervencijama na ugroženim dijelovima “fronte” i bila je rezervna snaga 1 br. TO.

Ovaj navod potvrđuje i dokument kojeg je u ime “SPECIJALNE JEDINICE MILICIJE KRAJINE GLINA” potpisao osobno “komandir” SJ, SINIŠA MARTIĆ – ŠILT. Spomenuti dokument je izvješće datirano s 22.11.1991. g. u kojem se opisuje “pretres terena sela Gornjih i Donjih Jama”.

Prema dokumentu pod oznakom: strogo pov. br: 0711-76 od 08.02.1993. g., autora S. Janjanina, grupa je rasformirana te je “od 46 članova grupe 26 stavljeno na raspolaganje komandi 24. pbr, a ostali još kalkulišu.” (dokument: A-301-12)

Iz raspoložive dokumentacije može se zaključiti da su početkom agresije i okupacije i “JNA” i okupacijska vlast koristile grupu “Šilt” za najprljavije poslove,. a kada je ponestalo Hrvata za klanje i pljačkanje grupa je, kao razuzdana zločinačka skupina, predstavljala problem i samoj okupacijskoj vlasti.

III. 2. Kaznena djela paravojne srpske skupine ”ŠILTOVI”
Dio grupe “ŠILT” je 05. studenog 1991., oko 20,00 sati u Joševici, u kući Nikole Kreštalica, zvanog Vjesnik, iz pješačkog naoružanja ubio nenaoružane civile Hrvate: Nikolu Kreštalica, rod. 16.05.1936., Joševica 69, zatim Ginu Kreštalica, rod. 10.06.1935, Joševica 69 i pred navedenom kućom Juru Kreštalica, rod. 07.07.1932, Joševica 67 a.
Počinitelji iz grupe “Šilt”: SINIŠA MARTIĆ “ŠILT”, DUŠAN MARTIĆ, Vladimirov, i NEBOJŠA VIGNJEVIĆ, Dušanov.

Dio grupe “ŠILT” je zajedno s dijelom IDG Jose Kovačevića 16. prosinca 1991. u Joševici počinio masakr nad nenaoružanim civilima Hrvatima. Ubijena je 21 osoba, a dvije ranjene.
Počinitelji iz grupe “Šilt”: SINIŠA MARTIĆ “ŠILT”, DRAGIŠA ŽARKOVIĆ, LIPAK, NEBOJŠA VIGNJEVIĆ i DUŠAN MARTIĆ. U zločinu su još sudjelovali JEDNAK BOGDAN, DABIĆ DRAGAN, NENADIĆ MILAN, NIKOLA SOLAR, ŽARKOVIĆ STANKO i ILIJA BAŽDAR pripadnici IDG Jose Kovačevića
Grupa “Šilt” je u jesen 1991. ubijala Hrvate u selima Gornji Viduševac, Donji Viduševac, Dvorišće, Ilovačak, Degoj, Stankovci, Slana, Taborište i Pecki.
Grupa “Šilt” je prilikom srpske agresije i okupacije ubijala Hrvate i u selima Gornje Jame, Donje Jame, Mala Solina, Velika Solina, Hađer, Maja, Gornja Bućica i Donja Bućica.

Iz raspoložive dokumentacije je vidljivo da je i srpska okupacijska paravlast različito tretirala grupu “Šiltovi” ovisno o razdoblju i ponašanju pripadnika grupe.

Grupa od samog početka aktivno sudjeluje u neprijateljskoj agresiji na području Banovine (dokument: A-301-2); 26.06.1991. g. sudjeluje u napadu na policijsku postaju u Glini, tijekom ljeta 1991. g. sudjeluje u napadima na grad Glinu i prigradska naselja Jukinac i Viduševac. Početkom listopada 1991. godine sudjeluje u uništavanju “sela Zaloj i Gračanica”, u jesen 1991. “ubija Hrvate na području Gornjeg Viduševca, Donjeg Viduševca, Dvorišća, Ilovačaka, Degoja, Stankovaca, Slane, Taborišta i Peckog”, te u prosincu 1991. sudjeluje u masakru u Joševici.
Grupa sudjeluje i u agresiji na sela Donje Jame, Gornje Jame, Donja Bućica, Gornja Bućica, Maja, Mala Solina, Velika Solina, Hađer (početkom listopada 1991.) i sudjeluje u napadu na grad Petrinja 16. rujan 1991., a također je sudjelovala u oružanom otporu oružanim snagama ‘RH tijekom akcije “Kupa” dana 13. i 14.12.1991. g.

Kroz ovo razdoblje grupa ima status “jedinice”, pa je, primjerice, pripadniku PAPUČI razdoblje pripadništva grupi priznato kao sudjelovanje u “TO Glina” (dokument: A-301-2), a nakon što su obavili krvavi posao klanja i ubijanja Hrvata te kao kriminalci postali opasni i za okupacijsku vlast tretirani su kao širitelji “četništva i likvidacije” (dokument: A-301-3), pa se već u lipnju 1992. tretiraju kao “neformalna grupa koja ne pripada brigadi” (dokument: A-301-4).

Grupa je nazivana i “specijalnom jedinicom RSK” (dokument: A-301-6), a Siniša MARTIĆ je početkom srpnja 1992. fingirao njezino raspuštanje u nastojanju da postane načelnik “SJB Glina” (dokumenti: A-301-6 i A-301-7). Međutim grupu nije raspustio, a u borbi za vlast sukobljava se krajem 1992. i početkom 1993, s tadašnjim zapovjednicima VRSK u Glini te blokira “SJB Glina” i opkoljava “k-du 24. pbr.” Priključuju mu se “Kukijeva grupa”, tenkovska četa iz 24. pbr., te po tri čovjeka iz “Paragine grupe” (iz Vojnića), “Stivove grupe” (iz Petrinje) te neformalne grupe iz Gvozda (ondašnjeg Vrginmosta), kao i “50% pripadnika specijalne jedinice SJB Glina sa Pogledića”. U tom je razdoblju Siniša MARTIĆ pokušao zadobiti utjecaj nad 24. pbr. U opisanim pokušajima nije uspio (dokumenti: A-301-8 i A-301-22).

Zbog “zasluga” u agresiji na RH grupa je do početka 1993, uz pristanak “k-danta 39. K.”, tretirana kao “specijalna jedinica u okviru 24. pbr.”, iako je bila samostalna u odnosu na zapovjedništvo te brigade. Početkom 1993. okupacijske vlasti pokušavaju mobilizirati pripadnike grupe. I kada su tobože bili mobilizirani u 24. pbr. pripadnici grupe “ŠILT” nisu bili na položajima, što im je davalo vremena i mogućnosti za zločine (dokument: A-301-26). Da je grupa, odnosno njeni članovi, podčinjena “k-di 24. pbr” u travnju 1995, kada većina članova grupe čini glavninu “Izviđačkog voda” te brigade vidljivo je iz dokumentacije (dokument: A-301-27).
Da je grupa okupacijsku srpsku paravlast i “VRSK” smatrala premalo ekstremnima očito je i iz okolnosti da je pripadnik grupe, ZORAN PONEDILJAK – SOVA, 6. rujna 1993. godine ubio “k-danta 24. pbr.” ppuk. DUŠANA LUKAČA.
Tijekom akcije “Kupa” (13.12.1991.) – pokušaj oslobađanja okupiranog prostora, grupa “ŠILT” je zarobila i na zvjerski način pobila više pripadnika 102. br. HV-a i samostalne tenkovske postrojbe.

Dio pripadnika grupe “ŠILT” je u glinskom zatvoru mučio zatočene hrvatske civile i branitelje.

III. 3. Pripadnici paravojne srpske skupine ”ŠILTOVI”:
l. SINIŠA MARTIĆ – ŠILT, Vladimirov, rođ. 13.08.1965. u Sisku, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, prebivao u Glini, Petrinjska ul. 7. Zapovjednik skupine. Prema saznanjima iz 1997. g. dotični boravi u selu Crepaja kod Novog Sada, Srbija, gdje skupa sa SREĆKOM OSTOJIĆEM iz Gline ima stolarsku radionicu. (dokumenti: A 143-112, A-301-2, A-301-3, A-301-5, A-301-6, A-301-7, A-301-8, A-301-9, A-301-10, A-301-11, A-301-12, A-301-13, A-301-14, A-301-15, A-301-16, A-301-17, A-301-18, A-301-20, A-301-22, A-301-23, A-301-24, A-301-25,A-301-26).

2. DUŠAN MARTIĆ, Vladimirov, rođen 20.02.1968. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, ugostitelj, prebivao u Glini, Petrinjska 7 a. (dokument: A-301-26).

3. NENAD LONČAR, Nadin, zvani “NEŠO” i “TORO”, rođ. 22.01.1967. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vrbik 9. Prema saznanjima iz 1997. godine, boravi u Prijedoru BiH. (dokument:A-301-26).

4. ĐURO LONČAR zvani “ĐUKA” i “ŽUTI”, rođen 07.04.1961. god. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Radnička 9. Trenutno se (saznanja iz 1997.godine) nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Somboru, Srbija (u isti prebačen iz zatvora Beli Manastir) zbog ubojstva devet (9) osoba srpske nacionalnosti. (dokumenti: A-301-6 i A-301-7).

5. ZORAN PONEDILJAK, Ivanov, zvani “SOVA”, rođ. 18.12.1965. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, neodređeno zanimanje, prebivao u Glini, S. i A. Radića bb. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdanu u Belom Manastiru 1997. godine. Navodno se nalazi u Bugarskoj, po saznanjima iz 1997. godine. (dokumenti: A 133-105, A-301-23 i A-301-26).

6. GORAN PONEDILJAK, Ivanov, rođen 29.12.1966. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, prebivao u Glini, S. i A. Radića bb.

7. ANĐELKO HOTI, Ljimonov, rođ. 19.06.1970. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Albanac, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb. Prema saznanjima iz 1997, g. boravi u Beogradu – Srbija gdje je povezan s krim. podzemljem i živi od šverca i drugih krim. radnji.

8. MILAN KUKOLEČA “KUKI” i “SIKIRICA”, rođen 06.08.1967. godine, Bijele Vode, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Bijelim Vodama, Glina, Bijele Vode. (dokumenti: A-301-15, A-301-16 iA-301-27)

9. DAMIR BILIC, Blažev, rođen 08.07.1964. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Hrvat, kasnije bio pripadnik “IDG Jose Kovačević”. Prema saznanjima iz 1997. g. boravi u Vinkovcima, Brune Bušića 25, navodno pod identitetom – Damir BILIĆ, Antin. (dokumenti:A-301-27 i A-301-29).

10. NEBOJŠA VIGNJEVIĆ, Dušanov, rođ. 14.02.1969. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, prebivao je u Glini, Ul. 11. siječnja 1944. bb. (dokument: A-301-26).

11. MIODRAG JOVIĆ, Dušanov, rođen 04.07.1968. Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, N. Tesle 14.

12. DEJAN SLADOVIĆ, Milanov, rođ. 24.12.1973. u Sisku, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, državljanstvo RH, SSS, trgovac, prebivao u Glini, Kralja Tomislava 66. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdanu u Belom Manastiru i Sisku 1996. godine. Prema saznanjima, predvodio je sedmoricu pripadnika skupine “ŠILT” koja je 26.07.1991. godine iz sela Ravno Rašće odvela i ubila na nepoznatoj lokaciji osobe hrvatske nacionalnosti Nikolu i Petra NOGIĆA, Stjepana KRKAČA “Doni”, Petra LIKOVIĆA i Petra PAVIĆA. (dokumenti: A-301-22 i A-301-26).

13. MIROSLAV VUJAKLIJA, rođen 28.08.1974. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini I. Pogledića bb.

14. VLADIMIR LlPAK, rođen 02.04.1965. godine Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Hrvat, prebivao u Glini, Jukinačka 51. Prema saznanjima iz 1997. godine boravi u Münchenu, Njemačka, a posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane 1994. godine u G.K. RH Münchenu.

15. NIKOLA PAPUČA, Milanov, rođ. 03.09.1966. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Glina S. i A. Radića bb. (dokumenti: A-301-2 i A-301-26).

16. BORISLA V MILAŠINOVIĆ, Ljubanov, rođen 15.06.1962. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, ugostitelj, prebivao u Glini, Vinogradska bb. (dokument: A-301-26).

17. MIROSLAV VUJAKLIJA, rođen 22.06.1964. ili 1969. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin.

18. SINIŠA HALER, rođen 06.12.1972. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb.

19. ŽELJKO MILAŠINOVIĆ. Ljubanov, rođ. 27.01.1961. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb. (dokument: A-301-26).

20. RAJKO BOROMISA, rođen 18.11.1968. godine u Brestiku, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Brestiku, Glina, Brestik.

21. MILJENKO CREVAR “BLJUTAVI”, rođen 28.10.1969. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, V. Gačeše 35. (dokument: A-301-26).

22. DRAGOSLAV MALOBABIĆ, Milanov, rođ. 04.06.1972. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, I. Andrića 10. Po saznanjima počinio samoubojstvo 16.09.1994. godine. (dokument:A-301-26).

23. SLOBODAN TAMBIĆ, rođen 19.04.1966. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Taborištu, Glina, Taborište 94 a.

24. DRAGIŠA BOGUNOVIĆ, Milanov, rođ. 11.05.1969. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Žrtava Domovinskog rata 56.

25. ŽARKO TAMBIĆ, Nedeljkov, rođ. 19.06.1971. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Kolodvorska bb.

26. MIROSLAV JOVIĆ zvani “ČIČA” i “STRUJA”, Milanov, rođ. 20.05.1969. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Gornjem Taborištu 94. (dokument: A-301-26).

27. MILAN HALER zvani “VASO”, Vasiljev, rođ. 30.04.1973., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vukovarska 12. (dokument: A-301-26).

28. ZORAN IVANIĆ zvani “POČO”, Mirkov, rođen 12.12.1966., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Zlatka Šulentića 3. (dokument: A-301-26).

29. ZORAN BOROMISA zvan “LJAMO”, Božin, rođen 17.09.1970. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini S. i A. Radića bb. (dokument: A-301-26).

30. DRAGIŠA ŽARKOVIĆ, Jovin, rođ. 08.08.1970., Glina, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, prebivao u Glini, Dvorska bb. (dokument:A-301-26).

31. PREDRAG KNEŽEVIĆ, Milanov, rođen 23.01.1971. godine u Glini, državljanstvo RH, Srbin, po saznanjima iz 1977. god. boravi u Vukovaru, Marije Bursač 1 i posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 31.10.1996. godine.

32. DANIJEL MIHAJLOVIĆ, Draganov, rođ. 03.10.1973., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, trgovac, prebivao u Glini, 11. siječnja 1994. broj 48. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 1977. godine. Po saznanjima iz 1997. godine, prebiva na području Vinkovaca. (dokument: A-301-26).

33. MOMIR PRUSAC, “BUCO”, Nikolin, rođen 24.09.1968. godine u G. Klasniću, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Klasniću 129, Glina. U kasnijem periodu bio pripadnik “IDG Jose Kovačević”.

34. VOJA ( ili VOJO) BALATUNOVIĆ,” rođ. 22.09.1968., Deronje, Odžaci, Vojvodina, Srbija, Srbin, niža sprema, vodoinstalater, prebivao u Glini, Hrvatskog plemića Vuka 20. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 1997. godine. (dokument: A-301-26).

35. VELJKO JEDNAK, Brankov, rođen 30.05.1965. godine u G. Selištu, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Selištu 24.

36. SINIŠA MENIČANIN, Radin, rođen 22.02.1974. godine, Srbin, prebivao u Petrinji Uroša Krunića 7.

37. DRAGOSLAV MENIČANIN, Draganov, rođen 08.11.1973. godine, Srbin, prebivao (nepotvrđeno) u Sisku, A. Hebranga 1/17. (dokument:A-301-26).

38. ŽELIMIR PODUNAVAC, Srbin, ostali podaci nepoznati.

39. DRAGAN SLADOJEVIĆ, Dušanov, rođ. 04.06.1972., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Petrinji, Dr. Rudolfa Horvata 11 ili Brezovo Polje, Glina, Brezovo Polje 78.

40. ĐURO BOGUNOVIĆ “ĐUKICA”, Živkov, rođen 27.10.1967. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Majske poljane 103.

41. DJORDJE RAJŠIĆ “ĐORDE”, Djurin, rođen 21.12.1967. godine, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

42. STEVO JELIĆ, Milanov, rođ. 20.02.1963. prebivao u Glini, Bijele Vode 149

43. JOVO TARBUK, Srbin, ostali podaci nepoznati.

44. SINIŠA GAVRANIĆ “Gari”, Boškov, rođen 21.06.1973. godine, Srbin, prebivao u Silini, A. i S. Radića. (dokument: A-301-26).

45. JOVO MAMIĆ, Maričin, rođen 07.02.1972. godine u Savskom Vencu, Beograd, Srbija, Srbijanac, niža stručna sprema, prebivao u Glini, Kralja Tomislava 47.

46. NIKOLA KRKOVIĆ, Aleksin, rođen 25.09.1967. godine, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

47. MIĆO ŠKILJO, Đurin, rođen 02.07.1968. godine, Srbin, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. godine bb.

48. STEVO JANDRIĆ, Dušanov, rođen 12.09.1949. godine, Srbin, prebivao u Šibinama, Glina, Šibine 5. Po saznanjima poginuo je – nema saznanja kada i kako.

49. ĐURO ŠIMUNOVIĆ, Marin, rođen 06.03.1953. godine, Hrvat, prebivao u Glini, Zlatka Šuletnića 5.

50. RAJKO MIŠČEVIĆ “MIŠ”, Stankov, rođ. 31.03.1962., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, VSS, prebivao u Glini, Dr. Đ. Augustinovića 11. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 1997. godine. Po saznanjima iz 1997. godine boravi na području Belog Manastira.

51. ŽIVKO PEŠUT zvani “MALENI” i “DUŠICA”, Stevin, rođ. 01.01.1951., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebiva u Glini, Žrtava Domovinskog rata 35. (dokument: A-301-26).

52. ZORAN RULA, Dušanov, rođen 1968. godine u Makedoniji, Srbin, prebivao u Glini, Dvorska bb. (dokument: A-301-26).

53. DRAGIŠA DRAŠKOVIĆ, Anin, rođen 05.08.1968. godine, Srbin, VSS-DIF, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb. (dokument: A-301-26).

54. MIROSLAV MEDIĆ, Milanov, rođen 30.03.1964. godine, Srbin, SSS, trgovac, prebivao u Glini, A. i S. Radića bb. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru1996. godine. (dokument: A-301-26).

55. SAŠA BIJELIĆ, Vukašinov, rođ. 14.04.1971., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini S. i A. Radića bb. (dokument: A-301-26).

56. STOJAN MARTINOVIĆ, Petrov, rođ. 04.03.1963., Martinovići, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Gornjem Klasniću, Martinovići 95. (dokument: A-301-26).

57. PERO ČUČKOVIĆ, Živkov, rođ. 18.03.1972., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Gornjem Klasniću, G. Selište 2 (dokumenti: A-301-14 i A-301-26).

58. LJUBAN PRODANIĆ, Milanov, rođen 11.06.1963. godine, Srbin, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb.

59. MIROSLAV MALOBABIĆ, Milanov, rođ. 24.07.1973., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Ive Andrića 10. (dokument: A-301-26).

60. BORISLAV VUJAKLIJA, Brankov, rođ. 13.11.1974., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Pere Pogledića bb. (dokument: A-301-26).

61. DUŠAN ČUČKOVIĆ, Draganov, rođ. 09.01.1957., Balinac, G. Klasnić, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Klasniću, Balinae 48 (dokument: A-301-26).

62. ŽELJKO DEMIĆ, Milkin, rođ. 21.03.1953., Petrinja, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

63. GORAN KORICA, Stevin, rođ. 07.03.1974., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, A. Kovačića 3. (dokument: A-301-26).

64. DJURO SOLAR, Nedeljkov, rođ. 28.11.1966., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Klasniću, G. Selište 5 (dokument: A-301-26).

65. MIĆO VUJAKOVIĆ, Milanov, rođ. 10.01.1949., Šibine, G- Klasnić, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, niža stručna sprema, prebivao u Šibinama, G. Klasnić, Šibine 26.

66. SINIŠA ŠEOVIĆ, Dušanov, rođ. 18.12.1966., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

67. BORO RUDIĆ, Živkov, rod. 08. listopada 1962. u Glini, prebivao u Donjem Klasniću na broju 104. (dokument: A-301-1).

68. ĐURO BERONJA. (dokument: A-301-26).

69. PERO TINTOR (dokument: A-301-26).

70. SIMO TEPŠIĆ (dokument: A-301-26).

71. MILAN VUKOVIĆ (dokument: A-301-26).

72. MARKO VAJAGIĆ (dokument: A-301-26).

73. SREĆKO OSTOJIĆ, Vojislavov, rođ. 1966. (dokument: A-301-26).

74. VUKAŠIN VUKMIROVIĆ, Nikolin, rođ. 1944. (dokument: A-301-26).

75. ŽELJKO JOVIĆ, Milkin, rođ. 1953. (dokument: A-301-26).

76. ŽELJKO ROKSANDIĆ (upitno prezime), Milivojev, rođ. 1971. (dokument: A-301-26).

77. MILOŠ PEŠUT, Ilijin, rođ. 1971. (dokument: A-301-26).

78. DUŠAN PEŠUT, Lazin, rođ. 22.10.1955., rođen u Dabrini, prebivao u Dabrini br. 106.

79. MILAN PEŠUT

80. ŽELJKO BULAT

81. MILJENKO SAMAC

82. MILAN ZRAKIĆ

83. DUŠAN LUKAČ

84. ALEKSANDAR LUKAČ

85. SREĆKO MARTIĆ

86. ZORAN SLADOJEVIĆ
IV. Paravojna srpska skupina “IG Milana Šimulije”
IV. 1. Pripadnici paravojne srpske skupine “IG Milana Šimulije”
1. PREDRAG EREMIJA, Milanov, rođ. 28.08.1963. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, V. maja 48/1. (dokument: A-301-50)

2. RANKO STOJANOVIĆ, rođ. 03.04.1963. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Gundulićeva ulica br. 8. (dokument: A-301-50)

3. DRAŽEN PODUNAVAC, Čedin, rođ. 07.04.1972. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Ratkovićeva br. 100. (dokument: A-301-50)

4. DRAGAN MIOČINOVIĆ, Milutinov, rođ. 10.08.1968., prebivao u Petrinji, Štajcerova 23. (dokument: A-301-50)

5. ZORAN ZDJELAR, rođ. 27.06.1967. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Gajeva 1. (dokument: A-301-50)

6. BORO MARKOVIĆ, rođ. 09.09.1959. g. u Sisku, (bivše aktivno vojno lice – bio na službi u Zagrebu, u ‘RZ-u’), prebivao u Petrinji, Gundulićeva 8. (dokument: A-301-50)

7. VELJKO TOMPREK, rođ. 07.09.1968. g. u Tesliću (BiH), prebivao u Petrinji, Gundulićeva 8. (dokument: A-301-50)
V. Paravojna srpska skupina “IG Jovana Ljiljka i Zlatka Milankovića”
V. 1. Pripadnici paravojne srpske skupine “IG Jovana Ljiljka i Zlatka Milankovića”
1. ZLATKO MILANKOVIĆ, Đurin, rođ. 1962. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara i u V. Gracu. (dokument: A-301-50)

2. PREDRAG GRNOVIĆ, Nikolin, rođ. 29.07.1969. g. u Kostajnici, prebivao u Petrinji, Ljubice Gerovac bb. (dokument: A-301-50)

3. LJUBAN JEKIĆ, Milanov, rođ. 29.03.1968. g. V. Šušnjaru, prebivao u Petrinji, Cara lazara bb. (dokument: A-301-50)

4. STANKO KLJAJIĆ, Rankov, rođ. 21.07.1970. u Sisku, prebivao u Petrinji, Jandre Čipora br. 75. (dokument: A-301-50)

5. ZORAN BERAK, Nedeljkov, rođ. 12.05.1970. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Jandre Čipora br. 75. (dokument: A-301-50)

6. DEJAN ŠEVIĆ, Nikolin, rođ. 20.05.1973. g. u Glini, prebivao u Petrinji, Đure Tiljka 10. (dokument: A-301-50)

7. ŽELIMIR PODUNAVAC, Boškov, rođ. 27.10.1971. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Uroša Krunića 17. (dokument: A-301-50)

8. RADE MENIČANIN, Đure, rođ. 16.12.1972., u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara 192. (dokument: A-301-50)

9. DRAGOSLAV MENIČANIN, Đure, rođ. 08.12.1970., u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara 192. (dokument: A-301-50)

10. GORAN MENIČANIN, Rade, rođ. 11.10.1971., u Sisku, prebivao u Petrinji, Uroša Krunića br. 7. (dokument: A-301-50)

11. SINIŠA MENIČANIN, Rade, rođ. 22.02.1974., u Sisku, prebivao u Petrinji, Uroša Krunića br. 7. (dokument: A-301-50)

12. ĐURO VRANEŠEVIĆ, Jovanov, rođ. 03.05.1969. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara 128. (dokument: A-301-50)

13. SINIŠA KORASIĆ, Slavkov, rođ. 27.01.1969. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Petra Kočića br. 3. (dokument: A-301-50)

14. DEJAN MAĐARAC, Miće, rođ. 1972. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Naselje V. Vlahovića bb. (dokument: A-301-50)
Osobe koje su se pridružile gore navedenim paravojnim srpskim skupinama na Banovini:
1. DRAGAN STAJKOV, Simin, rođ. 30.04.1953. g. u Nišu (Srbija), prebivao u Petrinji, Hanžekova 2. (dokument: A-301-50)

2. ŽELJKO SANADER, rođ. 30.03.1971. g. u Dvoru na Uni, prebivao u Petrinji, Malinova bb. (dokument: A-301-50)

3. DUŠKO DŽAIĆ, Gojkov, rođ. 05.06.1966. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Dr. Nemeca bb. (dokument: A-301-50)

 

 

Evo zašto ne EU!

Marjan Bošnjak, član Savjeta udruge Volim Hrvatsku

 

Nakon što se od Europske ekonomske zajednice pretvorila u Europsku uniju, novoj je državnoj tvorevini trebao novi ustav. Pokušaj donošenja novog ustava nije uspio jer su ga građani Francuske i Nizozemske odbacili na referendumima koji su ondje održani. Nakon što je narod u tim zemljama rekao da ne želi takav ustav, europski stratezi odlučili su da više ne će tražiti mišljenje naroda, da više ne će održavati referendume, nego da će isti cilj; postići obilazno. Odlučili su da će odluke o novom ustroju europske megadržave donositi političke elite, a ne narodi kojih se to izravno tiče.

I tako je sastavljen Lisabonski ugovor, iznimno zamršen i gotovo nečitak dokument na 150ak stranica, koji se zapravo sastoji od izmjena i dopuna, dakle amandmana, na druga dva dokumenta. Bez ta dva izvorna dokumenta, Lisabonski ugovor je sam po sebi nečitljiv i gotovo neshvatljiv, što je i bila namjera onih koji su ga htjeli čim lakše progurati. Kolumnist Damir Pešorda zaključuje: “Lisabonski ugovor prilično je neprohodna šuma propisa koje je nemoguće shvatiti ako se ne poznaju drugi eunijski dokumenti na koje se Ugovor poziva, stoga mnoga politička Crvenkapica u toj šumi zaluta”

S obzirom na to da Lisabonski ugovor više nije nosio naziv ‘ustav’ nego samo ugovor, za njegovo prihvaćanje više nisu bili potrebni referendumi, nego samo odluke nacionalnih parlamenata, osim u Irskoj, po čijem se Ustavu ipak morao održati referendum.

Nakon što je irski narod na prvom referendumu odbacio Lisabonski ugovor, europski povjerenik za unutarnje tržište i bivši irski ministar financija, Charles McCreevy, javno je priznao da ni on nije pročitao čitav ugovor te da ne zna koja bi “zdrava” osoba to učinila u svojem slobodnom vremenu.

Njegovo priznanje navelo je irske novinare da upitaju i druge političare jesu li i oni uopće pročitali taj ugovor koji bi narod po njihovoj želji trebao prihvatiti.

McCreevy je također priznao da bi 95 posto zemalja članica reklo NE Lisabonskom ugovoru i novim institucionalnim pravilima da su mogli izaći na referendum. “Svi politički vođe znaju dobro da bi odgovor 95 posto zemalja bio NE da je to pitanje stavljeno pred njihovo biračko tijelo.” – rekao je McCreevy.

Pitanje za hrvatske političare i za sve one koji bi htjeli uvesti Hrvatsku u zajedničku nad-državu s još 27 drugih država, glasi: “Jeste li vi uopće pročitali Ugovor? Znate li uopće što u njemu piše? Znate li koje su njegove implikacije za hrvatski narod?”

A ako je hrvatska politička elita pročitala taj dokument, u što sumnjam, i razumjela ga, u što opet sumnjam, zašto hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nije hrvatski prijevod Lisabonskog ugovora tiskalo u stotinama tisuća primjeraka i stavilo ga na prodaju u svim Narodnim novinama i svim knjižarama po Hrvatskoj?

Ako oni znaju što u tom dokumentu piše, zašto ne omoguće cijelom hrvatskom narodu da i on dozna što u njemu piše, pa da sam prosudi je li to dobro za Hrvatsku ili nije?

Hrvatska gubi važne elemente državnosti

više informacija o knjizi
“EU? – Ne hvala” potražiteovdje

Prema Lisabonskom ugovoru, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., Europska unija poprima elemente federalne države u kojojzemlje članice gube važne dijelove svoga državnog suvereniteta i, u političkom smislu, postaju neka vrsta autonomne pokrajineunutar nove europske megadržave od ukupno pola milijarde građana.

To je oblik federalnog uređenja u kojem središnja država preuzima ključne elemente koji je čine državom, a to su vanjske granice, jedinstven novac, jedinstveno tržište i vrhovna zakonodavna i politička vlast nad jasno određenim teritorijem.

Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska bi izgubila gotovo sve atribute samostalne države i, s obzirom na svoje pučanstvo od svega 4,3 milijuna građana postala bi jedna od manjih provincijaunutar te goleme multinacionalne države.

 

HRVATSKA BI SE OTVORILA KOLONIZACIJI

Na samom početku Lisabonskog ugovora, u članku 3 (2), buduća Europska unija definira se kao politička država “..bez unutarnjih granica… u kojoj će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca…” Članak 61, stavak 2, također govori o ukidanju unutarnjih granica, ali i o zajedničkoj politici useljavanja: Unija osigurava da se osobe pri prijelazu njezinih unutarnjih granica ne provjeravaju, i oblikuje zajedničku politiku azila, useljenja i nadzora vanjskih granica’. Članak 69, stavak 2a, također kaže da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo ne će podvrgavati bilo kakvoj kontroli: Implikacije za Hrvatsku su katastrofalne jer znači da ako Hrvatska uđe u EU, gotovo pola milijarde nehrvata steći će zajamčeno pravo nesmetano se naseliti na hrvatski teritorij, gdje god žele. Budući da Lisabonski ugovor Uniju jasno definira kao prostor “bez unutarnjih granica” Hrvatska će, ulaskom u Europsku uniju, izgubiti kontrolu nad svojim sadašnjim vanjskim granicama. Hrvatske vanjske granice postat će unutarnje administrativne granice, a, u konačnici i te će granice nestati kada se s vremenom u potpunosti ostvari ta jasna namjera Lisabonskog sporazuma za stvaranje “prostora bez unutarnjih granica”: To je dakle ključna razlika između država koje su samostalne i suvereno vladaju svojim teritorijem i svojim vanjskim granicama, i administrativnih pokrajina koje to suvereno pravo nemaju. Gubitkom kontrole nad svojim vanjskim granicama ili, bolje rečeno, brisanjem vanjskih državnih granica, Hrvatska gubi jednu od najvažnijih sastavnica svoga suvereniteta i svoje državnosti. Od suverene i samostalne države Hrvatska postaje obična pokrajina, i to mala pokrajina, unutar jedne goleme države jer upravo Europska unija preuzima najvažnije elemente državnosti od svojih unutarnjih pokrajina. Kada je Hrvatska istupala iz jugoslavenske države, da bi mogla biti priznata kao suverena država, morala je dokazati da ima sve atribute suvereniteta, a to su jasno definirane vanjske granice, jasno definirano državno područje, jasno definirana populacija i efektivna vlast nad svojom populacijom i svojim državnim teritorijem. A neka su mjerila efektivne vlasti vlastite oružane snage, vlastiti novac i sposobnost upravljanja i primjene zakonodavne i izvršne vlasti na svom jasno definiranom teritoriju. One države koje na svojem teritoriju nemaju ekskluzivnu i vrhovnu vlast nego su podložne jurisdikciji drugih država ili tuđe vlasti, s međunarodnog aspekta nisu de facto suverene, pa prema tome nisu ni de iure. Da je Hrvatska 1991. imala one državnopravne atribute koje će imati u Europskoj uniji, vjerojatno ne bi po tadašnjim kriterijima Badinterove komisije uopće ni mogla biti priznata kao neovisna država. Ulazak u političko područje bez unutarnjih granica za sobom povlači ozbiljne dugoročne posljedice, jer, kao što je već rečeno, Hrvatska će unutar Europske unije efektivno imati status obične unutarnje pokrajine bez vanjskih državnih granica, na čije će područje sasvim slobodno moći ulaziti i izlaziti svi ostali državljani EU-a i zadržavati se koliko žele. Oni koji se žele trajno nastaniti, moći će slobodno birati u kojem dijelu svoje nove europske pokrajine žele živjeti. A što će biti s hrvatskim narodom u toj budućoj europskoj megadržavi? Kakva će biti njegova sudbina? Ako se uzme u obzir činjenica da je ukupan broj Hrvata u Republici Hrvatskoj i BiH oko pet milijuna, a da je pučanstvo Europske unije već sada dosegnulo pola milijarde, a s daljnjim će proširivanjem opet porasti, onda je jasno da će Hrvati u svojoj budućoj državi činiti manje od jedan posto ukupnog pučanstva. Dugoročna sudbina hrvatskog naroda u Europskoj uniji je katastrofalna jer je neizbježno da će se daleko mnogobrojniji Europljani naseljavati na hrvatsko područje, a neizbježno je da će se i hrvatsko pučanstvo, pogotovo mladi, s vremenom raseljavati po cijeloj Europskoj uniji. Miješanje pučanstva “…na području bez unutarnjih granica… u kojem će biti zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca” neizbježno je. Dapače, to je jedno od temeljnih načela i ciljeva nove europske države jer da nije, ne bi bilo tako jasno definirano već na samom početku Lisabonskog ugovora. No svi koji možda misle da je članak 3(2) Lisabonskog ugovora malo preoštro i nepravedno protumačen, i da možda ne sadržava sve opasnosti koje mu se ovdje pripisuju, trebali bi pogledati članak 17b(2) koji ne samo potvrđuje članak 3(2) nego ga još jasnije definira pa čak i proširuje. Prema članku 17b(2) Lisabonskog ugovora građani Unije imat će (ovo je doslovni prijevod): a) pravo slobodno se kretati i slobodno živjeti na teritoriju zemalja članica, b) pravo glasovati i biti kandidati na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državama članicama gdje žive, pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje. Dakle, prema članku 17b(2) europski kolonisti imat će ne samo pravo kolonizirati Hrvatsku, nego će automatski dobiti i ustavom zajamčena politička prava među kojima je i pravo glasovati i biti kandidat na lokalnim izborima pod istim uvjetima kao i domicilno hrvatsko pučanstvo. Stranci koji se dosele u Hrvatsku imat će i gospodarsku moć i politička prava koja će im omogućiti da s vremenom preuzmu lokalnu vlast u onim sredinama u kojima budu koncentrirani. To će u prvom redu biti atraktivni, ali slabo naseljeni jadranski otoci te manje općine u Istri i Dalmaciji, a s vremenom i drugi, pogotovo pogranični dijelovi sadašnje Hrvatske. Žalosna je činjenica, ali je ipak činjenica, da većina Europljana, a pogotovo pripadnika velikih i gospodarski snažnih naroda, ima više novaca od nas Hrvata i veću kupovnu moć. Ta veća kupovna moć omogućava im da po Hrvatskoj kupuju ono što je najatraktivnije i najpoželjnije. To već sada vidimo u pojedinim dijelovima Hrvatske, poput Dubrovnika, Hvara i Opatije, gdje su strani kupci toliko digli cijene da su domaći Hrvati, sa svojim skromnim primanjima i skromnom kupovnom moći, gotovo isključeni s tržišta. U Dubrovniku je gotovo cijeli Stradun već sada u rukama stranaca. Unija preuzima politiku useljavanja i azila Članak 61(2) Lisabonskog ugovora potvrđuje da Unija preuzima ovlasti na području useljavanja, azila i kontrole vanjskih granica. Prema tom članku, Unija će osigurati da za pojedince nema kontrole na unutarnjim granicama i izgradit će zajedničku politiku azila, useljeništva i nadzora vanjskih granica. To se ponovo potvrđuje u članku 69(a) ( 1 ) koji kaže “Unija će razviti zajedničku politiku azila…” Dakle, osim gubitka prava nadzora nad svojim vanjskim granicama, što smo već razotkrili, i što uostalom i ovaj članak (61 (2)) još jednom potvrđuje, Hrvatska će izgubiti i pravo da određuje svoju politiku useljavanja i prihvaćanja ili neprihvaćanja azilanata. Kao samostalna i suverena država, Hrvatska je do sada imala pravo odlučivati tko smije, a tko ne smije živjeti na njezinu teritoriju. To se pravo odnosilo i na sprječavanje nekontroliranog ulaska azilanata. Prema dosadašnjim hrvatskim zakonima, koji su bili u skladu s međunarodnim normama, Hrvatska je većinu izbjeglica i azilanata mogla vratiti u tranzitne i druge zemlje iz kojih su azilanti došli u Hrvatsku. Ako uđe u Uniju, Hrvatska više ne će moći suvereno odlučivati ni o azilantima jer će svi izbjeglice i svi azilanti koji su ušli u EU, bez obzira preko koje granice, moći po načelu slobodnog kretanja unutar cjelokupnog teritorija Unije, doći i u Hrvatsku, i ovdje se trajno naseliti kad im Unija regulira status. To je još jedan gubitak hrvatskog suvereniteta nad svojim teritorijem. Ni o tome nema rasprave u javnosti. Neravnopravnost na Sudu pravde Europski sud pravde sastoji se od 27 sudaca, jedan iz svake zemlje članice, ali sudska vijeća sastoje se od tri ili pet sudaca, a u iznimnim okolnostima sud može zasjedati u proširenom sastavu od 13 sudaca, pa čak i punom sastavu od svih 27 sudaca. Odluke moraju biti jednoglasne samo ako u Sudskom vijeću zasjeda troje sudaca, a u svim ostalim kombinacijama odluke se donose većinom. Prema sadašnjem ustroju Europskog suda pravde, hrvatski bi sudac vrlo rijetko sudjelovao u njegovu radu, a kada bi i sudjelovao, veću bi ulogu imao jedino u tročlanim vijećima, jer bi u svim drugima bio podložan preglasavanju većine. Osim sudaca, Sud pravde ima i jedanaest nezavisnih odvjetnika (Advocates General) koji sucima pružaju vrlo važnu savjetničku pomoć. Šest članica imat će svoje stalne “nezavisne” odvjetnike, a to su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Engleska i Poljska. Ostalih pet mjesta popunjavat će ostale 22 članice po načelu rotacije. I ovdje se jasno vidi da sve članice nisu ravnopravne te da su favorizirane velike članice koje će, svaka, imati pravo na svog ‘nezavisnog’ odvjetnika, dok će male članice morati svoje međusobno dijeliti. I ovdje su neke članice ravnopravnije od drugih. S obzirom na to da mandat nezavisnih odvjetnika traje šest godina i da pet mjesta popunjavaju 22 članice, Hrvatska bi imala pravo imenovati svog “nezavisnog” odvjetnika svakih 26 godina. Ako se EU proširi na nove članice, taj će se vremenski razmak vjerojatno još povećavati. Europska policija mjerodavna i u Hrvatskoj Lisabonski ugovor odobrava uspostavu neke vrste Europske federalne policije te uspostavu Europskog ureda javnog tužiteljstva (EUJT) koji bi imali ovlasti na cijelom području Unije, pa tako i u Hrvatskoj. S vremenom te bi se ovlasti proširivale, odlukom Vijeća ministara. Pogotovo su zabrinjavajuće za nas Hrvate ovlasti po kojima bi EUJT mogao u Hrvatskoj provoditi istrage i obavljati ulogu tužitelja pred hrvatskim sudovima, i to po pravilima koja on odredi.   Prema članku 69(i) (2), “Europski ured javnog tužiteljstva (European Public Prosecutor’s Office) bit će odgovoran za istraživanje, podizanje optužnica i dovođenje do suđenja, gdje je potrebno i u suradnji s Europolom, počinitelje, i njihove suradnike u povredama protiv financijskih interesa Unije” Europski ured javnog tužiteljstva će također “…obavljati ulogu tužitelja u kompetentnim sudovima zemalja članica…”. Lisabonski ugovor u ostatku teksta članka 69(i) daje široke ovlasti Vijeću ministara, da odredi po kojim će pravilima i zakonima djelovati Ured javnog tužitelja i po kojim će zakonima biti iznošeni dokazni materijali (rules of evidence). Vijeće ministara ovlašteno je u budućnosti proširivati ulogu i ovlasti Europskog ureda javnog tužiteljstva i na područje “ozbiljnih kaznenih djela” koja se odnose na više od jedne zemlje članice. Temeljne dokumente treba dobro proučiti Kada se dobro prouči što zapravo piše u Lisabonskom ugovoru i u drugim temeljnim dokumentima Europske unije, postaje jasno da Europska unija nije onakva kakvom ju prikazuju političke elite i mediji u Hrvatskoj.   O HRVATIMA BI ODLUČIVALI DRUGI Naprosto je neshvatljivo da u Hrvatskoj nema otvorene rasprave o dugoročnim posljedicama ukidanja hrvatskih državnih granica. Neshvatljivo je da se političke elite na vlasti svim silama trude hrvatski narod uvjeriti da odustane od svoje samostalne hrvatske države i da prihvati politički podređen položaj male pokrajine unutar velike države, kojom će stvarno upravljati drugi, veliki narodi. Međutim političke elite od hrvatskog naroda kriju još štošta. Posebno šokantna i pogubna činjenica, koja se od hrvatskog naroda skriva, odnosi se na njegov budući gubitak političkih prava i na njegovu potpunu političku podređenost u budućoj državi. Do sada, velike odluke unutar važnih tijela Europske unije, poput Vijeća ministara, donosile su se konsensusom, što znači da je za pravovaljanost neke odluke svaka od 27 sadašnjih europskih jedinica morala dati svoj pristanak. Svaka je članica tako mogla blokirati one odluke koje je smatrala posebno štetnima za svoje interese. Namjera je toga konsensusnog modela bila spriječiti mogućnost da se preglasavanjem donesu odluke koje bi možda bile u interesu većine, ali bi bile iznimno štetne za pojedine članice. No Lisabonski ugovor donosi i nova pravila za buduće donošenje odluka, i to pravila po kojima su pojedine članice, a pogotovo manji narodi, potpuno nezaštićeni. Prema članku 9c Lisabonskog ugovora, odluke u Vijeću ministara od 1.studenoga 2014. godine do-nosit će se većinom od samo 55 posto, uz uvjet da tih 55 posto obuhvaća najmanje 15 od 27 članica te 65 posto ukupnog pučanstva Unije. No to je samo prijelazna faza jer, prema Deklaraciji o članku 9c, prihvaćenoj kao dodatak Lisabonskom ugovoru, od 1. travnja 2017. za kvalificiranu većinu bit će dovoljni glasovi koji predstavljaju (a) 55 posto pučanstva Unije, ili, (b) 55 posto članica. Ovdje treba naglasiti da samo šest članica, Njemačka, Francuska, Engleska, Italija, Španjolska i Poljska, čine 70 posto ukupnog pučanstva Unije, dok ostalih 21, manjih članica, obuhvaćaju preostalih 30 posto. Vrlo je jasno da se gotovo ni jedna odluka ne će moći donijeti mimo volje vladajuće šestorke. Mali narodi, iako brojniji, u praksi ne će imati gotovo nikakvu političku moć, pa čak i kad bi bili savršeno ujedinjeni u svojim željama i ciljevima, jer ipak predstavljaju samo 30 posto ukupnog pučanstva. Ovdje se vrlo jasno radi o političkom modelu u kojem će veliki narodi vladati nad malima. Za nas Hrvate i za sve manje narode u europskoj megadržavi ovaj dio Lisabonskog ugovora prava je katastrofa, jer pravo odlučivanja stavlja u ruke velikih naroda. Proeuropska propaganda naših političkih elita već neko vrijeme pokušava nas uvjeriti kako ulaskom u EU Hrvatska ne bi izgubila svoj suverenitet, nego bi ga samo “ravnopravno dijelila” s ostalim narodima Unije. Ta je tvrdnja daleko od istine. Hrvatska je teoretski svoj suverenitet dijelila i u bivšoj SFRJ, a svi znamo kako je to izgledalo u praksi, iako je Hrvata u toj državi bilo oko 22 posto. U Europskoj megadržavi od pola milijarde stanovnika Hrvata će biti manje od jedan posto. Dakle, u novoj će državi jedan posto Hrvata dijeliti suverenitet s 99 posto nehrvata. S obzirom na tu činjenicu da bi nas Hrvata bilo manje od jedan posto od ukupnog pučanstva Europske unije i s obzirom na to da će se od 2014. odluke donositi većinom od samo 55 posto, to znači da će se i najštetnije odluke moći donositi bez nas. U takvoj megadržavi hrvatski bi narod postao politički marginaliziran i obespravljen. U Europskom parlamentu, koji sada ima 751 člana i koji bi se nakon ulaska Hrvatske malo proširio, Hrvatska može po najboljim prognozama očekivati 12 mjesta od eventualnih 763 mjesta. Hrvati bi u političkom smislu, s obzirom na svoju marginalnu zastupljenost od manje od jedan posto, postali obična “statistička pogreška”. Veliki igrači, koji predstavljaju 70 posto ukupnog pučanstva, dogovarali bi se međusobno, a budući da Hrvati predstavljaju manje od jedan posto političke moći, vjerojatno ne bi gubili svoje vrijeme tražiti čak ni naše mišljenje. Sa svojih jedan posto, Hrvati ne će biti nikakav čimbenik ni u jednom važnijem tijelu Europske unije, i bit će svedeni na to da stalno moljakaju druge za političku potporu jer sami, sa svojih jedan posto, ne će biti nikakav čimbenik. više informacija o knjizi “EU? – Ne hvala” potražiteovdje Ovo je još jedna katastrofa za hrvatski narod, koji bi od suverenog naroda u svojoj samostalnoj državi postao podređen narod bez političkog glasa i političke snage, u tuđoj državi. Na žalost, o sadržaju Lisabonskog ugovora u Hrvatskoj nema nikakve rasprave, pa se postavlja pitanje zašto se te opasnosti skrivaju od hrvatskog naroda. Kome je u interesu vlastiti narod držati u neznanju, i zašto? Koji bi za to mogli biti motivi? Ako je narod u neznanju, onda valjda ne će postavljati neugodna pitanja niti mu se moraju davati neugodni odgovori. Kakvi su ti ljudi koji tako sudbonosne činjenice kriju od svog vlastitog naroda? Zar je moguće da političke elite koje nas svim silama žele uvući u EU ni same nisu svjesne u kakvu nas to državu uvlače? Ako jesu svjesne, i ako te opasnosti namjerno kriju od svoga vlastitog naroda, onda to već spada u sferu izdaje i veleizdaje.   NEKA ONI IDU U EU, MI OSTAJEMO U LIJEPOJ NAŠOJ Hrvatski Sabor ponovno izgleda onako kako je izgledao do 1990. Naši političari rade i nastupaju kao članovi iste stranke. Imaju zacrtani put s kojeg ne skreću ni pod koju cijenu. Stavljanje Hrvatske u ruke birokrata EU primarni je cilj, a neće se složiti oko trivijalnih pitanja poput rasporeda stupića za zabranu parkiranja, rasporeda autobusnih stanica ili voznog reda. Bitne se odluke donose konsenzusom. U Saboru zapravo više nema podjele na vlast i oporbu, sve je stvar dogovora. Uvjereni su da ih na putu kojim su krenuli netko slijedi, no varaju se. Kad bi se malo obazrijeli vidjeli bi tek nekolicinu stranačkih sljedbenika i više nikoga. Koračaju tako oni svojim putem i nemaju nikakve potrebe provjeravati što o svemu misle birači. Što misle i žele oni koji su omogućili njihov lagodan život. Šefovi stranaka i njihovi poslušnici žive u uvjerenju da će ih mentori iz EU nagraditi s još jednim mandatom, kako bi nakon slijedećih parlamentarnih izbora konačno predali našu voljenu Domovinu u njihove gramzljive ruke. Dok recitiraju svoju zakletvu Europskoj uniji naši političari odglume i poneki skeč za lakovjerne birače. Otvore neku bezopasnu temu i malo se prepucavaju preko medija, no iza zatvorenih vrata zagrljeni dogovaraju nove načine svoje nepromjenjivosti. Da je sve to gluma jasno je, jer nesposobna vlada sigurno ne bi opstala u ovako teška vremena da nasuprot nje stoji ozbiljna oporba. Niti jednu temu kojom bi mogao ugroziti vladu, šef najjače oporbene stranke nikada neće iskoristiti za ozbiljniji napad. Šutit će dan ili dva, a zatim će se oglasiti s blagom kritikom, izrečenom tek kao alibi prema svojim biračima. Pamtimo čak i rečenicu „ .. ne ću mijenjati vladu.“, izgovorenu nakon povratka sa skijanja, a sve to poslije Sanaderovog propalog pokušaja unutarstranačkog puča. Jadranko mirno spavaj, poručuje time on, taman da mi daš ključeve Banskih dvora ja ionako nemam pojma što bih s njima. Tih dana političari su pokazali da su vrlo složna ekipa, Jadranki je trebala pomoć i dobila ju je! Nema tog čelnika stranke koji nije stao uz nju. Ne ću ih sve nabrojati, ali spektar ide od (logične) potpore bratića Kosora II (čitaj drugog) pa sve do… vjerovali ili ne Kaina i Srba jedinih! Oporba? Što je to? Mediji im u toj igri daju svesrdnu pomoć. Nitko ne komentira zakulisnu suradnju vlasti i oporbe, nitko ne poziva birače da stanu na kraj farsi jer i mediji su na istom zadatku. Njihovi su vlasnici položili istu zakletvu i ne skreću sa zajedničke misije. EU mi ti se kunemo pjevaju i oni.   VRATA ZALUPLJENA PRED NOSOM DEMOKRACIJE Gdje je nestala demokracija? Da li je ona ikada uopće i postojala na ovim prostorima? Milanović i Kosorica, iza zatvorenih vrata, raspravljaju i dogovaraju promjenu ustava. Tema koja, u svim društvima koja za sebe drže da su demokratska, mora proći sve razine javne rasprave prije donošenja, u lijepoj našoj se tretira u najmanju ruku zavjerenički. Zašto bi se akteri te rabote, Zoki i Jadranka, uopće skrivali i od koga? Odgovori su bolno jasni i jednostavni. Od koga – od hrvatskih građana. Zašto – jer rade mimo volje istih tih građana i za tu rabotu nemaju niti mogu imati njihovu podršku. Upravo u tom ustavu kojeg sad ushićeno zajednički čereče i režu, zasijano je sjeme demokracije, sjeme koje je bilo, nažalost, unaprijed osuđeno da istrune u ropotarnici povijesti. Umjesto stvarne uspostave demokracije politička elita igra svoje igrokaze, predstave kvalitetom na razini amaterskih družina (što u svojoj biti i jesu). Posljednja, naizgled, vjerodostojna predstava odigrana je na splitskoj rivi. Ivo Sanader, tadašnji kandidat za premijera, zaklinjao se prisutnima na vjernost Domovini, Domovinskom ratu, braniteljima i Anti Gotovini. Vrlo brzo, preciznije,odmah nakon izbora, obratio im se riječima „predstava je završila, sad idite kućama, ne trebam vas više..“. Lijepa Jadranka, njegova vjerna sjena, tad ga je slijedila u stopu i sve bilježila u svoju tekicu. Bilježila je (naravno s štovanjem) i učila… Jadranka je uvijek bila smjerna i dobra učenica. Prijemni ispit za predstavu „Hrvatska demokracija“ položila je kod dr.Tuđmana, a potom je zanat pekla u vladi dr.Ive Sanadera. Po njegovom iznenadnom povlačenju s političke scene, preuzima mjesto prve dame hrvatske vlade. Nakon što je prerasla učitelja, pospremila ga je u predvorje poznate ropotarnice i potražila nove mentore. Premijerka još uvijek pokušava igrati predstavu o demokraciji, a scenarij za nju sad pišu birokrati obasjani EU zvijezdicama. Uloga koju su namjenili našoj premijerki je uloga predvodnice malešnog naroda, koji na koljenima plazi u njihovu tvorevinu. Po njezinom čitanju scenarija valjda doživotno, a po njihovim planovima do trenutka čina potpisivanja učlanjenja kada nastupa kraj „gaži“. Tako planiraju pisci scenarija, no naša je premijerka puno ambicioznija. Pitajte dr. Ivu Sanadera  što misli o tome, ako nekog danas uopće zanima što on misli. Zapravo i nije važno što Sanader misli o svojoj budućnosti, nego što građani misle o budućnosti svoje domovine i slažu li se s planovima političke elite. Iz svega što vidim i čujem, planovi Zokija i Jadranke nisu jednaki s našima, no tko smo mi da razmišljamo. Naša uloga je završila, sad lijepo svi doma, ne trebamo vas… poručuju nam to oni kroz zatvorena vrata iza kojih pregovaraju o našoj budućnosti. Pišem ovaj tekst i polako tonem u depresiju, osjećaj je to koji je dobro poznat hrvatskom biraču. Kakva se je to sjena nadvila nad našu mladu demokraciju? Da li je moguće da je oblak toliko velik i toliko gust? Upadamo li u zamku novog jednoumlja. Stupica je postavljena krajem 90-ih, u nju smo upali i koprcamo se. Koprcanje je dobar znak, znači da se nismo predali, znači da nada još uvijek postoji. Prije nekoliko dana jedan je prijatelj tijekom svoje zdravice rekao, „dok god ima i jedan Hrvat koji zna cijeniti nezavisnost naše Domovine San neće nestati“. U stupici u koju smo upali ima nas mnogo i mnogo se nas koprca, buni. Mnogo nas još uvijek živi taj San. Mnogo nas zna vrijednost onoga što imamo i znamo da ne koračamo slijepo iza političara koji nas vode prema novoj tamnici. Oni su se zakleli i neka idu… Kad jednom dođu do ulaznih vrata Unije kojoj su se zakleli, kad jednom zatvore sva poglavlja koja su s tolikim žarom otvarali i zatvarali, ustanoviti će da su pred vratima usamljeni. Unija ne treba njih, nego nas. Mi ćemo ostati u Lijepoj našoj, uživati u svojoj  uređenoj Domovini, a oni će i dalje kucati na zatvorena vrata. Neka kucaju, neka mole na koljenima, nitko neće otvoriti vrata. Tko treba takve ljude, takve političare? Ne znam tko ih treba, ali znam ih Hrvatska ne treba.